|
ne znam da li sam ja gazila Savskom danas ili je ona gazila mene…sada sam kao da me netko istukao mokrom krpom…emocije iscrpljuju...
…bila sam kod frizerke…ovaj puta su izostali dodiri…završavala je smjenu…ali nije izostao razgovor…naoko neobavezni…što se desilo od zadnjeg puta….kada će tko na godišnji, gdje…
i iznenada njeno pitanje: kava?....mozak mi je u sekundi, dvije, tri imao sva tri agregatna stanja misli…
-ajde radim sutra ponovo ujutro… imam tvoj broj iz knjige mušterija, nazovem te pa mi odgovoriš…
-ne, nećemo na kavu, odmah mogu odgovoriti…
-mislila sam prije godišnjih, vjerojatno se budemo mimoilazile....
-na red dolazim tek za kojih 10 minuta, idem tu po kavu za sve…
…smiješak i njene riječi: sada ću ja reći ne, ali zanima me zašto je tvoj odgovor ne….pufff…ajde sad budi baba čovjek, pa ne budi muškarac sa kliše odgovorima zašto…i kako odbiti ženu, a da i taj moj budući jednomjesečni posjet ne bude noćna mora za obije…i sijevne mi…
-ima ih više, neću reći ni jedan, neće ti biti problem zamisliti onaj sa najmanje gorčine….nasmijala se...i kad je odlazila mahnula…
…meni dok sam gazila tom Savskom prema busu prevrtale se misli…vjerojatno sam i licem pričala jer primijetila sam par pogleda prolaznika…
..zašto sam odbila samo kavu.....kako to izgleda kada se žena trudi zavesti…ali meni je to znatiželja koja bi završila upravo time…bez velikog finala…a njoj?..ne poznam ju dovoljno kako bi bila sigurna …navikla sam na muški flert…a i sa njima znam sa kim bezazleno je upravo to i sa kim može krenuti do kuda…no preživjet će i ona i ja…ni prvi ni zadnji puta da se sa nekim nismo našli na istoj kemijskoj reakciji….
..ima toga od danas još.... jer Savska je dosta duga ulica i ova kamilica ispod je jedna od mojih asocijacija iz te ulice..
..ali ne o tome već o nečem trećem, a vezano, no ne baš jako, uz ono prvo..drugi puta…
|
