Ljudi ...

Prvo ... bacite pogled na malu sličicu u gornjem desnom kutu. To sam ja. Nisam izdržala i nakon samo par dana blogerskog staža morala sam vam pokazat svoju ljepotu. :))))

Drugo ... vidim da su ovdje na blogu stvorene neke grupice ljudi, sa sličnim pogledima na određene životne situacije, postupke, poglede. Što je i dosta razumljivo s obzirom da je ovo samo jedno mjesto okupljanja ljudi gdje se svi ne moraju «grliti» i «ljubiti». No, vidim ja da tu ne fali samo te vrste «ljubavi», nego puno više toga. Puno više od onoga što bi se očekivalo od barem prosječno pismenih ljudi. Da ne govorim od onih koji sebe nazivaju intelektualcima. Jer, misle da je diploma ta koja ih svrstva u tu kategoriju. Krivo misle.

Konkretno ... čitala sam onaj blog o pobačaju, ne znam točno kako se zvao. Znam da sam ga čitala i gledala neke slike i prije nego sam bila blogerica. Očigledno je blog imao neku namjeru, možda ne i najbolji način za ostvarenje iste. Ali svakako nije bio tako dramatičan kako ga neki blogeri, bolje reći blogerice prikazuju. Jer, ovo je DEMOKRATSKA zemlja. Barem se se svi pravimo demokrati. I SLOBODNA zemlja. I također zemlja u kojoj je liberalnost nešto na što se poziva veliki dio ne samo društva koje piše tekstove ovdje, nego i šire. Pa mi nikako ne ide u glavu taj svojevrsan verbalni «linč» na drugačije mišljenje, koji je konstantan. I prelazi okvire ove moje teme. Stalno je prisutan, ako ne na ovom blogu, onda na nekom forumu, u autobusu, na TV-u.

Protivnik sam pobačaja, ne samo zato što sam vjernik. Jer biti vjernik ne znači da za mene misli netko drugi, pa makar se to zvalo i Crkva kojoj pripadam, nego zato jer ja tako osjećam, tako doživljam i jer je to MOJE pravo. Jednako kao što je pravo onoga drugoga da misli drugačije. Koje ja poštujem.

Zašto sam protivnik pobačaja?
Jer život počinje od začeća, pa onda na njega svatko ima pravo, koliko god sitan i majušan bio.
Jer dijete ne može reći što misli i što želi.
Jer ne može samo žena imati pravo na nešto što često nazivaju «njezinim tijelom». Da je to samo Njezino tijelo, ne bi joj trebalo i Njegovo tijelo. Za nastanak Trećega tijela. A meni se čini da Njega nitko i ne pita. Kao i što mi se čini da se muškarci ne «usude» reći svoje mišljenje, jer je taj «ženski propobačajni lobi» poprilično jak. Krivo mi je radi toga, jer s jedne strane žene traže «jednaka» prava. A s druge, to pravo žele uzeti drugome.

Ja nikoga ne napadam, samo zastupam stav da su žene i muškarci ravnopravni i da se ta ravnopravnost treba ogledati u svim sferama života, a ne samo u segmentićima u kojima nam paše u određenom trenutku. A može li biti iskaza veće ravnopravnosti nego kada je u pitanju odluka o - životu?

Mislim da ne bi bilo dobro donijeti Zakon o zabrani pobačaja, jednako kao što mislim da mlade ljude treba educirati. Ali ne samo djeleći im prezervative. Nego i educirajući ih da se svaki odgovoran čovjek mora znati nositi s posljedicama svega što radi. U seksualnom životu i izvan njega.

Stoga, mislim da bi bilo dobro da neke blogerice (možda i blogeri, ali iskreno, nisam na takvog naletjela), koje misle da je njihovo mišljenje mjerilo za ispravnost, a svako odstupanje od istoga «konzerva», «nazadnjaštvo» i «zaostalost», uzmu rječnik i vide što znači riječ TOLERANCIJA.

Ja za taj pojam znam pa i ne očekujem da se svi moraju slagati sa mnom. Jer ja kad se s nekim ne slažem, onda mu to kažem na civiliziran i ljudski način, a ne vređajući OSOBU, samo zato što misli drugačije od mene.

Što vi mislite?