portal blogerske poezije

Utorak - hladno
Utorak - prije zore
Utorak - kava k'o nekad
Utorak - let po plavom gradu
Utorak - toplo prijateljstvo (sedam izjutro)
Utorak - obnovite račun
Utorak - nemam razloga, bre
Utorak - pozivi, poruke
Utorak - gdje se nalazimo?
Utorak - čekaj da istuširam dim sa sebe
Utorak - voda
Utorak - koža
Utorak - zvono, nema vremena za tugu
Utorak - ajde
Utorak - a suđe? daj to poslije.
Utorak - sunce na cesti
Utorak - svi na kavama
Utorak - i mi na kavama
Utorak - jedna
Utorak - pa još jedna
Utorak - more na dometu ispljuvka
Utorak - smijeh
Utorak - svjetlo
Utorak - zaklon od misli
Utorak - planovi
Utorak - optimizam
Utorak - Coleman Hawkins, damn you!
Utorak - prognoza: pljuskovi s grmljavinom
Utorak - horoskop: sakrijte se od sebe
Utorče - daj prođi više
Utorak - dan Marsa (?), užasne tišine i malih poduzetnika
Utorak - otići na banku
Utorak - otići kod doktora
Utorak - otići na groblje
Utorak - otići gdje god se može otići
Utorak - pokopati sebe
Utorak - daj nemoj, nemoj više


autorica: bark
(08. 02. 2005.)


| 21:40 | Komentari (9) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ti(r)ed?


slutim nadolazeće ljude
- second-hand osjećaje.

…prelijevaju se preko ruba moje duše…


slušam gorki blues beskonačnosti
- beskonačnosti ponavljanja.

…kroz vlastiti um propadam u šarm stvarnosti…


jesam li prihvatila ritam?


last night someone called my name
and i woke up to no one
but a book beside me



autorica: lpb612
(25. 02. 2005.)


| 23:20 | Komentari (3) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

jedna besana noć indigo boje

crno se igralo s plavim

umatalo i razmatalo

sve do prve nagovijesti jutra


ogoljena do kosti

srebrna svjetlost mjeseca

o svemu je šutjela


autorica: celeste
(10. 12. 2004.)


| 09:36 | Komentari (8) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

solidao

U našoj kući u uglovima
Skupljali su samoću još od davnine
Dali su mi je kad sam odlazila
Pažljivo zamotanu da se ne prepozna
Ili da se ne razbije
(Nisu naglasili)

Nosila sam je ulicom od naše kuće do svoje
Pod rukom, obgrljenu
(Tako se nose tajne i blago).

Zakapala sam je u svom dvorištu
Pod onim stablom jabuke koje
Cijele godine miriše na proljeće
(Bar sam tako znala kao dijete)
Pod korijenom, duboko
Kao staru igračku

Samo tako,
Bez primisli.

***

Vozila sam jučer što tiše
Cestu je nizbrdica kotrljala niz grad
S lijeve strane ugao zamućen u sjenu
Tamo je bila i kad sam stala
Stavila sam je na sjedište pored sebe

Tako.
Tu pripada.
Ništa drugo ne vrijedi.


autorica: svila-škare
(11. 12. 2004.)


| 13:00 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Nezavršena poema

Kad nosnicom klizim niz
tvoju kožu.. Kad osjetim
tvoju tanku kožu pod
jezikom.. (Kako mekano!)
Kad osjetim neravnomjerno
raspoređenu toplinu tvog
stomaka.. (Zadržat ću se tu!
Toplo je!)
Dok me ne
polegneš. Pustim ruke ispred
sebe. Tebi otvorim svoja
leđa, guzu, dovoljno raširene
noge. (Šapčeš mi nešto, ne čujem!)
Kad osjetim tvoje prepone..
Tvoja bedra kako me utiskuju
pritišću svom snagom..
Kad osjetim tvoje ruke
kako mi kontroliraju dah..
A posebno kada osjetim
tvoj erektirani penis.. Onda..


Ustvari, onda ne znam
što da kažem. Hm. A ni sada.
Gdje sam ono stala?


autorica: ruža u haustoru
(09. 01. 2005.)


| 16:39 | Komentari (2) | Isprintaj | #

[mis ojos]

gledam te...


pogledaj Mjesec
ima ga pola
kao i mene uostalom
i pola života
tanjura
kreveta
grada
i jedan cijeli strah
nepodijeljen
prestrašno sâm kao laž
pogledaj Mjesec
ima ga pola
kao i zraka ukradenog
od bola
kao žene iz čovjeka
odstranjene
pogledaj Mjesec
otvori ruke kao prozor
dotakni polovicu
i budi puni krug


autorica: Carica
(06. 02. 2005.)


| 14:19 | Komentari (0) | Isprintaj | #

Dođi...

Kucam po rubovima stvarnosti
Željela bih ih okrhnuti
Noktom
Kao neku slatku glazuru
Ispod koje sigurno leži
Neizvjesnost
I neizmjernost
Bez granica
Vjetar mi fijuče
Ispod trepavica
Gledam u kišne kapi
Koje se rasprskavaju
Čineći
Malo svjetlo u mojoj glavi
I na jeziku
Hladan dodir oštrice
Kojom param sliku
Neba
Tražim… tražim…
Mirise
Trnce
Grč
Propuh
Obamrlost
Malu smrt
Bez kraja… dođi!


autorica: nymphea
(03.12.2004)


| 13:43 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Dobro jutro!

PRAZNE RIJEČI

Cvjetovi na dnu
Tvojega obećanja.
Pala je kiša.

ODLAZIM

Vjetar u krošnji
Bijeg iz tvog pogleda.
Na nebu inje…

ŽIVOT IDE DALJE…

Usamljeni hod.
Mjesec će sjati i bez nas
Drugoj ljubavi.


Laku noć!

LJETO

Ukorak sa mnom
Osmijeh prolaznika
Sunce na nebu.

LISTOPAD

Dječji vrtuljak
okreće žute listove.
Jesen na moru.

GRAD

Buka prometa.
Neznanka u tramvaju
nosi osmijeh.


autorica: Ida
(02. 02. 2005.)


| 17:31 | Komentari (6) | Isprintaj | #

SVI TI LJUDI

Ja mogu biti svi ti ljudi, djevojko...

I ona žena na ulici,
Ako mi izrastu grudi pod košuljom tvojih dodira
Mogu biti sama želja,
Mogu biti dvije boje tvoje zastave
Koju nosiš prisno i prkosno
Dok stupaš ulicama ovog grada,
Otvaraš pločnike kao Mojsije more,
Kao žeđ kokos na plažama.

Mogu biti ciganka
Koja švera najlonke na Kvatriću
I otkriva tajnu da će stići kakvo pismo,
Tetak iz Amerike.

Mogu biti recimo jabuke, jesen..,
Kesteni tvojim obrvama
Što pitaju:

Odakle si?

U meni svi ti ljudi
Govore istu priču:

Još davnih dana počeo sam povratak...
Putem gubim sjećanje i prah vila sa kapaka.
Mogu biti svi i sve i sva i ne mogu ne biti.

Mogu biti
Sasvim svoj
Sasvim tvoj
Sasvim skriven

Od zaborava.


autor: Porto
(10. 02. 2005.)


| 14:05 | Komentari (1) | Isprintaj | #

opijenost ne može dalje od ovoga
jer ako može
raspast ću se na licu mjesta

grč u glazbi
nepodnošljiv dodir ovisnosti
drhtaji tijela govore i više nego dovoljno

baš kad pomislim da gubim povezanost
najljepši valovi tonova razdiru zadnju dozu razuma
sve nestaje u najblažem ženskom glasu
popraćenom najfinijim vibracijama

svaki pedalj kože vrišti u naletu euforije
svaki mišić želi otplesati na svoju stranu
rastrojenost tijela nikad nije bila slađa


Standin' in the rain
Twisted and insane
We are holdin' onto nothing


autorica: unicorn soul
(01. 2005.)


| 13:45 | Komentari (0) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

5.

Slomljena voda šušti padajući
kroz sito od oblaka,
ova soba grli slabu svijetlost
umornog neona...
Teško je ubiti osjećaj...
Bože...
Gdje je ona!?
Još lebdi na površini mora mojih snova,
tiha, divna,
klizi kroz mene rađajući brazde,
kao brodica u doba bonace...
Ostalo je blijedo plavetnilo ekrana,
note prekinutog jedinstva,
gusta masa pažljivo biranog alfabeta,
vizije srastanja, magloviti osmjesi, suze...


autor: eugenio
(17. 12. 2004.)


| 20:37 | Komentari (2) | Isprintaj | #

Šutnja

Dugo već ti govorim
Da mi se sviđaš,
A ti stalno odmahuješ rukom.

I meni je drago što smo stari prijatelji,
Kažem uvijek poslije.

Umjesto da priznam koliko te volim.


autor: Scorpy
(29. 09. 2004.)


| 17:47 | Komentari (1) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

nudim se za drugaricu

Kažem ti najbolja sam kao drugarica
Inače nikad nećeš razumjeti rupe na mojim čarapama
mrlje po zidovima
vrata izvaljena iz okvira
krive ključeve.
Otvorene prozore
crvene lagane zavjese
svileno rublje koje nikada prije nisi vidio.
Nećeš razumjeti
otkud nam tragovi zubi
i zašto je protuotrov u frižideru,
u odjeljku za jaja.

Kažem ti
Vjeruj mi
Najbolja sam kao drugarica
Moja ludost je minorna

vrištanje sa stablima, letove uz vodopade, plesanje pod vodom, ljubljenje bižnjega svoga kao sebe, zmajeve kandže u leđima, sve moje reinkarnacije, last minute avionske karte, histerične napadaje, krhotine jeftinog servisa tvoje mame.


autorica: medusa
(11. 12. 2004.)


| 19:38 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

..:: U porno bioskopu ::..

U porno bioskopu za vreme projekcije
Primecen je chovek u plavom odelu kako onanishe
Osoblje je reagovalo odmah
Chovek je bio izbachen iz sale

Kasnije dok se neosvetljenom ulicom
Vracao svom imaginarnom domu
Niko ga nije video kako plache



autor: zaratustra
(08. 02. 2005.)



| 14:10 | Komentari (3) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

KAMEN

Zatočen u ovome malom, skučenom svijetu
bez goriva za krila koja žude
sputan navikama i vremenom
koje u biti ne postoji
ja živim iz dana u dan
gurajući svoj kamen
bez da vidim smisla u tome

možda je to čisti artizam
tek da se gura
sa stilom pomalo šeretskim
u crno-bijeloj tehnici
i čikom među zubima

no ništa se ne mijenja
na ovaj ili onaj način
ja ću uvijek ostati
onaj isti noćnik
zaljubljen u sebe
što god da bilo
ja očito ne idem nikamo


autor: korvin
(31. 01. 2005.)


| 17:58 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>