|
5.
Slomljena voda šušti padajući
kroz sito od oblaka,
ova soba grli slabu svijetlost
umornog neona...
Teško je ubiti osjećaj...
Bože...
Gdje je ona!?
Još lebdi na površini mora mojih snova,
tiha, divna,
klizi kroz mene rađajući brazde,
kao brodica u doba bonace...
Ostalo je blijedo plavetnilo ekrana,
note prekinutog jedinstva,
gusta masa pažljivo biranog alfabeta,
vizije srastanja, magloviti osmjesi, suze...
autor: eugenio
(17. 12. 2004.)
|