06.03.2005., nedjelja

Sasvim obična priča

Već sam milion puta zaključila da ljudi vole da ih se sasluša. I to, ili jer sam jako puno puta jedna od tih ljudi bila JA, ili jer sam ja bila svjedok da netko želi biti slušan. Iako toga možda i nije uvijek svjestan.

Danas mi se desilo ovo drugo. Jedna sasvim obična pričica koja možda i ne bi bila toliko bitna da na mene nije ostavila toliki dojam.

Našla sam se na autobusnoj stanici i nedugo nakon što sam došla primjetila sam jednu staricu, koja je razgovarala sa prodavačem u kiosku i čiji mi se razgovor činio kao da se poznaju. Nazvat ću ju Starica, jer ipak ona ima svoje ime, koje ja ne znam. Ovako, pisano velikim slovom, postaje konkretna osoba, a ne samo Jedna Od Milion (Penzionera). Dolazi za koju minutu autobus, i tako ulazeći, ona stoji iza mene i govori mi da bolje zatvorim torbu, jer ima lopova. Imala je dobre namjere, no moja je torba takva da ima 3 pretinca, od kojih su 2 sa patentom i jedan, srednji, sa magnetom. Ona je mislila da mi je torba otvorena, iako u tom srednjem držim nebitne stvari – kišobaran, papirnate maramice i sl. Mislila sam da je naša priča time gotova. No, nije bila.

Sjela je ne pored mene, nego ispred mene.
Onda se okrenula. I počela mi pričati:

Kako ima torbu (onu crnu od 10 kuna za placu) i u njoj drži drugu (pravu) torbu, jer su joj više puta ukrali novčanik.
Kako je kad je dizala svoju i muževu plaću smotavala novčanice, stavljala ih u nailončić, a onda smotuljak stavila u prsluk. S napomenom da je kanotjerica morala biti u gaćicama, jer ako ispadne iz prsluka ima još jedno sigurno mjesto prije ispadanja na pod. :). Isto je radila i kad bi išla na putovanja, jer i u vlakovima se krade.
Kako su joj na policiji rekli – zašto stalno radi nove legitimacije i što radi s njima? Na što je ona njima – a što ne love lopove koji joj kradu novčanike?
Kako će joj možda ušteđevina biti dosta. Jer ionako će (živjeti) još samo koju godinu.
Kako ima punih 77. i kako je u 78. godini.
Kako je u 45. godini bila jako bolesna i kako su liječnici kada su ju «otvorili» rekli «Kako ste živa?».
Kako je tada dobivala infuziju.
Kako je tada njezin sin krenuo u školu.
Kako ga je rodila sa 38. godina.
Kako sada ima unuke. (Mislim da je rekla 2).
I
Kako doma ima Onoga Svoga Koji Samo Šuti pa mi se malo ispričala.

I sve to mi je rekla u razmaku 3 autobusne stanice. Ili vremenski najviše 5 minuta.

A što sam za to vrijeme radila ja?
Prvo sam pomislila da želim što prije izaći iz busa, jer mi se ne da slušati neke bla-bla priče neke starice.
Onda sam ju počela površno slušati. I klimati glavom. I padala mi ja napamet Georgova priča od jutros.
Onda sam ju stvarno počela slušati. I na njezinu «da će možda poživjeti još koju godinu» rekla da to može biti i još 20. I više.
U međuvremenu sam rekla «čak» nekoliko «Da».

Kad sam izašla iz autobusa, bilo mi je krivo: prvo, što se nisam vozila malo duže i čula još ko zna koliko priče o jednom životu, i drugo, što nisam skinula naočale za sunce da me može vidjeti kako spada.

Mislila sam tada da je sigurno više nikada neću vidjeti.

No, izgleda da je onaj Onaj Gore imao neki drugi plan. Naime, na povratku, opet je ugledam u autobusu sa pletenom kapicom na glavi. Kako opet okrenuta priča s nekom starijom gospođom koja sjedi iza nje. Koju, kasnije sam vidjela, vjerovatno ne poznaje, samo traži nekoga da ju sluša. Opet.

Pomislila sam: ova je do grada i natrag ko zna koliko ljudi ulovila i pričala, pričala, pričala, i nema pojma kome, i nema pojma što. No, krivo sam mislila, jer pri izlasku iz autobusa ta nesenilna Starica me vidjela i osmjehnula mi se.

I onda sam po ko zna koji put u životu ponovo spoznala da slušanjem nekoga ne usrećujete samo tu osobu, nego i sebe. Onaj ko je probao, zna o čemu pričam. Onaj ko nije, neka proba. No, vjerojatnost da mi kaže kako nisam u pravu je ravna nuli. :) I, ne čini li vam se da ponekad ne samo da ne slušamo ljude koji su nam stranci, nego i one koji su nam bliski? Čak i one koji nam bliskiji ne mogu biti? Meni se dogodi.

- 22:18 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (20) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"