portal blogerske poezije

Možda postoji u rječniku

Možda, ljubavi, jednom opet
Pozdravimo pticu na grani
U parku grada
Što se budi ispod magle
Ogrnuti jednim šalom
Dok čekamo otvaranje kioska
Da kupimo jeftine cigarete
Za prvu jutarnju kavu

Možda pozdravimo jutro
Kroz zavjese od satena
Kupljene na rasprodaji
Sa greškom koja se ne vidi
U risanju budućih događaja
Crvenom bojom uvjerenja
Da smo stvoreni jedno za drugo
I da „možda“ ne postoji
U našem rječniku


autorica: plejadablue
(17. 04. 2006.)


| 12:54 | Komentari (20) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Psiho skupljačica recepata

Mirna,
Jako mi je loše kad nisi sita
Kad ti je jedina hrana
U čaši bistroj cedevita.


Tvoj smijeh

Mirna,
Rano jutro; pola tri
Čuje se hihot i žamor
To si ti :(


Pamet

Mirna,
išli smo stepenicama dolje
Htio sam ti reći
ti zaslužuješ puno bolje


autor: Eugen Vidrić
(02. 2006.)


| 22:29 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

sport tip tapir

100 je kuna tapir stavio sa strane
da za gomolj ima i u crne dane
još je dosta para na račun mu sjelo
da u crne dane ima on za jelo

sve je bilo dobro sve do onog dana
kada je mjesto radit'
odlučio se kladit'

pa na siguran dobitak
on stavi sve novce
misleći si ljudi
kakve li ste ovce

za pobjedu Reala na domaćem terenu
stave 1.5
- tu staviti i kuću
ne bi bio bad.

Praznoga želuca,
a i prazne glave
gleda sada tupo
dok gostujući slave.


autor: tapir
(22. 04. 2005.)


| 10:20 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ONI NIKADA NEĆE SHVATITI

zbogom moje dame
bilo je zadovoljstvo ljubiti vaše ruke
prenositi vas preko barica
podizati vaše bele čipkane maramice
pevati ispod vašeg prozora na kojem stojite
u svoj svojoj ljupkosti i dostojanstvu sve dok
jutro ili gnevni glas vašeg roditelja ne prekine
čudesnu laganu igru očaravanja

zbogom moje dame
vaše pudrijere i šeširići i muzičke kutijice
i vaši uzdržani osmesi i neponovljivi pogledi
koji su jedini govorili o vašoj spremnosti
na predavanje –

sve je to ostalo za vama
da živi treperavim životom
neizvesnog iščekivanja
čak i sada kad ste otišle
sitnim nežnim koracima
u lakovanim cipelicama
ispod dugih dugih haljina

sve to moje dame još uvek
živi život istinskog uzbuđenja
čak i sada pored nekih novih
lepih lica i usana
lepših nego što zaista jesu

moje dame sećanjem na vas
lepota se ne može zaboraviti
ali je tužno što su svi vaši kavaljeri
zaboravili i potrčali za visokim potpeticama
kao nekad za vama
ne znajući da ovog puta njihov trud
neće biti ubeležen kitnjastim slovima
na mirisnim stranicama
u kožu uvijenog dnevnika.


autor: Sanatorijum
(01. 12. 2005)


| 01:38 | Komentari (1) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Poezija u prozi - On u njozi

Gledam vas u prikrajku, sjeni drveća u mraku, kako uvaljujete fluid vaših strasti jedno drugom u probavne traktove, ponad mene misao mi struji teška, zar nisi rekla da kući ideš učiti mikrobiologiju?
Njegova ruka u tvojem rublju od tri centa kvadratna traži valjda naftu kad toliko premjerava, zašto ti uživaš u tome, kad zemlja ne voli geofizičare? Zar nisi tisuću puta mi rekla: ne dam ti još rukom unutra?
Ječiš i čvrsto se držiš za njegov otvrdnuli falus, zar nisi rekla da se snebivaš tog jablana i da nikad nećeš uzet ga u ruku?
Vidim kako ti glava ritmično se kreće, dok njegove prepone miluju ti lice, zar nisi otrčala van onog dana kada sam ti rekao da ga poljubiš?
Stojim ispod ocvalog jasena i uzimam hladan zrak na rate, dok se nagnuta prema naprijed odupireš njegovim naletima straga, zar nisi rekla da prije braka seks ne postoji?

Ma sve bih ti oprostio, ali poljubac za kraj, nikada neću


autor: sisa
(14. 09. 2004.)


| 21:38 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Prelom

Nožni prst davno sam polomila.
Bolelo je,
bez gipsa srastao.
Malo krivo.
Ni na šta polomljeno
nikad gips.
Moja haljina,
šarena,
nije popeglana.
Bez hemije,
bol ne prestaje.
Cigar,
ne smijem.
Ti se smiješ,
stalno.
Ne trebam pomoć,
kažeš.
Nije to pomoć...
Samo bih da sam tu.
Mori me nešto
da prihvatim ruku,
stavim gips.
Od tebe pravilno srastam.


napisala: Bamby
(20. 11. 2005)


| 11:56 | Komentari (0) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Želim te

Hoču te,
tvoje meko tijelo,
stomak,
pubis,
naježenu kožu,
od miline,
tvoje areole i
tvoje žlezde,
mlečne,
ali njih ne naježene,
već glatke,
da dodirujem nežno,
svojim radničkim rukama
i usnama,
i brkovima,
takođe.
Hoču da ljubim
tvoj lepi vrat,
u čijem je produžetku
taj tvoj lepi kranijum
sa razvijenim korteksom,
unutra,
ili bar sa razvijenim
onim delom korteksa
koji je zadužen za to
da ti voliš mene,
ili bar da me poželiš,
ponekad,
blizu sebe.


napisao: nesretnik
(27. 09. 2005.)


| 16:17 | Komentari (1) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

OSVETNIK NA SANJKAMA

Krenuo sam učiniti
nešto vrlo kronično.
Kronični sam bolesnik.

Ubit ću ga.

Sačmaricom.

Palicom.
Ralicom
Punom snijega
i snjegovića
gdje će tragovi
njegovih eritrocita
pretvoriti prizor

u boleštinu.

Daj mi pusu.
Slinavu.


napisao: Jasenko Fokusator
(30. 09. 2005)


| 23:06 | Komentari (8) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ne smeš da gledaš

želim samo da ležim, sa kičmom pritisnutom
na pod i nogama koje gledaju
u njegovo srce,

iako to u stvari nije srce,
više je kao utikač koji varniči
vrelinom koja čini da mi se pore prošire
i puste ga unutra
brzo, kao mala eksplozija

usled paljenja. njegove reči mogu da izazovu koroziju
dok izbacuje vlažan vazduh ka mojim gvozdenim kapcima,

jako pritiskajući samoglasnike u pregibima
mojih stisnutih šaka,

mogu da se ribam do iznemoglosti,
iščupam njegova slova, kao obrve
i izgrebem rđu sa svojih obraza

ali i dalje imam osećaj ponedeljka ujutru
svakog dana u nedelji


napisala: loonah
(13. 09. 2005.)


| 16:20 | Komentari (0) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

KAO PISMO

lakovjeran
kakav jesam
uznemirio sam tvoju nježnost
nestrpljivi uvijek
sve pokvare


mrači se
lijepim te slinom
i zatvaram kao pismo


ljubim ti oko
spavaj


napisao: gawrun
(22. 08. 2005.)


| 12:42 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Misery is a butterfly

Sanjam hotel iznad oblaka
i vreme što stoji
poslugu u belim odelima
sobu s pogledom na jata divljih ptica
Sanjam krevet obojen u jesen
pitku reku ispod haljine
šarene balone na putu za istok
usne što ne govore
Sanjam da za večeru
serviraju zaborav
a jutrom opet ispočetka
prvi put ti
prvi put ja


napisala: scavenger
(31. 07. 2005.)


| 13:39 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

pustinjski ples.

ugasi sunce.
nema nikog ovdje osim mene.
krvarim u pijesak.
poričem.
odvojili su me od čudnog svijeta.
ubojica ti neće povrijediti osjećaje.
svi, svi, svi sada plaču.
a ti?
ti i ja ćemo ostati zaboravljeni.


napisala: tangled
(12. 07. 2005.)


| 20:57 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

.Gledam svet na svojoj 21
.Clickam sajt zabranjenog sadrzaja
.Umetnik voajer oo
.Binarni drkadzija
.Simuliram tragiku
.Uz blazirani copy – paste
.Stvaram novi stih
.Na starim masinama
.Prljava tehnologija
.Umetnost deponije
.Zaigran i naduvan///////////////////////
.Pijem SCG – colu u PET ambalaži
.Recikliram stomak /////////////////////
,,
,
,,,,
,,,
,,,,,,
,,,
,,
,,,,,
,,,,
,,,,,,,
,,,,
..........................................................


napisao: pseudo
(21. 06. 2005.)


| 18:26 | Komentari (1) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Reci
Želim ti slušati
Usne

Dodirni
Želim da ostaviš
Trag

Poslušaj
Moje oči, nečujne
Glasnije od glasa

Pročitaj
Mi misli
Prljave skrivene duboko
U ponoru bezličnosti


napisao: a le mac
(18. 04. 2005.)


| 12:05 | Komentari (4) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ZAPOSLENI I DOKONI

Lokva crne vode
visila je iz gusta oblaka.
Bodljikava žica i mrk povoj
preko plavog oka.


Čovjek reče strijelcima
(prvim dobrim susjedima):
Stanite! Ne pucajte crni strijelci!
Nemam vremena za smrt!
Zakasnit ću u ribolov,
zatim krave pomusti i
vrijeme je da se krompir okopa.
Vi ostanite, dokoni, tu
i nisanite! Vježbajte, učite se!
Vratit ću se kad se zgodi vrijeme
da stanem
pred samog sebe.


napisao: tepljuh
(14. 04. 2005.)


| 13:02 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Iskre

Iz vatrenog srca
Odapinju strijele
Izgaraju strasno
U plamenu vrele

Kao klice života
Toplinom se poje
Nošene igrom
Kao pčele se roje
I plešu u tami
I radosno dišu
Zlatnim slovima,
Svjetlošću pišu

Divljenje su moje
Pretvorile u sebe
I pod okriljem me zvijezda
Dovele do tebe


napisao: SaY
(27. 12. 2004.)


| 22:43 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

MOJ VIBRATOR MAŠTE

ponekad mi se čini da si nestvarno daleko
izmjenjujemo misli, riječi
dodiri su slova na ekranu
sitne nježnosti između redova

čitam tvoje riječi
i osjetim toplinu u stomaku kako se preljeva
prelazi u lagane drhtaje
ubrzava mi disanje
želja
izvijanje
i grčeviti stisak šake

postaješ moja igračka za užitke
moj virtualni vibrator mašte


napisala: Okovi
(12. 03. 2005.)


| 21:30 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Isečak

Vidi me –
- sedim gola na slanoj steni,
brinem da me ne popiški neki ker
u prolazu.

Obrati pažnju –
- na moje slučajno raširene noge,
prave se da ne čekaju onog kera da sedne
između njih.

[pauza za tuširanje]

(junakinja baca pogled preko ramena,
ispiški se na stenu i ode da podoji štenad)


napisala: neurotic
(21. 03. 2005.)


| 13:25 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Kad ljubav nije ljubljena

Kad ljubav nije ljubljena
kad ishod već znaš
skupi snagu, digni glavu,
pokreni u sebi elektrone,
nabijene, čulišta cijede
zadnji gnoj,
rastvoren suzama nož,
metalima lijećimo boli.
Kad ljubav nije ljubljena
kad sebe nađeš u meni k'o sad
kreni stazama velikih
nasmijanih
bijelih ruža nakislih.
Kišama peremo snove
susama ispunjavamo dane
vodopade silom živimo
znamo da dole je kraj.
Kad ljubav nije ljubljena
kad očaj opere prozore
srijeda na petak
24 bolesna stiha
toliko ih samo ja znam.
Ima li kušnji kraj?

Kad ljubav nije ljubljena
onda je ona kao ja sad
okrenuta sjeveru, jednosmjerna,
ulica puna pijanaca tužnih lica.
Ispeglan i izgužvan, oštar i tup
pogled psa prema psu.
Od duše sam premostio horizontalu,
nadanja sam gađao u mraku
svjetla većeg od tebe
znaka na križanju sjena
nisam nikad vidio
nisam svjestan bio.
Kad ljubav nije ljubljena
kad je u krvlju zapisana
poruka očajem začinjena
crvenija od tvog platna
crnja od tvog kista
veća od galerije bola.
Sad sam samo jedno siguran.
Sad sam samo sam.
Žedan tebe, sit od vode
pjesmom tvojom nošen
polja bez boje naslikana
samo osjencena
samo zatamljena
misao jede mi milost
reže molitve sitno
zapjevaj
zapjevaj sada ti
podižući mase
dišući za njih
pokreni svoje zakone,
nađi si spas
kad ljubav nije ljubljena
kad je ovakva kao sad ja
suhom nadom ispunjena...


napisao: Focus
(12. 03. 2005.)


| 15:36 | Komentari (7) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Da bih se nasmiješila svijetu

Kuća je sve veća a ja sve manja
pretvaram se u točkicu na ekranu koji odbija
primiti slike novih ratova
ulazim u slavine
drhtim na žici pregorjele žarulje
a potom mi treba puno tekućeg pudera
da bih se nasmiješila svijetu
onako kao što sam se znala nasmiješiti
moru ili tebi kada sam ti prvi put rekla
Uđite u mene, gospodine


napisala: Livia
(16. 03. 2005.)


| 11:33 | Komentari (5) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

invitation...

ostavi trag
načni moje tijelo
ugrizima

ostavi na meni boje
crvenu krvi
plavu bola
nevidljivu strasti

miris želje

daj mi da osjetim
strast
da je dodirujem
još danima
kasnije

ogrni me
mrakom
zapečati
voskom

omotaj
u svoj crni plašt
da ne vidim više

sunce
ptice
ni pse lutalice

ne želim da prestane...


napisala: funkybusiness
(12. 03. 2005.)


| 12:57 | Komentari (6) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Oslobađanje

Prekinula sam te usred riječi
usred tvog pametovanja
dok si tako ružno vikao na mene

Prekinula sam te usred riječi
Batom za meso
I poput bisera
Zubi su ti se odbili
od kuhinjskih pločica
i rasuli po podu

Još jedan udarac po glavi
I ležao si na podu
Lijevala sam ti wc sanitar
U usta i držala ti nos
Sve dok se nisi prestao micati

Prvo sam ti odrezala prst
Kojim si mi prijetio
Kad bi urlao na mene
A zatim sam napunila cijelu kuhinju
Staklenim teglicama i poštanskim paketima

Dragi napokon ćeš posjetiti
I Ural i Sibir i Gruziju
Sve odjednom
Možda posjetiš i Kinu
Organi su ti zdravi, mogla bi nešto i zaraditi

A onda me poljubac u obraz
Probudi iz sanjarenja
Na uho mi šapneš
-sorry što sam te gnjavio
zagrliš me i kažeš da me voliš

i ja tebe volim
kada si dobar prema meni
i opraštam ti sve
jer evo baš sam ti produžila život


napisala: digital domina
(06. 10. 2004.)


| 10:38 | Komentari (7) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ŠUPLJE RIJEČI

Mrtve drhtaje na crnu svilu
Razlio je hladni šapat noći.
Mrtva ptica pjeva ti u krilu
Guta gnjilu krv dok ti jede oči.

Nestade vela satkanog od draži.
Tupi muk praznine šupljih riječi.
Kapljice od krvi, odjek tvrdih laži,
Zabluda je rana koja se ne lijeći.

Izlij krv na podivljale strune,
Prostri korake putevima bluda,
Lažna krepost ljubavi što trune
Nije vrijedna pjesnikovog truda.



autor: orpheus
(20. 02. 2005.)


| 19:36 | Komentari (11) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Zapisuje:

Oblaci su olovo
Kapi su streljivo
Igračke su ljudi
Djeca su tuđinci

Možda je jednom netko i shvati. Odlazi...
...da se vrati.


autorica: Yuriko
(9. 3. 2005.)


| 13:19 | Komentari (9) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

bespredmetno između

gledam svijet ravno u oči – insistiram na susretu pogleda,
da se

zbuni? zacrveni? šarmantno ušuti?
zbunim? zacrvenim? šarmantno ušutim?

gledam u svijet i svijet gleda u mene


opijam se vatrom
u susret nečijeg tuđeg ljubavnika pokrećem kotače i
osipam se rubovima rubova granica

zatvorenih namjera prolazim kroz kišu,
i samo rosa opisana izrazom lica,

moja je koža meka.


eksperiment fleksibilnosti navika,
test mekoće okova,
u ekstremu
hladno i toplo
isti su.

Između njih sredina.



autorica: messangerpigeon
(24. 02. 2005.)


| 23:57 | Komentari (1) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

šutnja je zaleptirila ……………………
muk se razlijepio preko tapeta od svile
zbog zalutalog sunca
ptice umiru na staklu………

čuvaj me …

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada ……

zamotaj to uplakano rame
ne daj da se vidi
klikni mi osmijeh
glumice trebaju reflektore
dodaj jedan ……………………………

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada……

koljena su zavitlala haljine
plesanje na čavlićima
osluhni……
muzika došuškuje kroz ormare

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada………

negdje je probilo lišće
krov se nakrivio
bršljan ga jede
drvo vrišti………

čuješ li………

ja sam porculanska lutkica sa očima od žada ………

one košare pune vina
mirisi krošanja
zalutalo sunce …………
škripi pod nogama …………
utabano u zemlju………

ja sam porculanska lutkica sa očima ………

kiša se migolji
pjeni se bijela
provlači se
kroz šupljine
polica mi drhti……
imaju korake
čuješ li………

doći će …………

čuvaj me ………

ja sam porculanska lutkica ………

zaleptirilo se na stropu
u tapetama
sakrilo je pogled ……
došlo je……
čuješ li …

diše …

ja sam porculanska ………………

zahvatilo je zid ………
sve škripi
a vani
na utabano
gmiže miris
krov se nakrivio
jede ga ……………….

ja sam ………………………


čavlići se ne čuju
koljena ne plešu
razlijepilo se
pojelo ih………

čuješ li……

ja ………………………

glumice je probilo
lišće
uplakano rame
doći će
muzika došuškuje
kišu
osluhni……



muk ……………………….

-------------------------------------------------------------------


autorica: misericordia
(22. 02. 2005.)


| 20:38 | Komentari (7) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Opet je me pohodio Lagan,
Mame me čestice prašine i iskre svjetla,
I pričam sebi kao da sebi i pričam
Najljepše što znam
Jer slušati umijem.

Igre su Laganove lakopere
Poput sjene i povjetarca
Potrebne ali neuhvatljive
Sveprisutne i bliske
U ozbiljnosti neprimjetne

Trenutak je Laganovo vrijeme,
On u njemu biva i sniva
I njime se igra
A meni se žuri
Kao da je trenutak stvar vremena

I da mogu stići u vrijeme
U kojem Lagan smišlja igre
Ne bih toliko uživala
Koliko sada dok ih iščekujem.


autorica: Lego
(05. 08. 2004.)


| 23:45 | Komentari (2) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

Utorak - hladno
Utorak - prije zore
Utorak - kava k'o nekad
Utorak - let po plavom gradu
Utorak - toplo prijateljstvo (sedam izjutro)
Utorak - obnovite račun
Utorak - nemam razloga, bre
Utorak - pozivi, poruke
Utorak - gdje se nalazimo?
Utorak - čekaj da istuširam dim sa sebe
Utorak - voda
Utorak - koža
Utorak - zvono, nema vremena za tugu
Utorak - ajde
Utorak - a suđe? daj to poslije.
Utorak - sunce na cesti
Utorak - svi na kavama
Utorak - i mi na kavama
Utorak - jedna
Utorak - pa još jedna
Utorak - more na dometu ispljuvka
Utorak - smijeh
Utorak - svjetlo
Utorak - zaklon od misli
Utorak - planovi
Utorak - optimizam
Utorak - Coleman Hawkins, damn you!
Utorak - prognoza: pljuskovi s grmljavinom
Utorak - horoskop: sakrijte se od sebe
Utorče - daj prođi više
Utorak - dan Marsa (?), užasne tišine i malih poduzetnika
Utorak - otići na banku
Utorak - otići kod doktora
Utorak - otići na groblje
Utorak - otići gdje god se može otići
Utorak - pokopati sebe
Utorak - daj nemoj, nemoj više


autorica: bark
(08. 02. 2005.)


| 21:40 | Komentari (9) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

ti(r)ed?


slutim nadolazeće ljude
- second-hand osjećaje.

…prelijevaju se preko ruba moje duše…


slušam gorki blues beskonačnosti
- beskonačnosti ponavljanja.

…kroz vlastiti um propadam u šarm stvarnosti…


jesam li prihvatila ritam?


last night someone called my name
and i woke up to no one
but a book beside me



autorica: lpb612
(25. 02. 2005.)


| 23:20 | Komentari (3) | Isprintaj | #

portal blogerske poezije

jedna besana noć indigo boje

crno se igralo s plavim

umatalo i razmatalo

sve do prve nagovijesti jutra


ogoljena do kosti

srebrna svjetlost mjeseca

o svemu je šutjela


autorica: celeste
(10. 12. 2004.)


| 09:36 | Komentari (8) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se