21.08.2005., nedjelja

Znatiželja

Image Hosted by ImageShack.us Znam nekoliko slučajeva meni neshvatljive znatiželje. Kažem meni neshvatljive, jer nisam ta vrsta osobe. No, zaključila sam da i sve znatiželje nisu baš iste. Ali opet ... ma moram ipak po redu. Image Hosted by ImageShack.us
Imala sam jednu frendicu koja je ponekad bila doslovno nemoguća s pitanjima. Uopće se nije mogla obuzdati, npr. sretnemo se, a ona «Gdje si bila?», ja odgovorim, ona dalje «S kim?», onda dalje «Ste išli autobusom ili autom?» ... itd. nizajući gomilu tako nebitnih, ali zamornih pitanja da sam nakon nekog vremena počela slagati face i okretati očima. Image Hosted by ImageShack.us To su bila ona naporna pitanja, kojima zapravo potpuno razbija konstrukciju bitnoga, ona koja netko postavlja, a da nemate pojma što slaže u glavi. Uspoređuje sa svojim životom, konstruira tuđi prema dobivenim odgovorima, sve u svemu, ponekad jako naporno.

Sada poznam jednu jako dragu osobu kojoj bih odmah dodjelila nadimak – Pitanje. Image Hosted by ImageShack.us Ali to je jedna sasvim druga priča od ove gornje. Ona uživa u tome ne da bi radila konstrukcije nečijeg života u smislu koliko netko izlazi, s kime, kada. Uživa vas slušati, ma koliko vam se njeno pitanje činilo besmisleno. Npr. u setu pitanja, padne i ono «Koji omekšivač koristiš?», ali to tako slatko pita da mi je milina odgovoriti. Image Hosted by ImageShack.us Spomenula sam joj da imam blog i odmah je išlo pitanje «Koji?». Nisam joj rekla, ali ako me je slučajno skužila i ako me čita, evo joj jedan smajlić. Image Hosted by ImageShack.us

Ima pak onih znatiželjnika koji kad vide grupicu poznatih ljudi kako pričaju ulete i bombardiraju pitanjima «Što to? ... Što to?» baš u smislu kao da će svijet propasti, ako propuste koju informaciju. E, ti su mi, čini mi se, najmanje dragi. Jer, nije im bitna osoba, bitna im je samo informacija, a vrlo često samo zato da bi ju mogli proslijediti dalje. Neki «pravi» trač gotovo da je u ovom slučaju idealna situacija.

Što se mene tiče, ne mogu reći da sam znatiželjna, ali ne mogu reći i da me baš ništa oko mene ne zanima. Posebno ponekad. Desilo mi se više puta da mi netko drag priča nešto o sebi, rekla bih intimno i povjerljivo. Točno onako kako i ja nekome na isti način pričam. Ponekad i istoj toj osobi. Netko mi priča životnu priču, priču o ljubavi, priča mi što osjeća ... znate ono kad vam netko otvori dušu ... i na kraju kada se sama po sebi nametne konkretizacija (drugim riječima – kada se nameće otkrivanje identiteta konkretne osobe, konkretnog događaja i sl.) nastupi svojevrsna blokada onoga tko priča. Koju ja dakako poštujem. Ali u takvim slučajevima, iako razgovor tu stane ili bude preskočen neki dio, a najčešće odgođen za neko buduće vrijeme, nastavim razmišljati, jer ne mogu sada mozgu dati komandu da sve to prebriše. Image Hosted by ImageShack.us I nastavim rješavati «nepoznanice» u glavi. Ne znam je li to znatiželja, ili možda rješavanje kompleksa neupisivanja kriminialistike koja me je oduvijek zanimala. Doduše, nemaju te saslušane priče nikakve veze s kriminalom, ali imaju sa odgonetavanjem zagonetki. Image Hosted by ImageShack.us

Posebna priča je ono kad vam je netko drag na razini muško-žensko. Ili kad ste već u vezi. Ne znam za vas, ali ja nisam od onih koje žele sve znati. Uopće me ne zanimaju nečije bivše cure, njihov tip veze i takve stvari. Zanimaju me utoliko što želim znati kakav je netko čovjek, ali ne u smislu podataka koje slažem u glavi radi samih podataka. Kad mi je netko drag, kad mi se sviđa, kada osjetim nešto prema takvom čovjeku tada volim znati sve što ta osoba voli, što ne voli, što ju raduje, što ju žalosti, što voli i ne voli jesti, gledati na televiziji, slušati, čitati ... Ako će mi pričati o nuklearnoj fizici, mislim da bih i to rado poslušala. Image Hosted by ImageShack.us Podrazumijeva se da bi i tog Nekoga zanimalo i nešto od toga što ja volim, a što ne, jer potpuni neinteres značio bi i nedostatak zanimacije za mene kao osobu. A u tom slučaju, mislim da to i nema nekog smisla.

Kao i u jako puno drugih slučajeva, mislim da je najbitnije pronaći pravu mjeru. Preveliki interes može ponekad značiti da nad nekime želite imati kontrolu, premali pak da ste potpuno nezainteresirani za nečiju osobnost. Ponekad čak i nije bitno samo pitanje, nego na koji ga način postavljamo, kome, kada i u kojoj prigodi. Nadam se da sama neću baš puno puta pogriješiti u takvoj procjeni. Image Hosted by ImageShack.us

- 11:21 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (41) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"