studentski život

Bok svima!
Živa jesam, zdrava jesam, studentica jesam.
Kratka uvertira u moj današnji život od zadnjeg posta prije 1500 i neš dana.
Otkud početi?
Upisala sam faks prije 3 godine usprkos sjebanoj maturi i ludim ribarima (koliko mi je ostalo u sjećanju to je pitanje bilo sjebano + ostala), ali eto upisala sam faks i sve je išlo okej, osim kaj sam 1.godinu čamila doma usred ljeta s knjigom, pardon knjigama i gledala prek telke ULTRU. Da....bilo je zanimljivo.
Zasad su svi ispiti položeni, sad se rješavaju još posljednje gluposti u vezi završnog i sl.
No, za vrijeme svog dosadašnjeg studiranja imala sam prilike raditi u mnogim firmama. Bilo je tu dizanja u 5h ujutro pa rada do ne znam koliko sati navečer, ali nisam se žalila, sama sam se odlučila na taj pothvat jer nisam htjela bit starcima na grbači. Uvijek sam na neki način od malih nogu željela bit samostalna i neovisna u svakom pogledu pa se to prenijelo i na moj studentski život. Osim grbače, htjela sam neku životnu promjenu( pa bilo to obavljanje nekog fizičkog posla ili sl.) radila sam po 6 poslova u par mjeseci. Osjećala sam se ispunjeno jer sam napokon zarađivala za sebe, upoznavala nove ljude, bila donekle financijski neovisna do nekih sniženja na ebay-u. Da..kratko je trajala moja "štednja".
Imala sam se prilike susretati s različitim ljudima i njihovim karakterima. Mogu vam reć, dosta je naporno, ali srećom nisam imala nekih problema kao ostali studenti. Imala sam sreće što su me zadesili normalni ljudi koji poštuju tvoj rad i ne degradiraju te jer si student. I hvala vam na tome, moji bivši šefovi /šefice.
Nedavno sam dobila posao u jednom dućanu koji je dosta popularan. Reko super, imam sreće jer sam htjela neku promjenu, jer sam dosad radila na sličnom tipu poslova. Prvi dan je prošao super, bilo je dinamično, navala ljudi i sve je to nekako začinilo radnu atmosferu, a i uživala sam u tome. Zaposlenici tog dućana su bili susretljivi i normalni, baš onakvi kakvi bi trebali biti kad se neka osoba nađe prvi dan na poslu. Dala sam sve od sebe i odmah zaradila par pohvala. Dan je bio ispunjen i pozitivan. Kako ne može sve bit savršeno, sljedeći dan sam se susrela s nekom vrstom mobinga na poslu. Prije sam bila tip osobe koji će šutit i ne reagirat na provokacije ostalih. Mislila sam si, ma ignoriraj, to je najpametnije, s budalama se ne treba raspravljat jer samo trošiš svoje vrijeme i živce. No, onda sam jednostavno razmislila i koliko god se ne želiš spuštat na takav nivo, jednostavno - MORAŠ REAGIRAT. Mislim si, zašto bi si dopuštala da me neka tamo zaposlenica pravi idiotom. I tako sam se uvjerila da prvi dojam ne vara, odmah sam skužila da su ta 2 zaposlenika sjebana. Pardon, na izrazu, ali to sve opisuje. Takvi ljudi jednostavno nisu za rad s ljudima. Njih treba poslat na liječenje jer su ili isfrustrirani radi ove beskrajno duge recesije ili imaju doma problema ili ne znam kaj. Uvijek pokušavam utvrditi uzrok nečijeg takvog ponašanja, pronalazim izlike i uvijek dođem do istog zaključka - to su mobingaši. Tako ću ih zvat, možda ih naša predsjednica uvrsti u rječnik. Teški kompleksaši koji liječe sve na drugima, šefovski se postavljaju, mrzovoljni, lijeni, bezobrazni... a ja se onda moram brinut kako ću i na koji način nešto pitat. Mislim si kao da si ti sve znala prvi dan, nemoj mi tu pametovat. Čovječe, onda se zapravo zapitaš, tek sam počela radit, a koliko ću još tek poslova morati odraditi. Svjesna sam i realna po pitanju situacije u Lijepoj našoj, ali uvijek pokušavam vedro i optimistično gledati na budućnost. Kao mlada osoba ne želim biti ogorčena stanjem u zemlji, jer mislim da to jednostavno nema smisla. Ti moraš biti promjena koju želiš vidjeti u svijetu. To je jedan od popularnih izreka koje mi stoje na zidu kad trebam ić učit. I u mom životu zasad to djeluje. Naravno, zvuči lako, ali moraš se naradit kao svinja da bi postigao jedan od 10000 ciljeva koji te u životu čekaju. Odlučila sam da neću dopustiti da me netko stopira u poslu ili nekakvim banalnim stvarima. Toliko zasad od mene.