Što znači biti majka u današnje vrijeme..to je trpljenje lošeg braka ili veze zbog strahovanje od gubitka dijeteta, natjecanje sa ocem koji nikada nije bio otac..već se kao otac vodi sam na komadu papira koji vrijedi toliko koliko i svaki drugi list papira.. Ali taj papir dobiva na vrijednosti kada odlučiš biti sretna i odvesti dijete u bolje sutra..kada odlučiš stati na kraj dugogodišnjoj agoniji koju si trpila.. Tada se taj papir aktivira i počne vičući davati do znanja da je tu i da on ima neko pravo na ovom svijetu.. Na što, nakon čega..nakon koliko godina ??!? Pravo da ima i posjeduje dijete za koje nikada nije brinuo, ali to posjedovanje djeteta emotivno šteti majci koju više nema i stoga to dijete postaje nevjerojatno primamljivo, nešto što se mora imati,bez obzira dali je to dobro za to malo krhko slatko biće,za tog malenog čovjeka koji treba živjeti jedan bezbrižan život pun sreće, ljubavi i bez imalo brige, to malo dijete za koje on nije ima ni minute vremena, za koje se nije budio, za koje ga nije bolilo srce , za koje nije mario već se samo pisao kao otac.. bitno je da ga dobije,da se dokaže da je bolji,sposobniji , čisto da si ugodi egu.. .. on koji je svoje vrijeme rađe provodio na bilo koji drugi način samo ne sa dijetetom, on koji ne bi bio tu kada bi taj mali čisti anđeo zaplakao, bio gladan, žedan...on koji nije imao živce za svoje dijete..on ga sada iz osvete majci želi na njegovo zlo uz napomenu da je to za njegovo dobro... Sada on kuca na sva vrata pretvarajući se u nešto savršeno, bezgrješno, čisto i ranjeno od strane te loše žene koja je sve samo ne majka,pa ona je najgora žena na svijetu, najgora majka,ona koja nikada nije bila tu za dijete, ona je sve samo ne normalna žena, ona je ta koja je opasna za dijete, koja je tebe povrjedila i uskratila ti jadnom to dijete, našla mu drugog oca..sramota od jeftine promiskuitetne žene..
I tako od te žene sa kojom je proveo godine i godine života koja je sve te godine bila majka,žena,čistačica,dadilja i koja je položila sve moguće škole u praksi, ona kojoj si prepuštao odgoj tog djeteta sve godine, ona koja ga je nosila pored svoga srca, ona se odjednom u roku svega tri četiri mjeseca pretvorila u promiskuitetni lošu ženu, najgoru majku i osobu kojoj nikako nebi trebalo dati dijete,ženu koja treba oduzeti to jadno dijete.. to tcoje najbolje odgojeno dijete--ono koje ti nisi odgajao već ona zla,poremečena,promiskuitetna žena bez morala i sposobnosti za odgoj..
Nakon svih tih godina..nevjerojatno je kako žene tako odjednom mjenjaju svoju osobnost i karakter, a kako odgoj dijeteta i svo provedeno vrijeme sa dijetetom postaje misterij koji se ne računa u konačnim odlukama..to na kraju više nitko ne primjeti dok se druga strana svetcem predstavlja..
I dok se sama boriš nebi li dobila ono što si 9 mjeseci nosila uz svoje srce,trpila fizičke bolove dok si ga na svijet donosila, patila za njime, brojala neprospavane noči, bezuvjetno ljubav davala nečemu što je dio tebe-tvoje srce koje živi van tvog tijela, odricala se svoga života za nešto što je i od života bitnije i sada se moraš za to boriti ?!?! Boriš se da bude tvoje a već je tvoje ?!?
Dok si ti od 0-24, svake sekunde,minute i sata provodila sa andjelom svojim, davala sve od sebe da od njega stvoriš pravog malog čovjeka , druga strana je sve izbjegavala i sve to smatrala nečim što i nije toliko bitno..dvije strane kojima je sve poznato, obje strane znaju koliko je koja napravila i koja ima više zasluga..ali to postaje nebitno jer se upliče treća strana koja samo neodgovorno donosi konačnu odluku po dojmovima koje je stekla na osnovi nečije istine i nečije vrhunske glume koju u dramu pretvara..bez ikakvih osnova uništava ono tebi najbitnije samo po nekom svom mišljenju ... Uništava dva života na osnovi svoga mišljenja ?!?! I dok se ti boriš nebili dokazala da je to pogrešno vrijeme ide..a ti nemaš kome dokazati svoju ispravnost jer je ona druga strana glumu odigrala u ovoj bitci..ta strana je dobila bitku glumom..dok si ti istinom dva života izgubila..
Što je brak..To je ono o ćemu sanjaš dok ne probaš..Početak je sladak..sav fin..lepršav..osjećaš se dobro..sretno..zanosno..pa ipak si u braku..i ti si to iskusila..nisi ostala bez tog toliko značajnog prstena..dobra si toliko da te htio oženiti..poželjna si...znači želi te za ozbiljno..toliko ozbiljno da te želi zauvijek..pa ipak te zato oženio..zar ne...ne želi više druge..to više nikako....ponosna si jer si mu toliko jako bitna.. i samo o tome razmišljaš..nema problema..stresa..nervoze..on je tvoj čovjek.. Pa nemoguće je da vas išta više rastavi..vi ste sada kao jedno.. nema te sile koja bi učinila da se udaljite..da te zamjeni nekom drugom..to nikako..
I sve misli u početku idu u tom smjeru..sve dok ne krene pravi početak braka koji gasi taj žar i zanos koji ti stvara onaj adrenalin i one poznate leptiriće u trbuhu... Prvo što želite ili te traži je dijete..pa kako to ne željeti sa čovjekom sa kojim češ ostati cijeli svoj život..naravno da želiš dijete sa njime..to je nešto divno..nešto što će vas cijeli život održavat povezane jedno sa drugim..ono što će vas ojačati...
Rodiš mu dijete i shvatiš da je on jedan samoživi gad koji nikada neće biti tu za tebe kada ti treba pomoći..shvatiš da je on taj koji će podviti rep na svaku prepreku..Ode na posao..vrati se doma u ono čisto doma koje si ti za njega očistila i spremila..pojede ručak koji si ti skuhala..legne na kauč i uzme daljinski u ruke..Ne obračajući pozornost ni na tebe ni na to dijete koje je toliko neopisivo jako htio imati sa tobom.. Sa tobom koju voli najviše na svijetu..sada mu je već polako daljinski upravljač prisniji..Ti više nisi zanimljiva..ali služiš svrsi pa te se vrlo teško odreći..kuhaš..spremaš..čistiš..brineš,hraniš i odgajaš dijete ...on za to nema živaca..kaže da je to posao majke..pa ipak majka ga je i rodila..on je samo uživao u sexu dok ga je pravio..dovoljno..tu je već odradio glavni dio posla..
I tako idu dani..mjeseci..godine..počinješ shvačat da to ne ide..da je on u biti jedan konj koji ne služi svrsi..jedno hladno ne emotivno biće koje od tebe samo traži hranu..da mašeš krpom i metlom cijeli dan..da mu odgajaš dijete..i da u krevetu služiš da se tobom posluži.. Komunikacija..emocije...to su nepoznanice..pa kome to treba..od toga nema koristi..i on to ne želi..nije mu ni bitno..
Sve manje snage imaš za njegiva sranja..uviđaš da je beskoristan.. i da ti je lakše živjet samoj sa dijetetom..ali to ne možes jer nebi imala dovoljno novaca..plača od 3500 kn sa blokiranim računom i nije neki izbor za samački život..sama mora plačat stanarinu..režije..hranu..robu..nadmirit dijetetove potrebe..platit vrtić ..a to sve zvuči kao fikcija..
Tako prolaze godine..od onog zanosa..poleta..sreće jer si u braku..jer te voli..jer si mu centar svijeta..sve je to odavno umrlo i postalo prošlost te lijepo sječanje..A ljubav se pretvorila u nepodnošenje i iritaciju... On je posato ono što ne možes gledati..ono što ti stvara mučninu..nije ti jasno kako postoje takvi ljudi.. Pa za što si se ti udala ..gdje je uopće nestao onaj čovjek..
Iz dana u dan ti prigovara za sve..koliko si novaca potrošla..pa gdje je nestalo oni 10 kn..na što si potrošila ...pa jučer si imala toliko..a danas veće toliko manje..nabraja ti jer eto on bolje zna skuhati..oprati..zaraditi..sve on bolje zna..ali za čudo on to ništa ne čini..on zna i to su njegove krajje mogučnosti ..sprovest u dijelo ostaje u dijelu o kojem se samo priča..
Svađa za svađom i uvijek si ti kriva..ti si ona koja griješi..on ne..on je savršeni gad koji ti zagorčava život..skupljaš živce nebili izdržala ono što si sama htjela..ono na što si bila ponosna..ono oko čega si se jednom davno veslila maštajući kako češ sa njime živjeti u bajci..i govorila samoj sebi on je taj..nije kao drugi..on je divan..krasan..ma čudo od čovjeka..danas upravo zbog toga trpiš..nitko nije kriv..ni taj taj tvoj čovjek..on je samo takav..svi smo mi imali opcije..ali greškom odabrali onu goru..jer sigurno nismo namjerno željeli patnju..košta nas krivi odabir..koji nam na kraju može uništiti jedan jedini život koji imamo..a kada već shvatimo da je započeo pakao ..fali nam snage za onaj čuveni prvi korak hrabrosti kako bi otišli od nevaljale sadašnjosti koja nas uništava..ponižavamo se i podcjenjujemo kao da to ne možemo učiniti..svatko ima pravo na sreću..samo nemamo svi snage ispraviti vlastite greške..pa krivimo druge za našu žalost...tugu..suze..loš život..a krivi smo sami greškom krive odluke..
Ukus opasnosti i pohlepa , za mene je bila privlačna kombinacija za početak novog života. Pritiskala me moja nova vrlina , nada u bolje u kombinaciji sa pohlepom. Željela sam više od života i svakodnevne rutine koju sam prije imala. Smatrala sam da zaslužujem više od onoga što drugi žive, ja sam ipak bila bolja od većine, pametnija,posebnija, zgodnija, centar svijeta. Moju tajnu nikad neće saznati nitko, to je pravilo moga života, istina bi me previše koštala . Od nevine djevojke sam prerasla u nešto niti približno onome što sam u do pred malo bila. Moje srce je prošlo previše lošeg života u prekratko vremena i pretvorilo se u ovo. Uvijek sam se divila ; kako ljudi "tako" mogu živjeti, što vide u takvom životu.?! Život bez adrenalina, što to krasi njihov život.. Da li to njih uzbuđuje , ili jednostavno nemaju potrebu za nećim jačim i bržim.. Dali je možda to bolja verzija života, možda sam ja ta koja živi krivo, ili je tu primjenjiva opće poznata stara relativnost. Nažalost to se uvijek sazna prekasno kada već počne boliti.
Sada sam dobila ono što prije nisam imala. Položaj u crnom svijetu, visoku petu sa koje sam promatrala druge koji me nisu osobno poznavali, ali su znali tko sam bez da smo si ruku pružili, poglede koji su bili potajno usmjereni prema meni, neki sa strahopoštovanjem, drugi su gledali zadivljeno , dok su drugi smatrali da je bolje kloniti se..
Jedan život za van , drugi život za svoja četiri zida.. Spoznala sam da je takav život težak, da tajna ima neopisivu težinu, a laž je ono što ide pod ruku sa tajnom. Bez dobre laži tajna neće zaživjeti, za takve stvari se Bogu i vragu moli.
Prije suživot sa mekanom, ne ambicioznom tugom koja me niti zaštititi nije mogla, nisam joj se divila, dok je ona mene gledala kao nešto čemu se vrijedi diviti, nešto što je njoj bilo spektakularno, ali mene to nije privlačilo..U biti jako me odbijalo i stvaralo je u meni odbojnost.. Svaka noć pored u meni je stvarala gađenje i mučno buđenje. Godinama sam planirala i tražila rješenja za odlazak. Nisam više vidjela smisla u tome. Ja nisam tu više pripadala, a htjela sam odigrati samo na sigurno što je bilo jako teško u tim okolnostima. Trebalo je donijeti ovaj puta pravu odluku jer je puno godina prošlo, nije više bilo mjesta za greške. One su me već previše koštala. Odlučila sam ovaj puta ispravan korak napraviti, pravim putem krenuti i dobro odlučiti.
I odlučila sam i krenula u nepoznato, u nešto novo, u suživot adrenalinskom svijetu sa hrpom stresa,prestiža,života koji je bio sve sam ne dosadan..Nije bilo više monotonije i straha za sebe osobno, sada sam imala protekciju i divljenje svijeta ali i to je nečega koštalo. Imala pa nemala kod mene se ta kletva do sada ubrzano izmjenjivala, do mjera neopisivih..
Ali sada je u pitanju lagodan ali paklen život,a i on ima svoju cijenu, cijenu koju opet plačam. Teško je dočarati tu svakodnevnicu..sada je ispred mene ponor i natrag više ne mogu...Olakšanje zbog prošlosti u sadašnjosti i novom životu je kratko trajala, suživot sa prošlosti i onom mekanom tugom me sustigla i u ovoj slatkoj sadašnjosti..Ljubomorna prošlost je radila probleme zbog saznanja o mojoj sreći. Moja prošlost se nije mogla pomiriti sa time, lakše joj je bilo ne dati mi da dođem do zraka i da živim u sreći koju sam si odabrala kao novi početak..jedino što je znala je smišljati njoj slatke osvete i servirati mi je jednu za drugom.. Jer to je ljubav..ako te nemam , patit češ..a napast ću te gdje najviše boli, cilj mi je stvoriti nebrojeno najtežih problema zbog kojih ćeš propast jer nisi moja, nečeš biti sretna, ima da platiš, i neću nikada odustati.. e to je opis moje patnje zbog suživota sa onom bijednom gadnom prošlosti koja se sada koprca u moru ljubomore smišljajući osvete za mene..
Vrijeme prolazi , a svaki dan donosi nove probleme koji me pritišću već godinama.Svakim danom me sustiže nezrelost prošlosti. Maštam kako bih voljela otići u neki drugi sretniji život, živjeti nečiju rutinu, živjeti tuđe probleme, sa nekim sretnijim ishodom, koji nije toliko prepun krivih odabira koji donose u početku naizgled besprijekornu sudbinu i sretan život, a nakon prvih par koraka tim putem oblije me hladna istina u koju na samom početku odbijam vjerovati. Ta istina za mene postaje lažna istina, svjesno je kamufliram i samu sebe uvjeravam da je to laž, uvjeravam se da sam ispravno odabrala, uvjeravam se da ovaj put moja intuicija nije ispravna, znam-a ne znam da sam u krivu, znam- a ne znam da je ovaj put to to. Moje razmišljanje je postalo moj glavni neprijatelj koji me skriveno, podlo, prevarilo i odvelo u onu lošiju verziju života koju nisam htjela. Svaki puta sam mogla birati, svaki puta sam imala izbora i uvijek sam letjela nepromišljeno u propast koja bi me zavela i na prvu izgledala primamljivo, do granice ovisnosti koja bi izgledala kao najljepši grm ruža, koji bi me mamio toliko neodoljivo, bez obzira na moju svijest o posljedicama ja bih sebe lagala o tim mogućnostima, te bih tu ružu ubrala jer nisam mogla samu sebe suzdržati .
Niti jedan put nisam uvidjela kuda idem, samo sam znala da ja to želim, a želje su bile manje bitne , nisu bile one koje su mi donijele pozitivno, već su bile moja luda strana srljanja u ponor problema koji i dan danas padaju po meni bez milosti. I dan danas ispaštam i plaćam dugove života i mladosti, dugove svojih po meni bezlazenih, nevinih i nepromišljenih odabira koji su davno završili kao sadašnjost.
Djetinjstvo između dvoje roditelja koji su bili sve sam ne obitelj i roditelji koji će pružiti ono što se zove topli dom, podrška i oslonac, ni koji usmjeravaju na pravi put i pomažu u teškim trenucima i poklanjaju ti ljubav, to je bilo no što je činilo moj odgoj. Nisam osjećala onu predivnu dječiju sreću, nisam imala ono lijepo sretno djetinjstvo u kojem sam uživala. Nisam uživala u igri koja je jedino što djecu brine u trenucima odrastanja. Moje djetinjstvo je bilo djetinjstvo puno straha i brige. Bila sam dijete koje je satima, danima, godinama trpila psihičko nasilje svojih roditelja u neizmjerno teškim uvjetima života. Bila sam gladna dječjeg života i sreće, smijeha i opuštenosti koja je krasila drugu djecu. Moje noći su bile pune suza i jecanja , a dani puni strijepnje, straha i napetosti. Nosila sam težak teret koji nisam imala kome predati od dana rođenja. Puna tajni ,uvjetovana i prisiljena na šutnju živjela sam tako svoje godine života jada.
Strah za život majke je bila moja svakodnevnica, promatranje nasilnog oca koji je trpio posljedice svojeg teškog djetinjstva se odražavalo na svima, majka koja se odala tabletama i alkoholu zbog života koji je živjela, otac kojem je konjak bio voda dok sam ja bila gladna,otac koji me je vodio uz sebe kako bi živio život sa tuđim ženama kroz par sati u jednoj sobi, dok sam ja živjela te iste trenutke u njihovoj susjednoj sobi zaključana zbog njihove privatnosti i to u mrklom mraku i strahu u suzama na njihovo veselje. Dok se majka borila za kruh i hranila me njime dok je ona glumila sitost , otac je bio taj koji je brisao cipele o isti taj kruh pred mojim očima punim suza dok mi je knedla stajala u grlu. Tuga i žalost su bili moj život. Znala sam se noćima moliti Bogu kako me baka učila, molila sam se za mir i ljubav roditelja. Sanjala sam jedno tiho volim te od oca i pet minuta pažnje moje majke. Bila sam ljubomorna na tuđa djetinjstva gdje su se djeca brinula i ljutila što moraju slušati roditelje. Htjela sam tu težinu njihovih problema. Nisam se htjela buditi u noćnu moru od svoga života.
5475 dana pakla, gladi, straha , gledajući majku modru uplakanu kako jedva ostaje normalna, oca ljutitog i nasilnog bez imalo milosti i ljubavi, skupljajući ostatke razbijenih čaša i pepeljara u sigurnom obiteljskom domu. 5475 dana sam lijegala u krevet drhteći za svoj i majčin život , spavajući u budnom stanju, moleći boga da se sa jutrom nešto desi, znala sam se moliti i da se ne probudim ako je to on što bi mi donijelo mir.
Tih prvih 5475 dana je nešto što me otjeralo iz našeg toplog doma, i osudilo me na pakao od života koji je donio lančanu reakciju, nešto što i danas boli i ne staje donositi teret problema koji se učestalo stvaraju.
| rujan, 2017 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv