I da, došao je dan kad vas Pegy mora kritizirati. Prvo, ako mi je nešto promaklo i ako sam nekoga krivo prozvala i nisam pažljivo čitala, crvenim se JAKO, pokrivam ušima, i odmah mu se duboko ispričavam. Ali, ako i je tako, i ako se pojavi netko tko nije među prozvanima, onda je stvarno manjina. A vas druge moram ne upitati – pa zar baš nitko nije primjetio pitanje.
Pitanje o radu trgovina nedjeljom.

Svima je poznato da neki ljudi MORAJU raditi svakoga dana, svakoga sata, svake sekunde. Moraju raditi liječnici, vatrogasci, policajci. Nadalje, moraju raditi pomorci, zaštitari, vozači i mnoge koji rade u raznim dežurnim i interventnim službama. Moraju raditi i novinari, snimatelji, konobari. No, čak i oni ne rade SVAKE nedjelje, nego postoje dani kada su slobodni.

Neki trgovci nemaju ni subote, ni nedjelje, ni blagdana. I gotovo da danonoćno rade za plaće koje ne treba posebno ni spominjati. Rade s novcima, odgovaraju za svaki manjak. Rade s ljudima, i to sa svakakvim ljudima. I na kraju – NEMAJU pravo ni na jedan jedini dan – na nedjelju.

Ja sam PROTIV rada trgovina nedjeljom, jer:
- svatko ima pravo na vrijeme za obitelj i za sebe samoga,
- svatko ima pravo na odmor,
- u zemlji u kojoj se gotovo 90% stanovništva izjašnjava katolicima, a tu su i druge vjere koje nedjeljom imaju svoje obrede, sasvim je prirodno očekivati da vjernik ima pravo na nedjeljnu misu.

Smiješne su mi one priče da trgovac sam izabere hoće li ili neće raditi. Zamislite da poslodavac kaže djelatnici da dođe raditi u nedjelju, a da mu ona odgovara da se mora odmoriti. Ili pak da mu kaže da nedjeljom ide na misu. Ili pak da nedjeljom posvećuje svoje vrijeme obitelji. Mislite da ne bi dobila radnu knjižicu?

Ono što ne mogu shvatiti je i medijski linč kojim se napada Crkva kada se u konkretnom slučaju zalaže za te ljude. Jer, baš svaka slična stvar u kojima Crkva reagira, bude okarakterizirana kao manipulacija, skupljanje «poena» i sl. Moje je mišljenje da Crkva kao zajednica vjernika IMA pravo reagirati i u ovakvim slučajevima, i u mnogim drugim. Čak i političkim, ako se to tiče dostojanstva pojedinca. I nepravdi koje mu se nanose. Ne samo da ima pravo, nego joj je to i dužnost.

Lijek se MORA moći kupiti i nedjeljom, no o vrećicama za domaćinstvo, pašteti, hrenovkama ili čipi čipsu ne ovisi ničiji život. I bez toga se može. Nedjeljom sigurno.

Svatko ko se slaže sa mnom može učiniti svoj mali doprinos tome. Može, ako već to i ne radi, prestati kupovati nedjeljom. Poslodavci će tada uvidjeti da im se NE isplati imati otvorene trgovine. Kad već država (tj. zakoni) ne mogu zaštititi te ljude.