|
solidao
U našoj kući u uglovima
Skupljali su samoću još od davnine
Dali su mi je kad sam odlazila
Pažljivo zamotanu da se ne prepozna
Ili da se ne razbije
(Nisu naglasili)
Nosila sam je ulicom od naše kuće do svoje
Pod rukom, obgrljenu
(Tako se nose tajne i blago).
Zakapala sam je u svom dvorištu
Pod onim stablom jabuke koje
Cijele godine miriše na proljeće
(Bar sam tako znala kao dijete)
Pod korijenom, duboko
Kao staru igračku
Samo tako,
Bez primisli.
***
Vozila sam jučer što tiše
Cestu je nizbrdica kotrljala niz grad
S lijeve strane ugao zamućen u sjenu
Tamo je bila i kad sam stala
Stavila sam je na sjedište pored sebe
Tako.
Tu pripada.
Ništa drugo ne vrijedi.
autorica: svila-škare
(11. 12. 2004.)
|