gledam....

više ništa
više nikog
bez tona
bez zvuka
moje ime najbolje svira tvoj glas




credits

skin by: Jane
prilagodba : duckdz
15.04.2010.

Nisam na njega mislila stoljećima, vjekovima, nisam se sjetila njegovih tamnih očiju i najljepšeg osmijeha na svijetu, stvarno nisam. I onda je bila dovoljna jedna večer, jedna minuta i sve se vraća, kao lavina. Počinje polako, mali trun je dovoljan da se sve ponovo zavrti i krene, postane sve veće i veće i na kraju me obuzme a ja se prepustim.
Lijepo je tamo. Stvorila sam mali kutić sa njim, sviraju njegovi najdraži Dire straitsi, a mi sjedimo i..ništa. Ne radimo ništa, samo nam je dobro i ugodno, kao prije puno vremena dok smo pričali o svemu i ničemu a vrijeme je prolazilo najbrže na svijetu.
Pričamo sada, drugi su životi oko nas. On je sretan jer ima Nju, ja sam sretna s nekim drugim, nikad nisam ni pomislila da budem njegova (možda samo na minutu) i eto, poljubac u obraz, prvi koji sam ikad dobila od njega, dodir ruke, toplina, rastanak.
Kući se vraćam sa malim snovima u očima, traju samo trenutak-dva, nestaju, a ja palim Dire straitse i puštam da me sve odnese dok pjesma ne završi.


17:41 - Komentiraj ( 2 ) Print - On/Off

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se