|
Koliko gledate oko sebe ljude? Kada se uđe u rutinu radnog tjedna i pogotovo ako se vozite gradskim prijevozom ti ljudi postaju dio rituala.
Obično izlazim oko 6,10 iz kuće. Kod susjeda preko puta u dvorištu na pesu spavaju mačke. Pogledam nebo i kao da želim utvrditi da je sve kao i inače te obavezno pogledam da li je i kod deda Tome svjietlo ili još nisu ustali. Svaki drugi tjedan očekuju se ulicom koraci srednjoškolke prema istoj stanici. Volim tjedan kada je nema. Tada je mir ulice samo moj. Stari lover boy, sada kada sviće tako rano, sjedi u mekanoj debeloj flanel košulji na terasi i pali prvu jutarnju cigaretu. Mahnemo si i ako je dobre volje doleti mi prvi rano jutarnji poljubac i osmjeh od uha do uha, bez gebisa. Na stanici još nema nikoga. Dođe osim mene još dvoje ili troje. Kratko dobro jutro i za par minuta dolazi i bus.
Po vozaču se zna kada stižemo na Savski most . Svatko od nas ima nekako svoje mjesto. I žmirečki znam tko je gdje. Svaki izostanak drugo jutro se sazna zašto se desio. Na sljedećoj stanici ulazi Plavojka i obično par sekudi uvijek čekamo muškraca sa naočalama koji ulazi u bus svako jutro trčeći.
Plavojka je interesantna. Čuva zdušno uvijek stolicu do sebe jer na sljedećoj stanici ulazi njena mama ili baka, ne mogu odgonetnuti. I svako jutro ta starija gospođa sa toliko ljubavi dolazi do nje, pozdravlja ju i ispituje kako su klinci spavali tu noć, kako je ona, kako se "milo" osjeća. A Plavojka sebično tu dobrotu koja se slijeva na njena pleća odmiče i kruto odgovara. Nisam , koliko god se vozim sa njima, nikada primjetila njeno zanimanje sa za tu ženu i njezino rasploženje. Izgleda rade na istom mjestu ili na vrlo sličnim poslovima. Danas te starije gospođe nije bilo. Bolesna je i na bolovanju, ali Plavojka je bila vrlo pričljiva pa se saznao obiteljski plan i program za travanj.
Nakon nekoliko stanica ulazi i ekipa koja nosi preteške vreče na plac. Tada postaje živo živo. Ima jedna starija piljarica koju svi izbjegavaju. Nju se ne smije ni pogledati. Gotov si taj čas. Naprosto voli boju svoga glasa. Ulaze tada redom 4 muškarca koja nisu skupa. Jedan od njih obavezno odmjeri kokice u busu i kak se koja nosi to jutro. Drugi dolazi do pajde što sjedi iza mene i tada kreće političko-moralno-sportsko-sexualno nadmudrivanje. Znam sve. Prve friške vijesti u 6 u jutro koje su bile sada su dobile svoju novu dimenziju.
Ulaze tada ostali srednjoškolci i u žamoru se gube glasovi. Mada ima još jedan par žena koji bi najradije bile jedinke, ali život ih je spojio. Radost lica ako to jutro nisu zajedno jednostavno ne mogu sakriti. I jedna od njih je kao sokol. Vreba praznu stolicu i točno zna da na slijedećoj mladi dečko izlazi i da to mjesto postaje slobodno. Ponekad mi djeluje da bi ga najradije što prije izgurala van.
I da do prošlog tjedna nije nikada bilo kontrole. Sada je to novost koja će držati putnike skupa u prepričavanju jedno dva do tri tjedna. Naravno ja sam bila bez karte. Zaboravila sam zbog silnih događanja toga jutra na relaciji prema Savskom mostu pustiti sms za plačanje. Sada imam i internu kontrolu od njih par koji budno prate da li ću platiti kartu. I uopće ne moram više brinuti budem li zaboravila. Pa oni su tu da me podsjete. :)))
Najdražoj muškoj ovci sretan rođendan.:))) Ovako ga "vidim " kad pročitam nick Zlaja..:)))...cmoka za svaku riječ...:)))
"Ljubav nije vještina.
To je pitanje dara kao i poezija.
Ljubav ljudi loću, nažalost, a ljubav nije pivo, ljubav je nadahnuće."
Miroslav Krleža
|
