03.03.2005., četvrtak

Eurodora

Danas je prva polufinalana večer «Dore». S obzirom na izvođače čini mi se da bi moglo biti prilično jezovito. No, iskreno rečeno, ni dosadašnje na mene nisu ostavile poseban dojam.

I to me sjeti na sada već davne početke 90-tih kada smo počeli obilaziti evropske pozornice. Prvi su bili «Put», komadić riječkog zbora «Putokazi». Iako dobri vokali, pjesma je bila pomalo monotona za prvo probijanje na evropskoj sceni. Ne znam točno daljnju kronologiju, no sjećam se Tonija Cetinskog, pa ENI-ca, onda su tu bili Danijela i Magazin sa potpomognutim glasom operne pjevačice. Bio je tu Goran Karan, Maja Blagdan, a i Vanna u onoj smješnoj njok-haljini u poodmakloj trudnoći.

U nekoliko mi se navrata činilo da možda imamo pjesmu koja bi mogla ostati zapažena. Ne da su pjesme bile posebno kvalitetne, već je cjelokupni dojam bio takav da je obećavao. Doris Dragović s «Mariom Magdalenom» mislim da je napravila solidan nastup. Dobar glas i stas, zvučna pjesmica i energičan nastup. I ništa. Još bolje varijanta bila mi je s Danijelom i «Neka mi ne svane». Scenski nastup, ako se sjećate crnog ogrtača s kapuljačom, a ispod bijela haljina na njezinom krhkom tijelu, djelovao je stvarno posebno, a i pjesma nije bila loša. I opet ništa. Čak nisu djelovale ni obline Vesne Pisarović kojih je bilo posvukuda. Kao ni jednaka količina oblina tada gotovo djevojčice Claudie. :))

Izgleda da nikako da pronađemo čarobnu formulu kako zadovoljiti evropski ukus. S obzirom da se taj često može nazvati i NEukus, možda bi trebali poslati neki teški KIČ (jer kao dosad nismo :)), jer ne vidim baš neki drugi način. Kad pošaljemo lijepu laganu pjesmu «u modi» su živahne. Kad pošaljemo one koji skakuću, «in» je nešto s violinama. Zaključak je da smo mi uvijek «out». Da li glazbeno, da li politički, ili pak financijski. Jer, činjenica je da se bodove dijele po ključevima dobrosusjedskih odnosa – «ti meni, ja tebi». A tu je i ono klasično neslaganje u ukusima npr. južnijih i sjevernijih zemalja.

Mislm da su najpametnije napravili Talijani. Svojevremeno su i oni imali predstavnike, no dojadilo im da šalju dobre pjesme i da nikad ne dobiju ništa pa su fino ODUSTALI. Doduše, oni imaju svojih zabava toliko da im još jedna takva nije ni potrebna. Hrvatska jedva dočeka da ima nešto što daje materijala za «žuti tisak».

Sve u svemu, meni to ne spada u natjecanje. Jer u hrvatskim sferama, čini mi se da tu ima svega više nego izbora najboljega. Plave su kuverte vjerovatno samo moja utvara. U evropskim pak sferama, što očekivati od natjecanja kad imena poput Njemačke, Engleske, Francuske imaju direktan ulaz u završnicu na kojem god mjestu bile na prošlom natjecanju? Dok se «obični» smrtnici moraju nadigravati u raznim «drugoligaškim» utakmicama.

p.s. Bacila sam pogled na «spektakl» i među iskvarcanim pjevači(ca)ma svjetlećih očiju (uvijek se pitam što im to nakapaju da izgledaju tako neprirodno :)), jedino što me impresioniralo jest irska plesna skupina, čiji je vrhunski ples, uz meni tako ugodnu irsku glazbu, pravi užitak gledati.


- 20:57 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (24) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"