portal blogerske poezije

Opet je me pohodio Lagan,
Mame me čestice prašine i iskre svjetla,
I pričam sebi kao da sebi i pričam
Najljepše što znam
Jer slušati umijem.

Igre su Laganove lakopere
Poput sjene i povjetarca
Potrebne ali neuhvatljive
Sveprisutne i bliske
U ozbiljnosti neprimjetne

Trenutak je Laganovo vrijeme,
On u njemu biva i sniva
I njime se igra
A meni se žuri
Kao da je trenutak stvar vremena

I da mogu stići u vrijeme
U kojem Lagan smišlja igre
Ne bih toliko uživala
Koliko sada dok ih iščekujem.


autorica: Lego
(05. 08. 2004.)


| 23:45 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se