portal blogerske poezije

Isečak

Vidi me –
- sedim gola na slanoj steni,
brinem da me ne popiški neki ker
u prolazu.

Obrati pažnju –
- na moje slučajno raširene noge,
prave se da ne čekaju onog kera da sedne
između njih.

[pauza za tuširanje]

(junakinja baca pogled preko ramena,
ispiški se na stenu i ode da podoji štenad)


napisala: neurotic
(21. 03. 2005.)


| 13:25 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Kad ljubav nije ljubljena

Kad ljubav nije ljubljena
kad ishod već znaš
skupi snagu, digni glavu,
pokreni u sebi elektrone,
nabijene, čulišta cijede
zadnji gnoj,
rastvoren suzama nož,
metalima lijećimo boli.
Kad ljubav nije ljubljena
kad sebe nađeš u meni k'o sad
kreni stazama velikih
nasmijanih
bijelih ruža nakislih.
Kišama peremo snove
susama ispunjavamo dane
vodopade silom živimo
znamo da dole je kraj.
Kad ljubav nije ljubljena
kad očaj opere prozore
srijeda na petak
24 bolesna stiha
toliko ih samo ja znam.
Ima li kušnji kraj?

Kad ljubav nije ljubljena
onda je ona kao ja sad
okrenuta sjeveru, jednosmjerna,
ulica puna pijanaca tužnih lica.
Ispeglan i izgužvan, oštar i tup
pogled psa prema psu.
Od duše sam premostio horizontalu,
nadanja sam gađao u mraku
svjetla većeg od tebe
znaka na križanju sjena
nisam nikad vidio
nisam svjestan bio.
Kad ljubav nije ljubljena
kad je u krvlju zapisana
poruka očajem začinjena
crvenija od tvog platna
crnja od tvog kista
veća od galerije bola.
Sad sam samo jedno siguran.
Sad sam samo sam.
Žedan tebe, sit od vode
pjesmom tvojom nošen
polja bez boje naslikana
samo osjencena
samo zatamljena
misao jede mi milost
reže molitve sitno
zapjevaj
zapjevaj sada ti
podižući mase
dišući za njih
pokreni svoje zakone,
nađi si spas
kad ljubav nije ljubljena
kad je ovakva kao sad ja
suhom nadom ispunjena...


napisao: Focus
(12. 03. 2005.)


| 15:36 | Komentari (7) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Da bih se nasmiješila svijetu

Kuća je sve veća a ja sve manja
pretvaram se u točkicu na ekranu koji odbija
primiti slike novih ratova
ulazim u slavine
drhtim na žici pregorjele žarulje
a potom mi treba puno tekućeg pudera
da bih se nasmiješila svijetu
onako kao što sam se znala nasmiješiti
moru ili tebi kada sam ti prvi put rekla
Uđite u mene, gospodine


napisala: Livia
(16. 03. 2005.)


| 11:33 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

invitation...

ostavi trag
načni moje tijelo
ugrizima

ostavi na meni boje
crvenu krvi
plavu bola
nevidljivu strasti

miris želje

daj mi da osjetim
strast
da je dodirujem
još danima
kasnije

ogrni me
mrakom
zapečati
voskom

omotaj
u svoj crni plašt
da ne vidim više

sunce
ptice
ni pse lutalice

ne želim da prestane...


napisala: funkybusiness
(12. 03. 2005.)


| 12:57 | Komentari (6) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Oslobađanje

Prekinula sam te usred riječi
usred tvog pametovanja
dok si tako ružno vikao na mene

Prekinula sam te usred riječi
Batom za meso
I poput bisera
Zubi su ti se odbili
od kuhinjskih pločica
i rasuli po podu

Još jedan udarac po glavi
I ležao si na podu
Lijevala sam ti wc sanitar
U usta i držala ti nos
Sve dok se nisi prestao micati

Prvo sam ti odrezala prst
Kojim si mi prijetio
Kad bi urlao na mene
A zatim sam napunila cijelu kuhinju
Staklenim teglicama i poštanskim paketima

Dragi napokon ćeš posjetiti
I Ural i Sibir i Gruziju
Sve odjednom
Možda posjetiš i Kinu
Organi su ti zdravi, mogla bi nešto i zaraditi

A onda me poljubac u obraz
Probudi iz sanjarenja
Na uho mi šapneš
-sorry što sam te gnjavio
zagrliš me i kažeš da me voliš

i ja tebe volim
kada si dobar prema meni
i opraštam ti sve
jer evo baš sam ti produžila život


napisala: digital domina
(06. 10. 2004.)


| 10:38 | Komentari (7) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ŠUPLJE RIJEČI

Mrtve drhtaje na crnu svilu
Razlio je hladni šapat noći.
Mrtva ptica pjeva ti u krilu
Guta gnjilu krv dok ti jede oči.

Nestade vela satkanog od draži.
Tupi muk praznine šupljih riječi.
Kapljice od krvi, odjek tvrdih laži,
Zabluda je rana koja se ne lijeći.

Izlij krv na podivljale strune,
Prostri korake putevima bluda,
Lažna krepost ljubavi što trune
Nije vrijedna pjesnikovog truda.



autor: orpheus
(20. 02. 2005.)


| 19:36 | Komentari (11) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Zapisuje:

Oblaci su olovo
Kapi su streljivo
Igračke su ljudi
Djeca su tuđinci

Možda je jednom netko i shvati. Odlazi...
...da se vrati.


autorica: Yuriko
(9. 3. 2005.)


| 13:19 | Komentari (9) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

bespredmetno između

gledam svijet ravno u oči – insistiram na susretu pogleda,
da se

zbuni? zacrveni? šarmantno ušuti?
zbunim? zacrvenim? šarmantno ušutim?

gledam u svijet i svijet gleda u mene


opijam se vatrom
u susret nečijeg tuđeg ljubavnika pokrećem kotače i
osipam se rubovima rubova granica

zatvorenih namjera prolazim kroz kišu,
i samo rosa opisana izrazom lica,

moja je koža meka.


eksperiment fleksibilnosti navika,
test mekoće okova,
u ekstremu
hladno i toplo
isti su.

Između njih sredina.



autorica: messangerpigeon
(24. 02. 2005.)


| 23:57 | Komentari (1) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

šutnja je zaleptirila ……………………
muk se razlijepio preko tapeta od svile
zbog zalutalog sunca
ptice umiru na staklu………

čuvaj me …

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada ……

zamotaj to uplakano rame
ne daj da se vidi
klikni mi osmijeh
glumice trebaju reflektore
dodaj jedan ……………………………

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada……

koljena su zavitlala haljine
plesanje na čavlićima
osluhni……
muzika došuškuje kroz ormare

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada………

negdje je probilo lišće
krov se nakrivio
bršljan ga jede
drvo vrišti………

čuješ li………

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada ………

one košare pune vina
mirisi krošanja
zalutalo sunce …………
škripi pod nogama …………
utabano u zemlju………

ja sam porculanska lutkica sa očima ………

kiša se migolji
pjeni se bijela
provlači se
kroz šupljine
polica mi drhti……
imaju korake
čuješ li………

doći će …………

čuvaj me ………

ja sam porculanska lutkica ………

zaleptirilo se na stropu
u tapetama
sakrilo je pogled ……
došlo je……
čuješ li …

diše …

ja sam porculanska ………………

zahvatilo je zid ………
sve škripi
a vani
na utabano
gmiže miris
krov se nakrivio
jede ga ……………….

ja sam ………………………


čavlići se ne čuju
koljena ne plešu
razlijepilo se
pojelo ih………

čuješ li……

ja ………………………

glumice je probilo
lišće
uplakano rame
doći će
muzika došuškuje
kišu
osluhni……



muk ……………………….

-------------------------------------------------------------------


autorica: misericordia
(22. 02. 2005.)


| 20:38 | Komentari (7) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Opet je me pohodio Lagan,
Mame me čestice prašine i iskre svjetla,
I pričam sebi kao da sebi i pričam
Najljepše što znam
Jer slušati umijem.

Igre su Laganove lakopere
Poput sjene i povjetarca
Potrebne ali neuhvatljive
Sveprisutne i bliske
U ozbiljnosti neprimjetne

Trenutak je Laganovo vrijeme,
On u njemu biva i sniva
I njime se igra
A meni se žuri
Kao da je trenutak stvar vremena

I da mogu stići u vrijeme
U kojem Lagan smišlja igre
Ne bih toliko uživala
Koliko sada dok ih iščekujem.


autorica: Lego
(05. 08. 2004.)


| 23:45 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>