...knew the signs wasn’t right, I was stupid, for a while, swept away by you, and now I feel like a fool, so confused, my heart’s bruised, was I ever loved by you? Out of reach, so far, I never had your heart, out of reach, couldn’t see we were never met to be...



ahoj!!!! evo me...nisam dugo pisala postove al jednostavno nisam stigla...ovaj tjedan je bio koma...ovo mi je definitivno bio najgori tjedan otkad uopće idem u školu...pisali smo matišu i to gradivo skoro cijelog polugodišta, a za svaki dan sam morala naučit još bar 4,5 predmeta...ma da vam ne pričam...užas...tolko sam bila umorna od svega da sam dns spavala do pol dva...
joj, jučer mi je bilo baš super u školi...imali smo onaj božićni sajam tak da je vladalo baš onak pravo blagdansko raspoloženje, a još nam je i snijeg padal...i mojoj almi je jučer bio ročkas tak da je bilo baš loooodooo u školi...al malo mi je bio bed zbog nekih cura...iva je dobila kulju iz tog testa iz matiše, a iris je jučer cijeli dan plakala zbog povijesti jer ima kulju koju mora ispravit a nemre to sve naučit do utorka...i svi su jučer bili baš nekak tužni radi te škole i ocjena i onda sam se skoro i ja rasplakala kad je iris počela cmizdrit...no, sve u svemu bilo je super...
al, imam jedan drugi problem...jučer sam poslije škole išla malo van s ovima iz razreda [iva, iris, sabrina, alma, ana, maja i martina pozzzzam vas] i zvala me jedna frendica kao dal ću se nać s njom...e da, u četvratak sam joj obećala da ćemo ić van u petak...al nekak sam rađe htjela ić s ovima iz razreda pa sam joj poslala poruku da ću joj se javit kad dođem doma pa onda možemo malo van...al došla sam doma tek u 10 i smrzla sam se jer je vani jučer bilo -5, pa mi se nije dalo ić onda još s njom van...i onda se ona naljutila na mene...oke, znam da nije fer jer sam joj obećala, al ipak...no dobro, i zove ona mene dns da idem van s njom i njenim nekim frendicama...a one su inače fufice kakvih nema...mislim, ja sam s tom curom u osnovnoj bila best frendica...i onda kad smo krenule u srednju [ne idemo u istu školu] ona se totalno promijenila...ona je prije bila skroz normalna cura, al u srednjoj je postala takva fufica i ja ju jednostavno više ne podnosim...i ona i to njeno društvo izlaze u neke tam diskače u koje se meni baš i ne ide [jer mogu srest određene ljude koje ne želim srest] i slušaju narodnjake, a to meni fakat ne odgovara...i sad ne znam šta da radim...žao mi je jer vidim da se ona samnom želi družit, ali ja s njom ne...mogla bi se s njom družit samo iz sažaljenja, ali to isto ne želim...znate ono da kažu da društvo mijenja ljude...istina...ja ne vjerujem šta bi ta cura sve napravila da bi ispala faca i da bi se uklopila...recimo, ja sam si s jednim dečkom postala jako dobra frendica...i ja vidim da to nju jaaakoo smeta i svaki put kad bi ja pričala s njim, ona bi došla i umiješala se i trudila skrenuti njegovu pažnju na sebe...i onda sam ja nju pitala da li se on njoj sviđa...ona mi je rekla da ne, ali onda meni onda nije jasno zašto sve to radi...ona jednostavno ne podnosi da sam ja bolja od nje...svaki puta kada ja u nečemu uspijem, ona mi to pokvari...čini mi se da je užasno ljubomorna...a ja se jednostavno s takvom osobom ne mogu i ne želim družiti...ali, ne znam kak oda joj to kažem a da ju ne povrijedim...pa molim vas, savjetujte mi šta da radim... unaprijed hvala...
...............
i da, ovaj tjedan sam se užasno razočarala u ljubav...tj, u njega...shvatila sam da sam svo ovo vrijeme bila totalno slijepa...ja sam si umislila da se ja njemu sviđam, ali jučer sam shvatila da između nas nema ništa niti će ikada ičega biti...joj, kad bi vi znali kolko ja patim zbog njega...ja mislim da kad bi on znao što mi sve radi, da bi bio samnom samo iz sažaljenja...ja stvarno ne kužim u čemu griješim...toliko se trudim, toliko se molim za njega, a opet ništa...nije mi jasno čime sam sve to zaslužila...što sam ja to učinila da mi se sad to sve vraća na ovakav način...stvarno se trudim, ali ne uspijevam...joj zakaj se ja uvijek, ali baš uvijek moram zaljubiti u pogrešnu osobu??? voljela bih da ga mogu ne voljeti...voljela bih da ga mogu zaboraviti, da mogu jednostavno preći preko svega, ali srce mi svaki put zatreperi kad ga se sjetim...život je tako nepošten...zašto jednostavno ne bismo mogli kontrolirati osjećaje???
no, idem sad...malo je dugačak post al fakat se nadam da ćete sve pročitati jer mi je totalno glupo kad mi netko koma a ni ne pročita post...sljedeći tjedan ću se malo češće javljati, obećajem...pozzzzzzam sve...voljam vas...cmox

...you and me, we used to be together, every day together, always, I really feel that I'm losing my best friend, I can't believe this could be the end...



yo piplsi...weeeee, sveti nikola!!! sveti nikola mi je ove godine donio puuuuuno slatkiša i pare...to je najbolje...sad si ja sama mogu kupit kaj god hoću...pametan je taj sveti nikola...
no, sutra neću ić u školu...uspjela sam nagovorit starce...pišemo povijesti i pita geografiju tak da je sutra dosta zajeban dan u školi, pa bolje da ja ne idem...iak, moram priznat da me maaaalooo peče savijest zbog toga...znate, ja sam vam ona dobra curica i nije to markanje za mene...imam osjećaj kao da radim nešto krivo i loše...grozna mi je spoznaja da ću morat tam lagat pred razrednicom i profačima...ne znam, nekak se ne osjećam dobro...i nije mi baš drago što to radim, al fkt neam izbora...ne želim pobrat kulje sutra...
no, bliži se još jedan u nizu božića koji ću proslaviti "sretno" slobodna...fali mi to...fali mi to da me netko zagrli, poljubi, kaže mi da me voli...fali mi to da znam da postoji osoba koja bi dala sve što ima za mene...fali mi osjećaj da sam voljena...ma vole mene i starci, i frendovi i još puuuunoo ljudi, ali nitko ne može nadomjestiti njegovu ljubav... pročitala sam [i kažu da je istina] da postoji barem jedna osoba koja svaku večer prije spavanja pomisli na tebe...isto tako piše i da postoji barem jedna osoba koja te voli, a da ti za nju ni ne znaš...hmmm, je li to istina? da postoji takav netko, sumnjam da bi sada bila sama........no, shvatila sam da sam možda bila malo sebična svo ovo vrijeme...stalno se žalim i jadam da mi ne ide u životu, a onda shvatim da ima ljudi kojima je puno teže...recimo, u ovo božićno vrijeme atmosfera je nekak tak vesela...ovi božićni ukrasi po gradu, okićeni izlozi trgovina, sve to budi u ljudima nešto posebno...svi su tako nekako dobro raspoloženi...imam osjećaj da su svi oko mene sretni...kad hodam gradom, imam osjećaj da svi upiru prstom u mene i rugaju mi se kako sam nesrtna i tužna...ali onda...shvatim da se ispod tih šarenih zimskih kaputa, poklonima pretrpanih vrećica, okićenih izloga i lažnih osmijeha krije nešto više.. prava stvarnost...svih ostalih tristo pedesetak dana ljudi su tmurni, žalosni, nesretni...a onda, u 12. mjesecu dogodi se erupcija sreće i oduševljenja...svi nabace onaj fake osmijeh i glume sreću ispod božićnog drvca...no stvarnost je puno drugačija...svakoga nešto muči...što zapravo želim reći??? želim reći da se, kada nam je god teško, sjetimo da postoji netko kome je još i teže...da to što si dobio kulju, što te dečko ili cura koji ti se sviđa uopće ne primjećuje, ili neke druge stvari, su zapravo ništa u usporedbi s nečijim problemima...trebali bi razmisliti malo i shvatiti da postoje i gore stvari...na ovo što sam napisala potaknuli su me životi ljudi koji me okružuju...tata od jedne moje frendice je u zatvoru, mnogo mojih prijatelja živi bez jednog roditelja, jedna moja frendica nedavno je završila u domu zato što se starci ne brinu o njoj...eto, kada sad pogledam, shvatim da su moji problemi apsolutno ništa u usporedbi s ovim stvarima...shvatila sam da sam malo sebična...brinem se, proljevam suze, srce mi se para zbog jednog dečka, a neki ljudi žive puno teže...shvatila sam da to što me on ne voli nije najstrašnija stvar na svijetu...iako se to meni tako vrlo često čini...zato, prije nego što se ponovno pojadaš da te on ili ona ne voli, sjeti se ovoga što sam ja napisala...uvijek može biti gore...hmm, znam da to i nije neka utjeha...ali ipak...



eto, još sam 2 tjedna!!! fkt će mi dobro doć ti zimski praznici da se malo odmorim od svega...eh, ni sutra ne idem u školu...
ajde, odoh sad...pozzam vas sve...ljudi, držte mi se...i da, ne zaboravite: don't worry, be happy

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.