biti nestašan

petak, 26.02.2010.

....ne znam što bi vam rekla...ili bolje od kuda bi krenula....tjedan koji dolazi uzeo je već svoj zamašnjak danas...a još nije ni završio ovaj...imam kupčeke...ili krugove bolje rečeno...ili još bolji izraz- skupove...( bit će dobro ako išta shvatite..jer i ovo pisanje je pokušaj dovođenja nekakovog reda u neredu....).....u jednom skupu su intenzivni dojmovi ovog tjedna..i tu je najveći nered..strašno me u njemu smeta politika kuće...a politika je kurva ...i nema se tu što reći...ali u njemu je i jedan mail ..onaj koji kola svijetom mreže pa gdje se upeca ... u jednom trenu slabosti kada ga nisam obrisala kao i sve ostale koje ni ne otvaram a takvog su tipa....on je ostavio posljedicu...sumnjam da ću ga ponoviti kako treba..tema- dječja usta i odgovor jednog djeteta na pitanje kako bi objasnili riječ posvojenje:.. ono je posvojeno, glasi odgovor... na pitanje kako to misli slijedi rečenica: moja mama kaže da sam posvojen/a jer nisam rasla/o u trbuhu nego u njezinom srcu.......trebam li ovo uopće komentirati...trebam li uz ovo uopće filozofirati....ne...samo ću reći da postoje momenti u životu kada imam dojam da kipim od osjećaja viška ljubavi koje nemam kome dati........u drugom je jedna želja ili potreba da se „bdije“ nad jednom mladom dušom u kojoj vidim sebe tj.bolje reći vidim u toj osobi što je možda moglo biti sa mnom da nije vjetar okrenuo smjerokaz....slijedeći skup je najmirniji za sada.. tu je uragan nakon svoje galame ostavio prve momente tišine...i tu stojim na raskršću....lijevo je stvarnost...desno je iluzija...naprijed je istina upakirana u laž....a iza je laž upakirana u istinu..odamh iza je...ma između svih njih su moji miljenici moji najdraži mi skupovi prepuni mašte....oni su kao baloni sapunice....nježni , krhki..a ore se njima...samo da mi ih vrijeme ne rasprsne prerano...da stignem sve...i uzorati...i posijati...i gledati i slušati i .mirisati.....ma nema druge nego pljunut u dlanove i primit se lopate i posla...

...i da i danas je dan kada bi grlila cijeli svijet....volim vas....

p.s.....ne znam ni dalje što sam ja ovime htjela poručiti....al znam da su me slova umirila.....lijepe snove vam želim...ili dobro jutro...cmoke su tu...tu na ormariću....




...mlađi kadeti..kapetan ekipe br.10....ljubi ga majka..:))))

- 23:40 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 16.02.2010.

….“rame za plakanje i krevet za buđenje“……riječi koje su spomenute u određenoj prepisci … ovo je samo osvrt na njih jer su na mene ostavile dojam....
…a zvuče mi kao konačno oslobađanje, olakšanje nakon kojeg ranojutarnje sunce koje probija u sobu potvrđuje da je konačno stigao taj novi dan….ne sjećam se svojeg zadnjeg plakanja….ali plakanja da se duša isplače….bilo u miru samoće, a još manje na nečijem ramenu…..obično suze zastanu na trepavicama…i vrate se….i kako da onda iskoristim to rame….kao dekoraciju uz krevet za buđenje?…ne mora se naravno baš ni plakati da bi rame dobilo zadovoljštinu....samo tada, za te suze, nema dekoracije koja ide kao obavezan slijed… slijed koji donosi jutro buđenja
..a sa tim jutrom ne znam što bi….bojim se da za mene te riječi nisu dan koji donosi svakodnevnicu samo olakšanu za teret kojeg sam konačno izbacila iz sebe….za mene krevet za buđenje je konačno skinuta spavačica svih noćnih mora i besanih noći traženja….

- 20:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

….“rame za plakanje i krevet za buđenje“……riječi koje su spomenute u određenoj prepisci … ovo je samo osvrt na njih jer su na mene ostavile dojam....
…a zvuče mi kao konačno oslobađanje, olakšanje nakon kojeg ranojutarnje sunce koje probija u sobu potvrđuje da je konačno stigao taj novi dan….ne sjećam se svojeg zadnjeg plakanja….ali plakanja da se duša isplače….bilo u miru samoće, a još manje na nečijem ramenu…..obično suze zastanu na trepavicama…i vrate se….i kako da onda iskoristim to rame….kao dekoraciju uz krevet za buđenje?…ne mora se naravno baš ni plakati da bi rame dobilo zadovoljštinu....samo tada, za te suze, nema dekoracije koja ide kao obavezan slijed… slijed koji donosi jutro buđenja
..a sa tim jutrom ne znam što bi….bojim se da za mene te riječi nisu dan koji donosi svakodnevnicu samo olakšanu za teret kojeg sam konačno izbacila iz sebe….za mene krevet za buđenje je konačno skinuta spavačica svih noćnih mora i besanih noći traženja….

- 20:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 10.02.2010.

.


...iza ponoći....naaananaanaaaa.....iza ponoći......hahahhaahah...........osveta preko kreveta.......oooooooo.....kome zadovoljština?...meni? njemu?...njoj?....njima?......uuuuu takav sex za osvetu da bude on vidio što je propustio....ajme meni djetinjarije.....ma ajde ako je na prvu možda nekome lakše ok....ma ne uči se sexom nikoga pameti.....uči se putenosti, uči se opuštenosti, uči se spontanosti.....samo vrhunskih učitelja je malo.....

- 18:39 - Komentari (12) - Isprintaj - #

.


...iza ponoći....naaananaanaaaa.....iza ponoći......hahahhaahah...........osveta preko kreveta.......oooooooo.....kome zadovoljština?...meni? njemu?...njoj?....njima?......uuuuu takav sex za osvetu da bude on vidio što je propustio....ajme meni djetinjarije.....ma ajde ako je na prvu možda nekome lakše ok....ma ne uči se sexom nikoga pameti.....uči se putenosti, uči se opuštenosti, uči se spontanosti.....samo vrhunskih učitelja je malo.....

- 18:39 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 03.02.2010.

...još jedan dan.. ugrijana vrućom vodom para otvara mi put u prohladnoj kupaoni...radim si mjesta na ogledalu....gledam se kroz trepavice....sviđam li se sebi...vidim li sebe ili ona gleda mene....prstima pratim ožiljke duše vidljive i na roskastoj koži....ma pusti to...bljesne mi kroz glavu.. pitanje je kada i gdje..i da li.....još uvijek preispitujem se... mjesto je čuvano i još uvijek pod budnom stražom ....ne bude otkriveno.. na dlanu bistrog plavog pogleda i toplog osmjeha nebrojeno puta do sada je kao u gradskoj gužvi nemarno i ishitreno bilo bačeno, gaženo...i ništa to nije novo ...skoro da nema kutka kojim hodam, a da ne naiđem na pognute muškarce i žene kako nježno skupljaju ostatke u tom trenu samo za njih bitne.... nevjerojatno kako u toj gomili tijela samo sami.....duše se ne dotiču..
.....svejedno prsti prođu ožiljkom...i pitam se..aaa ne kažem si ...nema više čekanja...sada ili nikada...ili kreni ili šuti zauvijek..jer tu je i pruža mi ruku sa svojim toplim očima i glasom kojeg poznam kao slijepac...ovaj puta on meni daje gnijezdo iz kojeg ću letjeti .....a moji stražari uskoro će moći odahnuti....

- 21:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se