pegula

srijeda, 31.01.2007.

Snijeg i ostale zimske radosti

Evo konacno da se i to docekalo.. Slusam Bebel Gilberto (kcer slavnog brazilskog jazz umjetnika) i pogledam kroz ponistru. kad ono neke padaline, koje nisu dovoljno male da budu kisa, a niti glasne da budu tuca, stoga nakon poblizeg promatranja (aka 2 sec ) shvatih pada snijeg. Cudno je to... cini se ko prvi pravi snijeg ove zime u nyc-u, ali vidim da vec sutra postoji sansa da ce se sve to laganini otopit.

No ono sto je cudno je da iako mi hladnoca nije bas najdraza, pogotovo kada ode zna toliko zahladid ta vam se brojni slojevi robe lede na vama, a da ne spominjem, prste, nos, usi, etc.

No, ove zime mi je vec malo poceo nedostajati snijeg. osjecaj je kao da to nije prava zima u nyc-u ako nema snijega i grozomorne hladnoce... tako da eto, za veceras, dok jos se ima osusit kosa i napisat esej za skolarinu, moze se uzivat u zimskim radostima....

A kad smo vec kod radosti... danasnji poraz od Francuza me je ubio u pojam... Bilo bi mi draze da smo od svih izgubili, samo ne od francuza... no eto... ne treba se zestit, jerbo dobro smo igrali do sada.

ajde, da vise ne raglabam o tuznim temama... odoh sada nesto radit... da se sutra mogu probudit u neku normalnu uru i ako Bog da napravit nesto dobroga u labosu... kao npr. pocet pisat tezu... ajmee...

31.01.2007. u 05:46 • 1 KomentaraPrint#

subota, 27.01.2007.

Novi pocetci

Danas je novi dan. Ali drugaciji od ostalih "novih" dana. Ovaj dan je poseban. Jos uvijek pod utjecajem euforije od jucerasnjih dobrih vijesti, shvatih da se vec polako priblizavam kraju ovog dugog puta. Drugim rijecima, da se posluzim starim klisejima, jos jedno poglavlje u mojoj autobiografiji je zavrseno... Upravo sam zavrsila citanje knijge " 100 godina samoce " od Gabriela Garcia Marqueza koja me je i nagnala na razmisljanje o zivotu rascjepkanom u poglavlja... neka su bila vise tuzna, neka pak smijesna, a neka pak divna... no ono sto je najveca ljepota zivota da ne bi ni dosli do onih divnih ili pak smijesnih poglavlja da nije bilo tuznih i da nas tuzna nisu pripremila da sve ono sto dolazi.

No da se vratim na temu. Novi dan... da
Novi pocetak... jasno se ocituje, u svemu, u stvarima koje me zanimaju, u razmisljanjima o zivotu, u nacinu na koji komuniciram, a posebno nacin na koji izgledam sama sebi. odraslija, malo zrelija nego prije, ali opet ne toliko da se ravnam po tudim pravilima.

s novim pocetkom, primjecujem sve je ljepse... cudno je kako se covijek stalno smije kada je sretan. primjecujem da si ne mogu skinuti osmijeh sa lica, iako se trudim. i ne zelim da mi nista pokvari ovaj dan. zelim lelujat nosena dobrim strujama, slusajuci dobru muziku ciji taktovi me vode natrag na draga mjesta, okruzena ljudima koji su mi nesto znacili (i samim time jos uvijek nesto znace). ne zelim da mi nista pokvari ovaj dan. zelim se smijati i razmisljati o litu i splitu...

o ljudima koje su sresti i s kojima su se nasmijati. o ispijanju kave sa ivom u pulsa i shnopanja falafela (ako onaj lik jos uvik radi, ako ne onda Rizzo-vim toplima). Zelim se radovati nekim novima mogucnosti koje ce sutra donijeti i ne zivcirati se vise.

Da, ako je ista bila moja novogodisnja odluka, to je upravo to... manje zivciranja... vidit cemo samo dokad ce to trajati... rofl

ps. Ive sada kada si ovo procitala ocekujem gmail :) sa detaljim opisom kako mirise i kakvog je okusa topli sa tunom, kukuruzom i salatom... dojavi njami

27.01.2007. u 18:59 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 23.01.2007.

Zadnji semestar

Dakle, danas je pocetak kraja.. sluzbeno...
i nije da nas stede. do ti jedan profesor nam je vec nabio tonu projekata, citanja, i opcenito rada ko u prici... a jos se mora i teza napisat i pokusat sve aspekte zivota dovest u red... hehe... kako samo misteriozno to zvuci... no dobro, bilo je tako i namjerno... hehe

no da... sada je skoro 2 sata i vec bi bio red za ic u krevet, nastavit citat 100 godina samoce od MArqueza (velikan) i utopit se u toplini sobe i sutra se ,daj boze, probudit na vrime, a ne ka danas zakasnit pola sata na one- on -one predavanje (olitiga guided studies)...

ali ne damo se... sutra je novi dan, nove obaveze, ali se sanja o koncertu Paco de Lucia ("how long I have waited") dok se slusa Jose Padilla (jos jedan vrijedan artista.. check him out...)

ok... spavanjac sad



23.01.2007. u 07:20 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Crazy

I remember when, I remember, I remember when I lost my mind
There was something so pleasant about that place.
Even your emotions had an echo
In so much space

And when you're out there
Without care,
Yeah, I was out of touch
But it wasn't because I didn't know enough
I just knew too much

Does that make me crazy
Does that make me crazy
Does that make me crazy
Probably

And I hope that you are having the time of your life
But think twice, that's my only advice

Come on now, who do you, who do you, who do you, who do you think you are,
Ha ha ha bless your soul
You really think you're in control

Well, I think you're crazy
I think you're crazy
I think you're crazy
Just like me

My heroes had the heart to Lose their lives out on a limb
And all I remember is thinking, I want to be like them
Ever since I was little, ever since I was little it looked like fun
And it's no coincidence I've come
And I can die when I'm done

Maybe I'm crazy
Maybe you're crazy
Maybe we're crazy
Probably

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Odite na ovu stranicu...

passport.panda.org

Sve je to kao... kakao thumbup

Snovidjenje

Poma

Domacica iz pakla

Eurosmijeh

Tija

Jelena