biti nestašan

utorak, 17.03.2009.

prije par tjedana kupao se Matko kod mene u kadi i tražio u pjeni odgovor na pitanje što se desilo da brak završi smsom. sada se više ne pita jer razlog ima 9 do 10 tjedana. bit će ponovo tata. zbunjen pogled i nedoumica da li bi pitala ili ne izvukli su zarazni smijeh. Matko kada se smije navuče sve oko sebe na smijeh. ali situacija ni malo nije tako lepršava ni jednostavna. navedeni razlog rastave je upravo ta beba. on i još jedan muškarac su kandidati za oca. tužan je način na koji je ta informacija "isplivala", ali kada to nije. u prvi tren nekako mi se taj postupak oko rastave i njezin prijedlog učinio kao postupak na mjestu. kada se dijete rodi utvrditi će se otac, a do tada bez obzira na rezultat svi imaju vremena odlučiti što i kako žele i što bi i za bebu bilo najbolje. ali rastava je bila predočena kao razlog što su odluku da nemaju više djece donijeli prije nekoliko godina i da on sigurno nebi tu trudnoću i nadolazeću bebu doživio kao radost već kao teret. Matkovo veselje i spremnost da se prione sa planovima kako život izorganizirati je rezultirala panikom kod nje. i u jednom klupku negativnih emocija, uplitanja rodbine, isplivala je i ta mogućnost da je još netko tata prinove. i što sada? ovisi jako puno i o njoj. on razmišlja i o odustajanju od testa. a što bi beba?

- 20:57 - Komentari (63) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.