14.02.2005., ponedjeljak

"Legenda o jeseni"

Moram bit jako brza. Jer imam još posla prije filma «Legenda o jeseni». :))

No, i ne znam o čemu bih danas. Sve je puno Valentinova, a meni to i nije neki blagdan. Znam, ima nas svakakvih, ali mislim da je to previše uzelo maha u onom smjeru u kojem ne bi trebalo, iako sam sigurna da su mnogi od vas proslavili Sv. Valentina baš kako i treba.

No, čitala sam danas na webu nekakvu statistiku o tome kakve žene vole kakve muškarce. Tj, što vole žene kad im se sviđaju «zgodni tipovi», što vole kad gledaju neke «prosječne» i slične bla bla priče. Meni je uvijek glupo tako generalizirati, jer to se ne može uvijek i svugdje.

Po pitanju izgleda jasno je da su ukusi različiti pa se tako, govorit ću iz svoje ženske perspektive, nekoj više sviđaju jači tipovi, nekoj mršaviji. Nekoj možda s puno kose, nekoj ćelavi. Neka voli plave, neka preplanule. I sve to stoji. Jer, jednostvano nam neki izgledi pašu oku više od nekih drugih. To znamo, kad pogledamo unatrag i sjetimo se, svatko od nas, kakvi su nam se sve «varijante» suprotnog spola sviđale u nekim prošlim vremenima ili danas. Možda se neki i nasmiju i začude koliko im se ukus promijenio. :)) Što je sasvim normalna i prihvatljiva stvar.

Ono što me smeta je da ljudi vrlo često unaprijed rade selekcije, bez da nekoga pogledaju u oči, jer netko nije po «modelu» koji je zacrtan u njegovoj glavi. Unaprijed eliminiraju bez jednog običnog pogleda. To bi bilo kao da ja koja više volim tamnokose muškarce (a to sam zaključila na temelju dosadašnjih iskustva gore spomenutih) uopće ne gledam plavokose. A gledam. :)) Ili kao da zato što volim pogledati zgodno građenog muškarca, nikad ne pogledam nekog ko i nije tako «savršen». A gledam i takve. :)) Mislim da je to skroz krivo, jer društvo, pogotovo mlađa generacija vrlo često ističe svoj liberalizam i otvorenost, a negiraju svoje liberalno opredjeljenje na onim područjima gdje to nikada ne bi smjeli. A to je – pogledati, tj. sagledati čovjeka. A tek onda donijeti sud.
Ovdje pod – pogledati čovjeka - ne mislim baš samo na njegov vanjski izgled. Nego i na zaviriti malo dublje. Al to vam je, vjerujem, jasno.
Ne znam što je za vas, ali za mene je gledanje - doživljaj.

p.s. I gledanje filma bio mi je doživljaj. :) Emotivan film, takve volim, a i plavokosi je bio gledljiv. :)


- 20:24 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (10) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"