biti nestašan

četvrtak, 28.01.2010.

„ako netko sretne nekog dok kroz žito ide...... stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju..... Na tisuće male djece, a nikoga u blizini…nikog odraslog, mislim…osim mene..... a ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije..... što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji..hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga.... to je sve što bih radio cijelog dana. ...da budem takav neki lovac u žitu.....”

...imala sam do maksimalno 5 godina i u sjećanje su mi urezane slike koje i danas imaju ne samo boje nego i mirise....kao da nisam bila u svom tijelu već gledala malo zločesto stvorenje koje bi u sekundi uspjelo dignuti cijelu ulicu na noge.......osmijeha crnog ...od uha do uha...i pitanja jesu li sada bijeli , nakon enegičnog ribanja četkicom po zubićima pojedenih od penicilina. ...vožnje na triciklu širom raširenih nogu niz strminu i dreke ..čuuuvaj se stiže telegram....pentranja po slatkoj trešnji i bolnog pada.....i jednog sjećanja koje se toliko urezalo u memoriju da i nije sjećanje...ne znam što je..dio je mene...kao i ovaj salingerov tekst gore...razmišljala sam o čemu bi pisala ovaj puta ...ali smrt velikog pisca jednostavno izbrisala je sve ostale porive i izbacila taj tekst na površinu .... jedino što me sada oplahuje je taj od malena nedokučivi osjećaj sreće...ili čuvanja trenutka sreće..ili jake želje da okolina shvati vrlo jednostavnu moju bit i svrhu postojanja ...a čekala sam sa tih 5 godina svaki utorak kada će ulicom zagrmiti veliki žuti kamion sa prekrasno narančasto obučenim ljudima ....obožavala sam ih gledati ...njih obične smetlare kako mi se smiju dok obješena prek ograde se klatim i gledam kamo nestaje smeće..i znam da želim biti kao oni....nasmijana uvijek....ne trebam reći koliko mi je taj životni cilj zadao muke .....mislim da ga nikada nisam ni uspijela objasnitii....danas kada me pitaju što želim..dajem isti odgovor..želim svoj” mir “..i svoju sreću u osmijehu....uspijem li koga time zaraziti.....moja bit ima svrhu...

- 21:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.