| < | svibanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Luda sam. Sasvim luda. I neobična. I obična. I predvidiva. I nepredvidiva. I imam svoj ružičasti mjehurić. I sasvim sam normalna. Right Between The Eyes.
So Like A Rose.
Ostani sa mnom.
- 14:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
"...u avionu od cvijeća, do raja odvedi me." Ne poklanjaj mi pjesmu. Ne takvu. Ne, zaboga. Kamo me vodi sve to? Daj mi pjesmu. Baš tu. Moja je. (sebično grabi) Idi. Nemoj. Budi tu. Oprosti. Unaprijed. Tvoje oči su Magnet. A ja sam obični, slabi komadić metala. Govorim ti da nestaneš. A ustvari, nešto, aleluja, jače od straha tjera me da trčim prema tebi. Toliko brzo i jako da se petama mlatim po dupetu. Hoću da trčim. Opet. Slobodno. Ako mislim da ću pasti, past ću. Ne želim razmišljati o padu. Ja bih trčala, lagano šetala, brzala i usporavala. Ja sam tvoja pjesma. Da, ta, baš ta. A ti moja čokolada. Da, baš ta, najdraža. Ona koju jedem zatvorena u ormar. Znaš li da je pola mog svijeta pronašlo mir na tvom ramenu? I da mi već fali koža tvoje podlaktice? Da, pametnjakoviću, znam da se to zove "ruka", a ne "fino". Daj opet psihotičan glas plišanom snjegoviću, i iznuđuj silom od njega odobrenje da sjedneš do mene. Idi razveseli moju tužnu prijateljicu. Reci mi opet da sam stalno pijana. Iako nisam. Izigravaj ljubomoru pred mojim najboljim prijateljem. Reci mu opet da me čuva. Šakljaj me opet, iako sam ti pet milijuna puta to izričito zabranila. Pomozi mi da se popnem na visoku stolicu. Reci onim kravetinama da sam ja tvoja.. nešto. Smij se još jer mi je dlan velik kao pola tvoga. Dvjesto puta mi pomiriši kosu. Prijeti mi da ćeš si naći neku plavušu. Ako ne budem bila dobra. Pa ću te opet upozoriti na to kakav arsenal noževa imam doma. Nasmij se toni mojih pletenih narukvica. Nasmij se opet mojoj nervozi kad me pogledaš onako. Oprezno mi daj do znanja još jednom da nisam ni svjesna koliko uhoda si još davno poslao na mene. Pričuvaj me opet. A ja ću bacati brige u maglu, pridržavajući se za tvoje rame. A što ako.. idi ipak. Ili.. ne. Idi. Nemoj. Ne znam. Ah kvragu, jebeš ga. Neću si ubiti osjećaje. Neću. Daj me opet poljubi. Odmah. "Da je šutnja zlato ja bih bio bogat, kupio bih tebe i pravio bebe." |
Not this time.
- 15:33 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
Kažeš nešto. Nije to to. Reci opet. Ponovi. Ili reci nešto drugo. I dalje nije to to. Isto je, ali nije. Nema te. Nema me. Nema onoga. Nije ionako ni bilo tu. Ni u čokoladi. Ni u alkoholu. Ni u glazbi. A ni u tebi. Pokušaj opet. Ne, i dalje nije to. Pomislim na pjesmu. Ne mogu je se sjetiti. A treba mi pjesma. Ona što me oslobađa. Još ju nisam pronašla. Čuči negdje u meni nešto, i ne želi van. A ja ga ne mogu pronaći i najuriti van. Skriva mi se iza leđa, u mojoj sjeni, i okreće se onako kako se ja okrećem, dovoljno da ne otkrijem što je to. Zakočena sam. Mislila sam, samo rečenicu dvije da ti nakon svega kažem, samo da prokrčim tu branu da mi srce ne ostane suho, samo da spustim to dolje gdje mu je mjesto, i bit će sve ok. No neće. Mutna sam, brza, nepregledna, neprozirna, ne znam. Prazna sam. Ima tu svega, no i dalje sam prazna. Sterilne unutrašnjosti. Nema ničega. Ni nakon dvjesto trideset i pet rečenica i dalje je isto. Nije se promijenilo. Nije to prekidač. Nastavljam tragati. Ne mogu ja ostati prazna. Neću. |
Moje vječno pitanje.
- 13:19 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Ako budem luda, psihotična, puknem i potpuno skrenem, pa zbog toga poželim i moram spavati na podu jer se panično bojim kreveta, hoćeš li ti biti taj koji će svaki put spustiti jastuk do moga, makar ležala na golim i studenim kuhinjskim pločicama? |
Čiste riječi.
- 15:39 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Pitam se postoji li neki period u kojem ću ja dosegnuti potpunu zrelost, obuhvatiti kontrolu nad svojim životom (zasad se još borim s tim da uspostavim kontrolu nad samom sobom, i situacija nije dobra. Koprcam se na tlu.) i kada ću reći nešto, i onda učiniti isto. Stvar je u tome da sam malo nervozna. Dobro, malo više. Postoje periodi kada si zreo za svoju dob, i periodi kad sazrijevaš za narednu dob, valjda da bi i u njoj bio zreo. Eh, pa, mrzim te periode, pas mater. Imam i pms, i koprcam se na tlu u smrtnom zagrljaju samokontrole, i u drugom sam već spomenutom tako bitnom periodu. Ne kažem da ne uživam, tko ne bi bio ljubomoran na moje stanje, poželiš malo akcije u životu, i gle, već si lansiran u svemirski let, i kontrolna funkcija ti je dana u ruke - izvoli izbjegavati meteore, ugasle zvijezde, prašinu i svemirski otpad. I o ne, neću poželjeti nešto novo, zbilja, ne želim ispunjenje želja ovaj put. Gubim se u vlastitim riječima, misli me bacaju u vrtlog iz kojeg se teškom mukom izvučem. Najbolje funkcionira kada ih potpuno isključim, pa se niti čuju niti vide. U suprotnom mi je kuća strave u najblažem smislu naredna vožnja na koju polazim. Nije ovo ništa loše, krasno mi je, ozbiljno. Samo par ispita. Ali i to volim, tko još želi bjesomučno izlaziti i uživati kada može po stotinu pedeset treći put (nisam sigurna je li se ovo ovako piše, eto i to sam zaboravila) gledati reprizu filma 10 razloga zašto te mrzim. I Klub prvih supruga. I Dnevnik lude crnkinje. I Beethovena. Svaki izgovor je ipak izgovor, počinje lijep film, ne smijem to propustiti, učit ću poslije. |
Make My Day.
- 12:32 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Odvuklo me od svega, zalijepilo za sebe i držalo tu par mjeseci. Odnijelo mi svu inspiraciju, želju za bilo čime, za djelovanjem, otporom, promjenom. Uvjerilo me u svoje dobre namjere, u svoju dobru površinu koju sam uzela zdravo za gotovo, ne obazirući se na potrebu da zagrebem malo ispod te površine. I dobila sam ju malo prekasno. Prekasno da se sačuvam od nove emotivne blokade. Od novog zatupljujućeg nasipa osjećaja. |
