pedeset+

subota, 02.02.2008.

Makarska gradjanska inicijativa za PUK mladih

Spletom sretnih okolnosti završih prošli ponedjeljak na Endokrinom u bolnici Križine u Splitu gdje mi ispituju neke teške poremećaje u organizmu. Već je bolje. Ali spletom nesretnih okolnosti ostadoh isključena iz inicijative mladih da se u gradu konačno pokrene KRITIČNA MASA ljudi sa svojim zahtjevima za ostvarivanjem građanskih sloboda i prava u području kulture, a šire i u području aktivnog suživota mladih u lokalnoj zajednici. Činjenica je da cca 3.000 mladih od 15 do 30 godina nemaju primjereno mjesto za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Udruga PUK (Promicanje urbane kulture) koja okuplja nekoliko bendova je pokrenula inicijativu za mijenjanjem dugogodišnjih postavki u gradu i ponudila sam se da pomognem, što svojim iskustvom u vođenju Udruge MALT, svojom suradnjom s Udrugom umirovljenika, Udrugom Sunce, Udrugom Lanterna, Zajednicom tehničke kulture, te svojim simpatijama za mlade ljude, odlučila sam pomoći mladima, ali na svoj način, kao dio potrebne kritične mase u našem gradu koja će KONAČNO reći ISTINU, ili nazvati stvari pravim imenom, a da se nitko ne uvrijedi, već da se srede stvari tako da ćemo kao zajednica biti svi ponosni na to.

Odavno na blogu napisah BITI SLOBODAN. Ostala sam dužna treći dio gdje sam trebala doći do neke svoje definicije slobode. I baš je dobro da sam u bolnici bez izvora informacija i znanja, bez tuđih misli i definicija. Jer čovjek ko vrabac pokljuca tokom života tuđe misli, ostanu one koje nam nešto rasvijetle, one koje nam se uvuku pod ego, one koje nas čine da se osjećamo boljim osobama jer upravo tako mislimo. Čini mi se da sam najviše toga nakljucala od R. Steinera, prvo iz knjige Odgoj ka slobodi, zatim iz Filozofije slobode tj. put vodi od Steinerovig polazišta da je čovjek sastavljen od tjelesnog, duševnog i duhovnog bića. U prva 2 dijela Biti slobodan, na blogu sam govorila o slobodama na tjelesnoj razini, zatim o slobodama na duševnoj razini, a 3. dio ću sada ukratko – da bih objasnila zašto i kako sam se priključila inicijativi PUK. Duhovna razina podrazumijeva čovjeka kao društveno biće koje je odavna zacrtalo socio duhovne, tj. društvene ideale, a to su liberte, egalite i fraternite, tj. ono što ljudi više koriste kao fraze i parole tokom ljudske povijesti: slobode, prava, bratstvo, jednakost. Te lipe riči se primjenjuju u definiranju idealnog društveno-političkog ustroja koje se opet sastoje od 3 dijela:
Jednaka prava i slobode, bratstvo i jednakost u:
1. socio kulturnom životu
2. političko pravnom ustroju
3. ekonomskom, gospodarstveno-političkom uređenju.
Danas u svijetu postoje razna društveno-politička uređenja kao i razne kombinacije prava, sloboda i bratstva u 3 područja – kulture, prava i ekonomije koje nazivamo demokracijom, tj. vladavinom naroda, a da se zapravo preskočilo ono što je najvažnije u cijelom procesu – a to je realizacija čovjeka kao društvenog bića, kao dijela svijeta, kao dijela univerzalnog duha koji svojom ugrađenom intuicijom i kreativnošću te izgrađenom imaginacijom mijenja svijet i osobno doprinosi boljem svijetu.


I konačno dolazim do definicije o demokratskom stvaralaštvu po J. Beuysu koja me je zapravo vodila kroz život i vodi kao društveno biće – dakle i u ovoj akciji pomaganja makarskim mladima da dobiju Klub Mladih kao i poboljšanju stanja makarske
kulture tako da postane primjerena gradu, današnjem vremenu i evropskim standardima.
Demokratsko stvaralaštvo (ovo pišem po sjećanju, kad dođem doma naći ću definiciju) omogućava čovjeku da se ostvari (samorealizira) uz prakticiranje prava i sloboda u svim sferama društveno-političkog života koristeći svoje kreativne snage da bi učinio svijet boljim mjestom za življenje svima, a ne samo sebi.

Znam što mi društveno djelovanje s ciljem poboljšanja situacija u raznim sferama života znači, što ne čini da se smatram realiziranom danas u Makarskoj. Isto tako se ne smatraju realiziranim kao društveno biće mnogobrojni volonteri članovi Udruga jer se u Makarskoj uvriježio jedan sistem, uglavnom institucionalno politički koji:
1. Ignorira Ustav, ignorira svoj politički zavjet, ignorira poziciju s koje je dužan organizirati primarne i sekundarne društvene potrebe.
2. Kako je sve ispolitizirano u nekakvim lokalnim stranačkim programima riječ kultura i kulturne potrebe građana služe samo kao fraza.
3. Nije čudo. Na državnom nivou Ministarstvo za kulturu ne nalazi za shodno razraditi strategiju zadovoljenja kulturnih potreba građana i proslijediti je do najmanjeg sela – da ne govorimo o gradovima, umjesto da uvedu minimalne standarde kulturnih sadržaja o kojima će brinuti lokalne vlasti, tj. tijela koja za plaću navodno kreiraju nekakvu kulturnu politiku (ne razvoj), slažu kulturne programe u okviru svog znanja ili neznanja jer «struka» koja bi podrazumijevala poznavanje onoga što se smatra kulturom – sve vrste umjetnosti, sva kulturno-umjetnička ostavština, djela koja proističu iz svih vrsta umjetnosti ili kreativnosti, živa urbana ili čak ruralna kultura – dakle zadatak politike tj. Odjela za kulturu bi bio brinuti se, osigurati, odvojiti sredstva i realizirati uvjete za zadovoljavanje kulturnih potreba građana Makarske.

Zbog takvog mentalnog sklopa kao i potrebe za kulturnim sadržajima koji bi oplemenili moj i život mnogih sugrađana, priključujem se PUK inicijativi koja je pokrenula građansku inicijativu za traženje Centra za kulturu u zgradi Stare gimnazije te priključenje Art cafea kao Centra za promicanje urbane kulture.

Image Hosted by ImageShack.us

Stara gimnazija već godinama udomljuje institucionalnu kulturu – biblioteku, muzičku školu, Galeriju Gojak i kao takva je uz omogućavanje korištenja prostora mnogim kulturno-umjetničkim udrugama (klape, folklor, foto-klub) omogućila rad. Zašto se Stara škola još uvijek ne zove Centar za kulturu trebalo bi upitati makarske političke garniture od nastanka Hrvatske. Zašto taj spomenik nulte kategorije nije sređen tako da do kraja služi toj svrsi, zapravo nikome u gradu nije jasno. To se moglo postići i uz pomoć Ministarstva za kulturu, pa i sredstava iz Županije. Mislim da čak i ne bi trebalo kriviti sve političke garniture za to što ne znaju i nisu znali da je moglo i da može biti drugačije.
Nije bilo potrebne kritične mase, nije bilo inicijative mladih koja konačno traži svoje građansko mjesto. Onih koji se smatraju mladom populacijom je preko 3.000 u gradu – približan broj umirovljenika u Makarskoj koji su dobili prostor za kvalitetno i kreativno provođenje slobodnog vremena i čiji rad Grad financira iz proračuna! Zar mladi u kriznim srednjoškolskim godinama ne zaslužuju istu društvenu brigu i tretman? A u udruzi PUK ih se već udružilo 200-tinjak koji stvaraju živu urbanu kulturu i traže prostor gdje će ta kultura disati. Prostor Art cafea. Da bi disali punim plućima prostor treba srediti i opremiti za prezentiranje svih vrsta umjetnosti kojima se članovi bave – rasvjeta, razglas, kino i video projekcije, konstrukcije za izlaganje raznih djela likovne i primijenjene umjetnosti, mala teatar scena, vanjski prostor sa sličnim uvjetima za performanse i razna izvođenja.

Pretvaranjem ART KAFEA u ART KAFE PUK Makarska bi dobila mjesto gdje se rađa kultura i živa umjetnost i mjesto gdje će mladi ne samo trošiti slobodno vrijeme, već i konzumirati kulturu i biti kreativno potaknuti samom mogućnošću participacije kao i učenjem u sklopu raznih radionica tipa demokratskog stvaralaštva, tj. realiziranja sebe kao individualnog i društvenog bića.

Image Hosted by ImageShack.us

Sve druge kombinacije koje se vezano za Staru srednju školu čuju po gradu su mi neprimjerene i sramotne. Navodno nekakvi privatno-javni dogovori i sporazumi. Došlo je vrijeme da grad osvitla obraz, da Makarska dobije Centar za kulturu, uloži novac, pronađe financijska sredstva da sredimo zgradu na koju ćemo biti ponosni. Jer zaista nije jasno kako privatni interes može biti na istoj relaciji ili frekvenciji kao javni. Ukoliko se to odnosi na ugostiteljski dio koji definitivno nedostaje, brigu o tom dijelu će voditi Udruga PUK i to u skladu sa Zakonom o radu Udruga, poštujući ugostiteljske standarde. Organiziranjem kvalitetne ugostiteljske ponude po prihvatljivim klupskim cijenama u ART prostoru - prostor vizualno estetski očistiti i opremiti s autorski izrađenim namještajem uz stalne izložbe autorskih radova mnogobrojnih sekcija udruge kao i gostiju, budući Centar za Kulturu će dobiti ono što mu nedostaje - život. Jer kultura je život, a život je umjetnost. A mladi će u tom dijelu uspjet pokrit troškove zaposlenika i tekuće režije. U svim drugim privatno-javnim kombinacijama kultura se po nekim zakonitostima tretira kao potrošna roba. Tj. Art kafe u privatnoj ugostiteljskoj režiji ne bi postao mjesto gdje se stvara kultura već uglavnom mjesto gdje se eventualno povremeno konzumira kultura. Art kafe je uglavnom tako i funkcionirao što je bilo osnovna gradska greška. Umjesto u kulturu, koja ostavlja traga, a i materijalnu osnovu, sve ove godine je potrošeno masu sredstava iz Proračuna na konzumiranje gostujuće kulture, tj. potrošnu robu koja bi trebala zadovoljiti prosječnog turistu, gosta, pa tek onda građanina Makarske. Gradskim ocima nije pala na pamet pomisao da vrhunski opreme Art kafe kao i cijelu zgradu (arhitektonski, tehnički…), da nabave kvalitetan razglas i zaposle tehničara (evo preko udruge PUK to sada mogu učiniti). Postojala je slična kombinacija s Momom Lađevićem, ali Art kafe sa živom, pulsirajućom kulturom nije imao ništa, nije bilo živih pokretača udruženih u glazbene, likovne, video, literarne i druge sekcije Udruge PUK -Pogledati u programu koji je objavljen na blogovima PUK, Sickofitall, Blogamimoga i ostalim koji su se uključili.

Udruga PUK i Građanska inicijativa predlažu Gradu da se sklopi Ugovor o korištenju prostora Art kafea kao Centra za mlade sa svim prostorijama koje bi služile i kao prostor za probe, stalne radionice, razna scenska izvođenja, stalne izložbe autorskih radova, kino i video projekcije, okrugli stolovi, književne večeri, koncerti te razni gostujući, prijateljski, kulturni i umjetnički susreti u vidu kreativnih radionica za društvene promjene, zatim kao prostor za izvođenje i prezentiranje programa ostalih makarskih udruga s tim da su za realizaciju stalnog programa, sadržaja, čistoće, reda i rada zadužene odgovoren osobe (po područjima) iz Udruge PUK.
Image Hosted by ImageShack.us

Ako se ne može od Grada očekivati financijsko ulaganje za potrebna osnovna sredstva, mada bi ona po Zakonu trebala pripadati gradskoj imovini, predlažem veliku AKCIJU prikupljanja sredstava – CULTURE AID – koncert svih bendova na Kačićevu trgu, potpisivanje peticije za dobivanje Art kafea i skupljanje dobrovoljnih priloga, dobrotvorna prodaja autorskih radova iz umjetničkih sekcija.

Eto, ležim u bolnici, mantram i pjevušim :

Let it be,
let it be,
let it be,
let it be….

Whisper words of wisdom

let it be….


02.02.2008. u 13:21 • 23 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najkraće : BITI ILI NE BITI

Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.

BISERI :
No. 1 otkad bolujem :

Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva

Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO

pedesetplus@gmail.com