would you call my name if i saw you in heaven..

Pa,da..dobro vidite za početak.Pišem post.Ne znam što me posebno natjeralo na ovakav čin,samo sam osjetila potrebu da sada ovoga trenutka izrazim svoje wannabe zrele misli.Obećala sam vam u prethodnom postu prije točno 432 dana da ću napisat post,i eto svoju sam riječ održala.Sad sam mirne duše hehe :D Otkud početi? Zaista se dosta stvari nakupilo od prošlog posta.Mislim ipak prošla je duga godina,iako je po meni bila kratka.Pamtit ću je po zaista svemu,ali ne bi sad u javnost.Evo da se pohvalim prošla sam drugi razred s 5,i poprilično sam zadovoljna,ipak se gleda za maturu i to.Ne bitno.Zaista,ne znam zašto sam uopće počela pisati.Čitajući svoje stare postove bila sam vrlo nezadovoljno djevojče.Uspoređujući ovaj post s ostalima primjetit ćete veliku razliku.Ovaj put nakon godinu dana sam ipak nešto zrelija i shvaćam svoje pogreške te ih pokušavam ispraviti.Trenutno trošim vrijeme na kompjuteru i vrlo poznatoj stranici fejsbuk.Ipak,mislim da nisam tolika ovisnica o fejsu,već o modnim stranicama kao što je polyvore.com Želim se jednog dana baviti takvim poslom,biti emancipirana mlada žena,neovisna i da kako to obično biva kod mene ne želim se udati! Svi u obitelji mi ne vjeruju i govore da je to moje mišljenje sad,a ko zna kako će bit kasnije,kad se zaljubim...Sve ja to shvaćam,ali zaista ne vidim se u braku,dosad nikada nisam imala dečka niti ne želim.Sada samo želim karijeru,a kasnije dolaze ozbiljnije veze i ljubavi.Ako se zaljubim,normalno srcu se ne može naređivati,ali ipak kako moja mama kaže : Razum ipak mora biti prvi,mora ipak nadvladati.S time se i ja slažem.Ja se jednostavno ne vidim u vezi s dečkom,jer su svi danas nezreli,bitan je uglavnom fizički izgled,a ne one prave ljudske vrijednosti.Sad si sigurno mislite..: joj poštedi me tih sranja..molim te.Tako sam i ja razmišljala,ali sad shvaćam.Bolje sam se upoznala i veselim se tome što napokon odrastam.Pitala sam se ponekad..jesam li normalna? Sve cure mojih godina žele dečke i samo razmišljaju o njima.Ja,sam obično sramežljivijeg karaktera kad su u pitanju dečki.Možda je zaista u tome problem.U to vrijeme ja sam i o njima maštala,ali ne u tolikoj količini kao one,ja sam razmišljala o svojoj budućnosti..(i vidite di sam završila hahaha..ugostiteljska..)Kad bi zaista imala nekoga,prvo bi se taj netko trebao previše potruditi jer ne padam na one ljubavne poručice(sad ispada da tražim izgubljene duše koje čitaju blogove te da im pružam savjete kako mi prići..)..dečko me samo mora oboriti s nogu kako bi se reklo.Ne mora biti ni previše zgodan,jer me te savršenosti na dečku odbijaju,kao i umišljenost,nezrelost,perverznost i ostale negativnosti. Želim nekoga iskrenog,opuštenog,mirnog ali ne previše! xD Sumnjam da ću ikada naći takvu osobu.Imam 17 godina i još se nisam poljubila,i sad gledajući ovaj svijet počinjem sumnjati da ću se ikad zaljubiti,da ću napokon osjetiti nečije druge usne (od muškog spola,da ne bi bilo) na svojima.Hahah,ovo zvuči hmm da..pomalo otrcano.Ljudi kažu,tj moja mama kaže da sam vrlo tvrdoglava osoba.O sebi mislim isto,uz to sam jako komplicirana,volim se smijati i šaliti se na tuđi ali i SVOJ račun,volim pomagati,volim čitati krimi priče i gledati takve serije i dokumentarce,volim smišljati nove kreacije,nove stilove,volim se družiti s ljudima.Za izlaske baš i nisam nešto jako privržena.Opet,moja sramežljivost,kad se napijem onda se tek mogu malo opustiti,jer mi je inače bed.Kao da cijeli svijet bulji u mene.I onda sam bez samopouzdanja.Opet.Moji trenutni ciljevi,ako se tako mogu nazvati su:proći ovu školu,upisati se na fakultet povijesti umjetnosti i uspješno ga završiti..Ali opet trnovit je put do slave. Točnije ne do slave,ne bi to tako nazvala u svome slučaju.Svoj život zamišljam prvo,u okviru studentskog života-sjednje u knjižnici + učenje do ranih jutarnjih sati + upoznavanje novih zanimljivih osoba + cuga i čavrljanje subotom navečer + sloboda..moja sloboda. A onda kasnije..jednostavno proživjeti život.Uopće ne mogu zamisliti da bih bila sad s nekim..nezamisliva misija..ne želim nikoga,jedino ako postoji neka duša kakva bi mi se mogla svidjeti..a dotad odustajem,dok me netko ne iznenadi. A dotad,ti glupačo (mislim na sebe) uči za bolje sutra.Nemam pojma koje bi se teme još mogla uhvatiti vezano za ovaj post,da još malo utrošim svoje vrijeme do filma.Ah evo ga sjetih se..brak..večeras se stvarno dotičem ljubavnih tema.Sumnjam da ću bit u braku,ikada,ali ko zna,možda za nekoliko godina budem čitala ovaj post prisjećajući se svojih mladenačkih dana i snova da se nikada neću vjenčati.Sada mi je to nezamislivo.Ali ipak ja imam 17 godina,tek sam počela živjeti,i vjerojatno ne znam još toliko o životu i ono što život donosi.Vjenčanje,bijela vjenčanica,kumovi,gosti,torte..čemu sve to? Vjenčanje je samo tradicija.Brak na papiru..čemu sve to.Možemo biti sretni ako smo skupa,ali to ne znači da se trebamo odmah vezati jer to svi očekuju od nas,pogotovo kada dođe dijete.Svi to očekuju,a pitamo li se ikada..što mi želimo? Uz brak dolaze i problemi.Zamislite..većina ljudi odustane od svoga sna,prekine ga brakom i tim potpisom na tom bijelom papiru punom formalnosti.Uz brak dolaze i djeca,briga o njima je isto velik problem,a tu je i odgajanje.Naravno svaka žena sanja o tome da bude majka.To je nešto predivno,sigurna sam.Stvoriš novi život,on živi u tebi i imaš mogućnosti za to.Da nastavim,primjerice žena ste,prekinete svoje školovanje,vjenčate se,u početku braka sve je super,ali onda dolaze problemi,ne kažem da je tako uvijek,ali u većini slučajeva je tako.S brakom dolaze živciranja,svađe,(ne)sretnost..postanete kućanica,morate svima udovoljavati pogotovo kada vam se na vratima pojave svekrva i trač babe.Pa zar smo na to spale,dame moje?Ja smatram,da dvoje ljudi mogu zaista uspjeti bez toga tradicijskog vezanja.I onda kad nekim brakovima dođe kraj,zbog gluposti koje je vaš suprug napravio i kada dođe do rastave,na kraju vas svi gledaju kao problematičnu ženu,lošu majku itd..to nama ženama nije potrebno.Zato dame moje,žene slomljena srca,mlade djevojke moj vam je savjet da ne brzate s brakom,i ako možete po mogućnosti nemojte se vjenčati..proživite život,svatko od nas,živite svaki dan kao da je posljednji,postavite si cilj u životu,a ja vam želim dozu ambicioznosti i vjerujem da ćete uspjeti.
Uf,što se raspisah,ko bi reko,da ću ja,bit ovako zrela? Haha,,nikada,ni u najluđem snu.Čudna sam sama sebi,ali mi se sviđa nova JA.Do sljedećeg čitanja.Uživaaaaaaajte u životu! :D i veselite se malim stvarima.!
Za kraj i pjesmica koja posebno smiruje :D
http://www.youtube.com/watch?v=JxPj3GAYYZ0