subota, 23.09.2006.

P.P.U.P.L.

Danas sam počeo slušati gasnu šošu. Iako mi se nije svidjela iz prve, dobro je to njezino. Jučer sam izašao van, te naumio provesti eksperiment koji je zamalo i uspio. Loša je regresija, loša, a događa se baš ovih dana. Također sam se prisjetio Dekanovaca, međimurskog sela koje sam htio spomenuti u jednoj od priča, ali me uvijek omela kiša, a naročito lokve kod moje zgrade, da lokve. Svaki put kad sam prolazio pokraj njih zapitao bih se zašto već jednom ne srede taj asfalt. A možda i ne treba, bar djeca uživaju gacajući po njima. Tu su i sveprisutne grube i teške riječi jednog dječaka, koje racionalnim metodama pokušavam odbaciti, ali se uvijek uvjerim u njihovu istinitost. Mada ne bih ipak onaj zadnji dio, to je pretjerano. A što treba? Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Zašto? Ne znam. Ne znam. Ne znam. Koliko samo ima pitanja, a da je odgovor na njih "Ne znam"? Ne znam, ali mora da ih je puno. Tužno je to. Riječi su jake prilično, i strašne. Zaista se od njih može sastaviti par ubojitih rečenica. Bilo bi baš dobro da ljudi na tjedan dana izgube sposobnost govora. Neki bi bjesomučno pisali, drugi bi pokušavali gestikulirati. Neki bi pak se prepustili, ali takvih je (nažalost) uvijek premalo. Uvijek. Nedostaje mi ono "ti mirišeš, ne ti mirišeš". Nadajmo se samo da riječi onog dječaka neće postati aksiom. Bojim se svega i svačega, ali to me možda čak i najviše plaši. Danas sam upalio televizor istovremeno kad je nastupila tridesetosma minuta desetog sata. Prije toga je bila tridesetsedma. To bi me možda i razveselilo, da znam da je bilo istovremeno, ali nije bilo. Teorija determinističkog kaosa tu tvrdnju odbacuje kao staru krpu. Oprosti mi prijateljice. Zaboravio sam. Zanimljivo je i kako sve ovo u mom mozgu ima savršenog smisla, dok na ekranu liči na neki bijedan pokušaj dadaizma. Što je to u zraku da neke stvari izgube svoje značenje ili simboliku na putu do papira ili tipkovnice? Znam, upućeniji će mi reći da je pitanje krivo formulirano, ali nema veze, stvarno nema veze. Trebao sam danas prisustvovati na nekim događajima velevažnim, ali nisam, jednostavno mi se neda. Prije tri mjeseca išao bi na to, siguran sam. Ali zato sam dio slobodnog trojstva. Danas je obećavajuće, ali sumnjam da će biti nešto. Ako ništa drugo, eksperimentiranja neće biti. Oralne masturbacije, pjevanje i zloba vjerojatnije su. Moglo bi se reći i sigurne. Ali nema veze. Bilo, prošlo. Kao i svaki put, uostalom.

benko

Komentiraj (3 do sad)

<< Arhiva >>

P.P.U.P.L.
(objavljeno 23.09.2006. u 10:42)
Broj komentara: 3 Komentiraj Isprintaj

<< Arhiva >>