Vidjela sam more postova na ovu temu, vidjela sam i da se neki pjene radi toga (dobro, nije baš masovna pojava) no što bi se reklo ... njihov problem. Svatko ima svoj način, svoj stil, svoj pogled i nama koji smo bili tamo i JE bilo dobro, baš radi toga – što smo se našli u tolikoj različitosti.

Pojma nemam odakle krenuti ... možda od željezničke stanice, gdje me dočekalo sunce i (čitaj =) Freestyler. Od tog trenutka pa do onog kad smo došli među već okupljene blogere poprilično kasneći, jedino vam mogu reći da smo mogli završiti i na Mauricijusu.

Mislim da sam se prvo upoznala sa Trill, jer pamćenje mi je inače dobro, ali priznajem da sam bila pomalo uzbuđena i pomislila «ajme koooooliko ljudi» pa se nadam da ne griješim. Trill izgleda tooooliko mlađe i zrači dobrotom. U par me navrata ulovila pomisao kako sam s njom premalo pričala. Trill, nadam se da nam nećeš zaboraviti face ko onom tipu. I da ćemo se drugi put napričati.

Demjan i njezin Kokolo... stvarno lijep par, a i baš si pašu. A što imaju lijepu djecu ... Pita Mali Četverogodišnji Ćuk kad se Beštijica digla i otišla na wc sladunjavim glasićem «Mama, gdje je BEŠTIJA?» Upotrebljavajući nick, ne ime. Mislim, što reći nego genijalno ... zna dijete što je ispravno. Uglavnom ... obitelj koja možda ponekad ima sitnih problema koje čitamo u Demjaninim postovima, ali i obitelj kakvu mi je gušt gledati. Baš takvu. Realnu, lijepu, sretnu.

Cosmo i Jazzie sam upoznala, ali ne toliko da bih mogla nešto više reći osim da im udvarača nije falilo. Vidjela sam na licu mjesta, a i postovi potvrđuju sveopće oduševljenje muške blog-populacije. Druga Ona i Chilli su tako drage cure. Zapravo curičci koje uskoro vidim sa diplomom. Pametne i pristojne cure. Jer, znao je Zeko s kim se družiti. On i njegov prijatelj Civil. Civil koji samo što nije počeo pisati blog.

Kad smo kod Zekota (ne umarajte me sa padežima, jer sviđa mi se ova verzija), ne mogu vjerovati koliko vam je taj zamazao oči. Pa zar baš nitko nije primjetio da se on cijelo vrijeme divi ženskim duŠama? Jer, nisam primjetila da je ijednu pogledao odozada, onako seljački kako to neki muškarci znaju. Ovo malo što mu je samo jedno oko povremeno pobjeglo između pasa i vrata je sasvim slučajno. Genetska greška tog jednog oka koje tetura gore-dole. a i lijevo-desno. Osim toga, od vlastitih je nogu radio «pašku čipku» da ne bi sluuuučajno koju nogom taknuo. Nadmašio je čak i gospodina Rocka. Koji, kad sve zbrojim i oduzmem i nije ispao najveći gospodin. No, o tome kasnije.

Bila je tu i Cookie, Zekotova zvijezda moja draga ranojutarnja komentatorica, koja možda više neće biti ranojutarna, ali uvjerena sam da će opet biti komentatorica. I blogerica. Jer, Cookiece, trebam li te još uvijek nagovarati? Makajgota nisam znala prije, ali zamislite ... čovjek dođe na susret blogera sa darom za svakoga. Makajgot, pišem s tvojom olovkom popis blogera da mi netko ne promakne. Vidiš kako plemenit dar. Promatraču pak nije trebala olovka da bi sve dobro promotrio. Ali je za svaku sigurnost malo razmahao ruku da svi vide prelijepi prsten na lijevoj ruci (podrazumijeva se s obzirom na orijantaciju). Da ne bi te promotrene slučajno krenule u nasrtaj.

Da, stvari mi se pomalo kompliciraju, jer tu je Jurop. Ljudi moji, kakav je to stres za mene bio. Danima čitam tone članaka i knjiga pripremajući se za teme poput Carle del Ponte, Ante Gotovine, MMF-a, a kad tamo ... gotovo da je vrijeme stalo kad sam ga ugledala i pomislila «A koji si mi ti, Medeni?» Da, znala sam da je njegova ljubav prema meni jaka, jer ne bi me Beštijica baš uznemiravala na telefon da nije bilo važno, ali kaže ona «Daj, Pegy, požuri, Jurop će otići, ako ne dođeš». I što sam mogla nego dojuriti. I da ... što da vam kažem ... ljubav. Bi bila. Da se nije odnekud pojavila ta miss Espadrila, za koju i ne znam je li Zekotova žena ili švrlja sa Juropom ili što. Džetseterice, grrrrrrrr. Miči mi se s puta, mene voli. Jest da ja imam botox, ali trebat će i tebi ako te dohvatim.

No, znate i sami, emotivni krizni trenuci uvijek se reflektiraju negdje. A biti sa Rock pod istim krovom, da, hm ... Beštijice, znam da si uvjerena da si mu jedina, ali znaš li da Rock ipak nije toliki gospodin? Znam da nije u redu, ipak si mi pružila dom, ali nisam ti ja kriva što si me strpala u svoj krevet. Znala sam da će se nešto desiti ... ti i ja pod istim krovom. Ili ... ja u tvom krevetu . To je moglo značiti ili da ćeš se pokonzervirati (što se ne bi reklo iz tvog posta) ili da ću ja postati straaaašno liberalna. Rock, kad ćemo opet u šumu?

Rekla sam puno toga u šali, ali ako stranu stavimo na stranu, Pegy je osjetila nešto ... uz pomoć matematike. Neću o tome, jer nije sve za blog. Tek da znate da Pegy stvarno zna.

p.s. Tražila sam sliku samo šake s palcem gore, ali kad sam Montoyu vidjela, nisam mogla odoljeti. Rock, samo da znaš, stroga sam u ocjenjivanju. A i nadam se da će ovako ugodnih prvoligaških druženja biti još, možda i s još nekim drugim dragim ljudima.