petak, 15.02.2008.

7 svjetskih čuda starog svjeta

KARTA


Image and video hosting by TinyPic


RODSKI KOLOS



Image and video hosting by TinyPic



Rodos je otok iz otočne skupine Dedokanez u Egejskom moru. U drevnoj Grčkoj Rodos je bio istaknuto središte Grčke i helenističke kulture. Prema navodima nekog suvremenika na bogatom otoku Rodosu bilo je 3000 kipova, od toga ih je 100 bilo izvanredne veličine. Tu se nalazi i najznamenitiji kip, orijaški Kolos, skulptura boga Sunca Helija. Pretpostavlja se da je stajao na ulazu u luku grada Rodosa.

Helije je bio zaštitnik grada. Po mitu, Helije je dobio otok od Zeusa, budući da ga je Zeus zaboravio pri razdiobi otoka i gradova ostalim božanstvima. Da mu se oduži obećao mu je svaki novi otok. Tako je prvi niknuo Rodos i pripao Heliju. U grčkoj mitologiji Helije je bog Sunca, sin Titana Hiperiona i Titanide Teje pa često i njega smatraju Titanom. On, kao bog sunca, svaki se dan u svojim sjajnim kolima i konjima koji sipaju vatru vozi gore-dolje: rano jutrom izlazi iz valova Oceana, a uvečer se ponovno spušta u njih. Helijem su se stari zaklinjali, jer on kao Svevidni iznosi na vidjelo skrivenu krivnju. Najavljuje ga sestra Eoja (lat. Zora). Sestra Helijeva je i Selena (lat. Luna), božica Mjeseca koja se polako vozi po noćnom nebu, a vuku je dvije bijele krave. Od Helijeve djece su najpoznatiji: Faetont, Ejet i Kirka.

Odluku da podignu gigantski kip donijeli su stanovnici Rodosa po predaji poslije njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem. Naime, mali se otok Rodos sastojao od tri grada države: Ialisosa, Kaimeirosa, Lindosa. 408. pr.Kr. ujedinivši se, stvorili su jedan teritorij sa glavnim gradom Rodosom. Grad je cvao i imao jake ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I. Soterom. Rođani su iz Egipta uvozili i žito. 305. pr.Kr. rivali Ptolomejevića, Antigonidi iz Makedonije opsjeli su Rodos u pokušaju da slome Rodsko-Egipatsko savezništvo. Nikad nisu uspjeli slomiti otpor Rođana ni prodrijeti do grada te su po sklopljenom primirju 304. pr.Kr. kralj Demetrije i njegova vojska ostavili obilje ratne opreme za sobom. Na narodnom skupu je bilo odlučeno da se novac dobiven od prodaje ratne opreme iskoristi za podizanje kipa bogu Heliju, zaštitniku grada koji ih je i ovom prilikom sačuvao od neprijatelja.

Podizanje Kolosa bilo je povjereno Haresu iz Linda. Kipar je prvo trebao stanovnicima pokazati kako je zamislio da će izgledati njihov zaštitnik. S prvim je nacrtima započeo 291. pr.Kr. Skicirao je Helija kao visokog i vitkog mladića sa svijetlim vijencem na glavi, po uzoru na Homerove opise. Nakon svih priprema Hares je sa oko stotinjak radnika započeo gradnju. Podnožje je bilo isklesano od bijelog mramora, a kip je bio učvršćen željezom jer je bio vrlo težak. Prvo su bili pričvršćeni zglobovi i stopala. Kostur kipa je bio od željeza i kamena, zatim je obložen glinom pa tankim slojem voska te opet glinom kako bi gornji sloj bio što pričvršćeniji. Hares je odlučio koristiti tanke listove bronce za vanjski dio kipa, zbog težine. Za osnovu Kolosa postavljena su tri masivna stupa od kamena sastavljenih od četiri kamene ploče učvršćene željezom. Da bi se dosegnulo do viših dijelova, oko kipa je bila izgrađena rampa koja je kasnije bila otklonjena. Rad na Kolosu je odmicao vrlo sporo. U podnožju kipa se čak formiralo malo naselje u kojem su živjeli slobodni robovi i bili pri ruci kiparu. Ukratko, čitava izgradnja je trajala 12 godina.

Kolos kad je bio dovršen 282. pr.Kr. dosezao je oko 35m i bio je, kako se smatra, postavljen na obali zaljeva; na odabranom mjestu u luci i to u stavu raskoraka. No s obzirom na visinu i širinu prolaza u luku takav, stav je vrlo malo vjerojatan. Čak štoviše, srušeni bi Kolos blokirao ulaz u luku. Po nekim istraživanjima lokacija je na istočnom rtu luke ili čak malo dalje, u unutrašnjosti.

Svakako, kip je plijenio svojim preciznim proporcijama i monumentalnošću sve do 226. pr.Kr. kad je jaki potres pogodio Rodos. Grad je bio razrušen, a Kolos je bio slomljen u najosjetljivijim točkama: koljenima. Poslije ovog strašnog potresa stanovništvu Rodosa pristizala je materijalna pomoć. Čak je egipatski faraon Ptolomej III. (246.-221. pr.Kr.) poslao pomoć za ponovnu rekonstrukciju Kolosa, no kip nisu mogli pomaknuti sa zemlje. Ni kasniji pokušaji obnove nisu bili uspješniji. Ali, i onako ležeći Kolos je impresionirao svojim divovskim razmjerima. Ostaci su tako ležali sve do 97. pr.Kr. kada su ih arapski osvajači rastavili i prodali nekom židovskom trgovcu iz Sirije. Sačuvano je svjedočanstvo da su dijelovi bili prenošeni na leđima 900 deva. Tako se izgubio svaki trag Kolosu.

Iako više ne postoji, uspomene na tog diva su ostale, sačuvale su se i u svakidašnjem govoru. Kaže se da je nešto kolosalno kad zapanjuje svojom veličinom. Kolos je inspirirao i mnoge umjetnike današnjice, npr. Augusta Bartholdija poznatog po svome radu; “Kip Slobode”.




FIDIJIN OLIMPIJSKI ZEUS



Image and video hosting by TinyPic



Ovaj kip je bio postavljen u Zeusovom hramu dorskoga reda u Olimpiji na zapadnoj obali današnje Grčke, oko 150 km od Atene.

Stari Grčki kalendar počinje s odbrojavanjem godina od 776. pr.Kr. za kad se smatra da su počele Olimpijske Igre. Za vrijeme Olimpijskih Igara bio je proglašavan i “sveti mir”. Grčke Olimpijske Igre su se održavale u Olimpiji na svetom mjestu gdje se nalazi grob i žrtvenik Pelopa (po kojem je Peloponez i dobio ime). Prema mitu, Olimpijske Igre je utemeljio Heraklo u čast Zeusove pobjede nad Kronom. Olimpijske Igre su trajale pet dana i održavale su se svake četvrte godine u srpnju i kolovozu.

U Zeusovu čast je bio sagrađen i veličanstveni hram u dorskom stilu. Konstruirao ga je Libon i izgrađen je oko 450. pr.Kr. No, pred rastućom moći Grčke hram nije izgledao dolično raskošan. Bile su potrebne preinake; rješenje: veličanstveni kip. Ta sveta zadaća bila je povjerena Fidiji, atenskom kiparu.

O Fidijinom se životu ne zna baš mnogo. Ali sigurno se zna da je bio Periklov prijatelj. Otac mu se zvao Harmid i imao je brata također kipara. Poslije 465. pr.Kr. posvetio se kiparstvu i stvorio mnoga nenadmašna djela između kojih su Atena Partenos i Zeus Olimpijski.

Fidije je Zeusa gradio između 456.-447. pr.Kr. Pomagali su mu njegovi učenici. Fidije je već savladao izrađivanje kolosa u hriselefantinskoj tehnici. Tijelo kipa je bilo šuplje. Ležalo je na potpornim gredama, bilo je od drveta i već sasvim izrezbareno. Na to se lijepila slonovača i zlato; slonovača u tankim pločicama koje su se još tople lijepile na otkrivene dijelove tijela; a zlato u listićima oblikovanim pošto se ohladi. Zatim su se prikucavali na drvo. Neophodan je bio točan proračun veličine uglačanih listića jer je i najmanji nagib zahtijevao veliko iskustvo. Moralo se voditi računa da listići točno prianjaju jedan na drugi kako se šavovi ne bi vidjeli (da bi se na taj način stekao dojam cjeline). Umetanje dragog i poludragog kamenja pojačavalo je sjaj očiju i činilo bogatijim izvjesne dijelove ukrasa. Mogu se samo zamisliti umjetnikove teškoće pri izradi tako složenog rada, koji je pored kiparskih zahtijevao i draguljarska znanja. Osim toga, nakon što je kip bio završen, trebalo ga je brižljivo čuvati da ne bi spojevi otkazali, da se ne bi dijelovi odvojili ili potamnili. Trebalo je paziti da štakori ili mravi ne napadnu kostur. Već od samog njegovog postavljanja pribjegavalo se predostrožnostima: tlo se polijevalo vodom ili uljem da se ne bi osušilo ili raspuklo.

Kad je kip bio dovršen, jedva da je stao u hram. Strabon je napisao: “...iako je sam hram veoma velik, kipar je bio kritiziran što nije precizno odredio proporcije. Iako je Zeus prikazan u sjedećem položaju, glavom je doticao strop, tako da se stiče dojam da, ako bi se Zeus pomaknuo, srušio bi krov hrama.” Strabon je bio u pravu, samo što Fidije nije bio kritiziran, nego hvaljen. Baš taj dojam veličine čini statuu veličanstvenom. Taj dojam da se kralj bogova može ustati i srušiti krov hrama fascinirao je kako pjesnike tako i kipare.

Zeusovo postolje je bilo 6.5m široko i 1m visoko. Sam kip je bio visok 13m (visina današnje četverokatne zgrade). Kip je bio tako visok da su posjetitelji opisivali tron više nego sam Zeusov lik. Prijestolje na kome je sjedio Zeus bilo je izrađeno od sjajne bijele slonovače i crne ebanovine ukrašene zlatom, gemama i reljefima. Tu su bile predstavljene mitološke scene i legende, motivi sa olimpijskih takmičenja, ljudske i životinjske figure. Na naslonima za ruke i leđa vodile su kolo krilate Nike i Hore. Tu su bile prikazane i zagonetne sfinge. Na širim površinama Zeusovog prijestolja prikazana su značajna djela Heraklova, a pored njih tragedija Niobida te scene iz borbi s Amazonkama. Na postolju je prikazana i Afrodita kako se rađa iz morskih dubina.

Izgled Zeusa poznat nam je i po novcu Elide iz doba cara Hadrijana. Izvjesnu predodžbu o Zeusu daje i glava koja se čuva u muzeju u Dresdenu, ali koja prije ukazuje na Fidijinu školu, nego na Fidiju. Slične podatke pokazuje nam i Fidijina glava u Bostonu. Na osnovu ovoga, predodžba o Zeusu iz Olimpije svodi se na podatke sačuvane u pisanim antičkim izvorima.

Zeus je u desnoj ruci držao figuru božice pobjede Nike, a u lijevoj žezlo vrhovnog boga čiji je simbol orao, kao kralj ptica, širio krila na vrhu tog žezla. Žezlo je bilo napravljeno od skupocjenih metala, ukrašeno dragim kamenjem. Glava božja bila je ukrašena vijencem od maslinovih grančica. Otkriveni dijelovi tijela, osim brade i kose koje su bile od zlata, izrađeni su od slonovače. Plašt, koji se sa lijevog ramena spuštao prema trbuhu i nogama ostavljajući nagim snažno poprsje, bio je od finog zlatnog lima. Od zlata su bile i sandale kao i neke figure na trnu i podnožniku na kojeg su se oslanjale noge vrhovnog boga.

I od ovog čuda su ostale samo legende. Jedna od njih kaže da je Fidije, kada je završio i postavio kip na za to određeno mjesto, ušao u hram. Podigao je glavu prema Zeusu i pitao: “Jesi li zadovoljan, Zeuse?”. Začuo se udarac groma i mramorni pod se zatresao tamo gdje je stajao kip. Čini se da je to bio odgovor: “Da!”.




ALEKSANDRIJSKI SVJETIONIK



Image and video hosting by TinyPic


Svjetionik se nalazio u Aleksandriji, čuvenoj prijestolnici Egipta koju je osnovao Aleksandar Makedonski koja po njemu i nosi ime. Grad se pružao na obali Nila na mjestu gdje je bilo malo egipatsko naselje Rakotis. Aleksandrija je prvi grad helenističkog perioda i bila je poznata po tome što je podignuta na osnovu jedinstvenoga plana. Plan je izradio rodski graditelj Dinokrat. Grad je u osnovi građen poput pravokutnika, a ima opseg 15km. Grad je podijeljen na 5 područja. Dvije najveće ulice širine 30m sjekle su se pod pravim kutem, a čitavom njihovom dužinom pružali su se mramorni stupovi.

Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikoga, Ptolomej I. Soter preuzeo je vlast u Egiptu. Bio je svjedokom osnutka i utemeljenja Aleksandrije kao glavnoga grada te je odlučio povećati sjaj i popularnost svoje države pa je 308. pr.Kr. utemeljio Muzeon “hram muza”, boginja umjetnosti. Tu je bio usredotočen čitav umjetnički i znanstveni život Aleksandrije. Tada je bila središte, odnosno “ogledalo svijeta”. U tu kulturnu instituciju je bilo smješteno svo blago grčkog pjesništva i preko 700 000 svitaka. Uništili su ga Arapi.

Međutim, usprkos značenju Muzeona ipak je jedno od najvećih čuda u Aleksandriji bio Aleksandrijski svjetionik. Bio je podignut na stijeni koja se uzdizala na istočnoj obali otočića Farosa. Prema legendi ime otočića je varijacija od imena “Faraonov otok”. Otočić je pripojen kopnu nasipom od zemlje i kamenja, dužine 34 km, 285. pr.Kr. Tako se dobila i dvostruka luka (ratna i trgovačka). Zbog raznih nanosa rijeke i mulja na dnu mora prilaz lukama Aleksandrije zahtijevao je veliku obrazovanost i iskustvo jer su i podvodne stijene ugrožavale plovidbu. Zbog svega toga bilo je potrebno izgraditi svjetionik.

Izgradnja je bila započeta za Ptolomeja I. Sotera, oko 290. pr.Kr; a bila je povjerena Sostratu iz Knida. Arhitekt, Sokratov suvremenik se latio posla i oko 280. pr. Kr. svjetionik je bio gotov. Svjetionik je bio trokatna kula 117m visoka. Najniži kat je bio kvadratnog oblika dok mu je unutrašnjost bila valjkasta i bio je visok oko 56m. Bio je izgrađen od velikih komada vapnenca, a strane su mu bile okrenute prema stranama svijeta. Srednji kat je bio osmerokutnog oblika; strane osmerokuta su široke 18.30m, a visina mu je 7.30m. Na samom vrhu je bila kupola pridržavana uglačanim granitnim stupovima. Tu je, na zadnjem katu gorjela vatra čiju je svjetlost reflektirao čitav sustav metalnih konkavnih zrcala koje je navodno izumio Arhimed. Gorivo za vatru donosilo se na magarcima spiralnim stepenicama koje su išle unutar prva dva kata. Svjetionik je ujedno bio i tvrđava. Osmerokutnu kulu su ukrašavali brončani kipovi kojima su se pripisivala čuda. Jedan je pokazivao smjer vjetra. Drugi je pratio kretanje sunca po nebeskom svodu. Kada bi sunce zašlo tada bi i kip spustio ruku. Treći je otkucavao vrijeme svakoga sata, danju i noću. Najčudniji je bio kip koji viče. Kada bi se Aleksandriji približavali neprijatelji, on je sve glasnije proizvodio buku. Očito se radilo o alarmu i to prvom na svijetu.

Stoljećima je tako svjetionik obilježavao luku. Danju reflektirajući sunčevu, a noću svjetlost vatre. Kad su Arapi osvojili Egipat, oko 651. pr.Kr., divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svjetionik se nastavlja spominjati i u njihovim djelima. Kako im pomorske veze sa Mediteranom iz Aleksandrije nisu bile jake, glavni grad su Arapi premjestili u Kairo. Jednom prilikom su greškom skinuta zrcala sa svjetionika i nikad više nisu postavljena. 956. p.Kr. potres je pogodio Aleksandriju i nanio sitne štete svjetioniku. Tek kasnije veći potresi: 1303. i 1323. p.Kr. značajno su oštetili građevinu. Posljednje poglavlje u povijesti svjetionika ispisano je 1480. p.Kr. kada je tadašnji sultan Mehmed II. Osvajač izgradio srednjovjekovnu tursku utvrdu na istom mjestu gdje je stajao svjetionik, koristeći kamen i mramor iz ruševina.

Do dana današnjeg sačuvalo se samo ime i uspomena. Ta nije uzalud Sostrat, graditelj ovog svjetionika, u želji da očuva svoje ime za pokoljenja koja će doći iza njega, uklesao na mramornom zidu ovaj natpis: “Sostrat, sin Dekstifona iz Knida, posvetio ovo bogovima spasiocima pomoraca.” Ovaj natpis je prekrio tankim slojem žbuke koja je bila iste boje kao i mramor, a odozgo je napisao ime cara Ptolomeja I. Sotera samo da bi ga prevario dok je u dubini duše bio uvjeren da će se vremenom ovaj sloj žbuke skinuti i da će čitavom svijetu biti poznato ime pravog graditelja ovog veličanstvenog svjetionika. Nije se prevario!



ARTEMIDIN HRAM U EFEZU


Image and video hosting by TinyPic


To je Artemidin hram u drevnom gradu Efezu, oko 50km južno od današnjeg grada Izmira u Turskoj.

Božicu lova, Artemidu, su štovali diljem Male Azije. Prema grčkom mitu Artemida je bila kći Zeusa i njegove prve žene Lete, a sestra blizanka Feba Apolona. Rođena je na otoku Delu kamo je pobjegla Leta da se sakrije od Pitona kojeg je poslala ljubomorna Zeusova žena Hera da ju poždere. Prema drugoj verziji rođena je u Ortigiji, u Efezu, zbog čega su joj uostalom ovaj hram i podigli. Artemida je inače bila božica lova i smrti, zaštitnica šuma, livada i prirode.

Izgradnju svetišta svojoj boginji zaštitnici Efežani su u drugoj polovici 6. st. pr.Kr. povjerili arhitektu Herzifronu. Za građevni materijal uzeo je mramor koji se dovozio sjeveroistočno od mjesta koje je određeno za svetište. Kako je Efez trusno područje, hram se gradio na obali rijeke Kaistre, na močvarnom tlu gdje rušilačka snaga potresa i nije tako jaka kao na suhim i čvrstim mjestima. No to je otežavalo prenošenje mramora. Izgradnja hrama trajala je dugo, 120 godina. Herzifrona je naslijedio njegov sin Metagen, a kad je i on preminuo gradnju su dovršili Peonije i Dimitrije. 450. pr.Kr. hram je bio konačno gotov. Nije bio ponos samo grada Efeza, već i ostalih maloazijskih gradova budući su i oni učestvovali u njegovoj izgradnji. Veliku novčanu pomoć je pružio lidijski kralj Krez.

Hram je izgrađen u jonskom stilu. Pravokutnog je oblika. Tlocrt je imao dimenzije 100×55 m i sa svih strana dvostruki red stupova koji su dosezali i do 15m. Dva puta po 8 stupova skrivalo se straga, dva puta po 20 stupova stajalo je sa strane, a sve su to bili monoliti od mjesnog mramora. Cijela zgrada je sa fasadom gledala na prostrano dvorište. Mramorne stepenice koje su okruživale građevinu vodile su do visoke terase.

Hram je bio u dvostrukoj funkciji: kao hram i kao svetište. Godinama su svetište posjećivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su iskazivali počast božici darivajući joj blaga iz svojih riznica. Arheološka iskapanja su otkrila darove hodočasnika: kipiće Artemide od zlata i slonovače, razne naušnice, narukvice, ogrlice... umjetnine iz čitave Perzije i Indije.

Noći 21. srpnja 356. pr.Kr. neki luđak Herostrat je do zemlje spalio hram, u namjeri da svoje ime učini besmrtnim. Herostratov prijestup izazvao je ogorčenje Grka budući je Artemizij bio riznica svih maloazijskih gradova. Poslije toga sve su Jonske države donijele odluku da Herostratovo ime nitko od pisaca više nije smio spomenuti, čak ni u dokumentu o požaru u kome je zauvijek nestao Artemidin hram. Međutim kod nekih se autora i pored toga sjećanje na Herostratovo ime sačuvalo pa mu se tako bolesna želja i ostvarila. Zanimljiv slučaj je da se Aleksandar Makedonski rodio te iste noći kad je hram spaljen.

U naredna dva desetljeća su svi građani prionuli na posao i prikupljali novac za obnovu hrama. Kad je 333. pr.Kr. Aleksandar Makedonski osvojio Efez pri osvajanju Male Azije pripomogao je obnoviti Artemidin hram.

Obnavljanje je povjereno Dejnokratu. On se okvirno držao prvotnoga izgleda hrama. Kao ranije hram je bio u jonskom stilu postavljen na stepeničastoj osnovi i okružen dvostrukim redom stupova od po 18m. Artemidin kip u hramu izradio je poznati kipar Praksitel.

Artemidin hram predstavlja jedan od najznačajnijih muzeja staroga doba. Kad je čitavo Sredozemlje potpalo pod vlast Rima, Efez kao trgovački centar nije izgubio svoj značaj. Rimljani su poštovali Artemidu pod imenom Dijana. Kad je Sveti Pavao u 1.st. p.Kr. posjetio Efez da propovijeda kršćanstvo bio je suočen sa obožavateljima Artemidinog kulta koji nisu imali namjeru napustiti svoju božicu.

262. p.Kr. privučeni glasinama o bogatom hramu Goti su osvojili Efez i razorili hram. Efežani su prisegnuli da će ga ponovo obnoviti no do 4. st p.Kr. većina ih je prešla na kršćanstvo. Tako je Artemizij pao kao žrtva potresa i Gota, a njegove posljednje stupove dao je odvesti car Justinijan za ukrašavanje Aje Sofije. Godine 389. p.Kr. car Teodozije je izdao edikt protiv poganskih hramova. Mramorni materijal svetišta koristio se za izgradnju raznih objekata, a nekoliko čelnih stupova s podnožjima, do kojih kršćanima nije bilo naročito stalo, nakon desetogodišnjeg traženja našao je ispod 6m dubokog sloja blata Englez J. T. Wood i dopremio ih 1869. u British Museum. Na jednome od njih nalazi se darovni natpis lidijskog kralja Kreza. No najstrašnije rušenje hram je doživio zato što se nalazio na močvarnom tlu koje ga je trebalo, po graditeljevoj ideji štititi od potresa.


MAUZOLEJ U HALIKARNASU



Image and video hosting by TinyPic


Grad Halikarnas se nalazio u Maloj Aziji na mjestu današnjeg Bodruma, na obali Egejskog mora u jugozapadnoj Aziji.

Kad su Perzijanci proširivali svoje kraljevstvo u Egipat, Siriju, Mezopotamiju, sjevernu Indiju i Malu Aziju; kralju je bila potrebna pomoć pri nadziranju svoga velikog carstva. Uveo je lokalne vladare-satrape. Jedna od provincija, Karija u zapadnom dijelu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od Perzijskog glavnoga grada da je praktički bila autonomna.

Od 377.-353. pr.Kr. dorskom provincijom Karijom vladao je kralj Mauzol i premjestio je glavni grad u Halikarnas. Svaki obrazovani Grk poštovao je Halikarnas, domovinu velikoga grčkog povjesničara Herodota (484.-424. pr.Kr.), grad pun znamenitosti. Međutim, putnike je najviše privlačila grobnica kralja Mauzola. Iz njegova života nema nekih znamenitosti: pripojio je Kariji neka obalna mjesta i otoke. Po osvojenju počeo ih je pljačkati uvoditi u cijeloj državi poreze i dadžbine. Čak je uveo i porez na sahranu stanovništva. Tako je od raznih poreza i prireza sakupio ogromno bogatstvo koje mu je bilo potrebno za podizanje vlastite grobnice. Ta je grobnica bila tako velika da su stari Rimljani nazivali “mauzolejima” sve velike, monumentalne nadgrobne građevine i od njih je mauzolej prešao u jezik i njegovo značenje: veliki nadgrobni spomenik.

Naime, Mauzolej je zamišljen i kao grobnica i kao hram. Sa izgradnjom je započeto još za Mauzolova života. Mjesto za Mauzolej određeno je u jednoj od najširih ulica Halikarnasa. Ova se ulica pružala kraj samoga mora, duž luke.

Projekt je povjeren arhitektima Piteju i Satiru. Po završetku izgradnje Mauzolej je izgledao veličanstveno: pravokutno zdanje širine 66m i dužine 77m. Bio je visok 45m i podijeljen na tri dijela: prvi kat visok 20m je bio grobnica Mauzola i njegove žene Artemizije sav obložen mramornim pločama i okrunjen frizom (trakom koja je opasivala grobnicu mramornim reljefima. Na tom frizu je prikazana borba Grka s Amazonkama, ženama ratnicama koje su prema mitologiji živjele na sjevernim obalama Male Azije, na današnjem Krimu, a praotac im je bio bog rata Ares. (Ovaj se reljefni ukras danas nalazi u British Museumu u Londonu) Iznad prvog kata se uzdizala kolonada visoka 12m koja je okruživala prostorije za prinošenje žrtava u čast kralja i njegove supruge te podupirala krov visok 7m. Krov je imao oblik stepeničaste piramide, a u prostoru između stupova nalazili su se mramorni kipovi lavova koji su bili simboli kraljevske moći. Na vrhu krova, dakle na vrhu piramide isklesana je kočija u koju su bila upregnuta četiri konja, a njom su upravljali Mauzol i Artemizija.

Ljepota Mauzoleja ne leži u veličini građevine, već u dekoracijama i kipovima koji su ga krasili izvana na različitim katovima. Kod kipova se težilo prirodnoj veličini, iako nije bilo pravilo. Kipove su izradili grčki kipari: Skopas, Timotej, Brijaksid i Leohar. Svakome je bila povjerena jedna strana građevine. Svi su došli sa svojim radionicama da sudjeluju u ukrašavanju ogromne veličanstvene grobnice. A evo već više od jednog stoljeća oštroumni arheolozi uzalud pokušavaju da fragmente nađene u ruševinama spomenika svrstaju u jednorodne grupe da bi na taj način odredili koji od majstora ih je izradio, a sve to zato što su ti majstori, i te kako slavni, i svakako obdareni vrlo osobnim načinom izražavanja umjeli da svoj osobni talent prilagode zahtjevima nužne suradnje. Osjećaj za zajednički rad i poštivanje zanata; to su najvažnije osobine grčkog kipara. Tu, u prisutnosti takmičarskog duha agona kako su ga stari Grci zvali, nastale su majstorske skulpture izvanrednih proporcija, vješti spoj grčkog i istočnjačkog kiparstva.

Gradnja ove grobnice bila je naporna. Mediteransko sunce i suha zemlja koja se pretvarala u prašinu otežavali su rad. Prije nego što je završio svoj rad Pitije je umro. Nedugo za njim umro je i Mauzol. No izgradnju je nastavila Artemizija ne žaleći ni ljude ni novac da otme svog voljenog muža zaboravu. Poslije godinu dana umrla je i ona, a Mauzolej je konačno dovršen za Mauzolovog unuka 356. pr.Kr.

Do 15. stoljeća Mauzolej se držao u dobrom stanju dok mu nije potres oštetio krov i kolonadu. U prvoj polovici 15. st. p.Kr. križari reda Sv. Ivana iz Jeruzalema provalili su u to područje. Nisu poštedjeli Mauzolej i na ruševinama nekad prekrasne grobnice-hrama podigli su nepristupačnu tvrđavu, Zamak Svetog Petra. Danas, u Bodrumu, masivni zamak još stoji i brušeno kamenje i mramorni blokovi Mauzoleja se mogu vidjeti u strukturi zida zamka.

Zamisao kralja Mauzola da sebe ovjekovječi ovim spomenikom ispunila se. Jer da nismo obaviješteni o ovom umjetničkom djelu antike, nitko ne bi znao za kraljevo ime, kao što danas ne znamo imena mnogih regionalnih kraljeva i tirana. Osim toga, ovaj spomenik ostaje i kao simbol jedne velike ljubavi: Mauzola i njegove Artemizije, ljubavi koja je ovjekovječena u nadgrobnoj građevini.




VISEĆI VRTOVI BABILONA



Image and video hosting by TinyPic



Herodot: “Tim Babilonom vladalo je mnogo kraljeva koji su zidove i hramove sagradili, a među njima i dvije žene. Ona koja je davno vladala i kojoj je ime bilo Semiramida, podigla je nasipe na ravnici vrijedne da im se čovjek divi. To su bili Semiramidini vrtovi.”

Babilon se nekad nalazio na istočnoj obali Eufrata, oko 50km južno od današnjeg Bagdada u Iraku.

Babilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792.-1750. pr.Kr.). Civilizacija Mezopotamije je dosegla vrhunac moći za vladavine kaldejca Nabopolasara (625.-605. pr.Kr.) koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati novu Babilonsku državu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopustili su da se brzo ostvari ideja obnove velike Babilonske države iz II. tis. pr.Kr. To “ludilo veličine” očitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II. (605.-562. pr.Kr.) u samom Babilonu, glavnom gradu nove države.

Grad je izgrađen u bogatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada je Ka-dingir (sumerski=božji dvori) što je u akadskom prijevodu značilo Bab-ilu (=božja vrata). U novobabilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga značenja, Bab-ilani. Bio je izgrađen na sedam brežuljaka. Grad je opkoljavao dvostruki zid ili, bolje rečeno, sustav dvostrukih zidova. Na sjevernoj je strani Nabukodonozor dao izgraditi još jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz 8 vrata. Ona su bila posvećena bogovima koji u gradu imaju svoja svetišta. U sjevernom se dijelu grada nalaze Sjeverni i Glavni dvorac, a duž obje palače proteže se Ulica procesije. Obje te palače štitile su Južni dvorac koji se nalazio neposredno unutar gradskih bedema. To je ogromna palača babilonskih kraljeva, a u tlocrtu ima 322×190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata boginje Ištar vjerojatno su bili izgrađeni Viseći vrtovi.

Za njihovu izgradnju su vezane mnoge priče i legende koje se vežu za ime kraljice Semiramide.

Jedna od njih kaže da je Semiramida bila kćerka smrtnika i nimfe Derkete. Pošto ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i sirom. Kad su je našli pastiri, odnijeli su je nadzorniku koji ju je oženio. Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za ženu. Poslije njegove smrti vladala je sama i osvojila je: Perziju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da će ju ubiti sin s kojim je živjela u incestu izašla je na terasu i pretvorivši se u golubicu odletjela je u besmrtnost.

Druga legenda kaže da je bila obična dvorska dama na dvorcu nekog asirskog kralja. Pošto je stekla njegovu naklonost, postala mu je ženom. Jednom ga je prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao vojskovođa, no i kao graditeljica Visećih vrtova.

No, dao ih je izgraditi Nabukodonozor da, kako se pričalo, udovolji svojoj ženi ili priležnici Semiramidi dovedenoj iz Midije.

Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu čak i male šume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava poluga i pumpi.

Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od Grčkih povjesničara kao što su Beros i Diodor sa Sicilije, Babilonski opisi o njima ne govore ništa. Pločice za pisanje iz vremena Nabukodonozora ne daju ni aluziju o Visećim vrtovima; opisi kraljeve palače, grada Babilona i zidina su nađeni. Čak ni antički povjesničari koji su dali detaljne opise Visećih vrtova nisu ih vidjeli.

Po legendi je čak i Aleksandar Makedonski htio umrijeti u vrtovima. Umro je od malarije 13. lipnja 323. a.Ch. u Babilonu.

Tako su prolazila stoljeća. Voda je počela uništavati loše pečene glinene pločice. Pali su svodovi i stupovi na kojima su se nalazile terase sa zelenim vrtovima. Mračno proročanstvo Izaijino se obistinilo:

“Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski
bit će kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.
Nikad se više neće naseliti,
od koljena do koljena ostat će nenapućen.
Arapin ondje neće dizati šatora,
niti će pastiri ondje počivati.”




EGIPATSKE PIRAMIDE SA SFINGOM




Image and video hosting by TinyPic



Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih faraona IV. dinastije: Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova protežu se u pravilnom obliku (u međusobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do Fajumske oaze u Gizehu.

U starom Egiptu se vjerovalo da je čovjekova ličnost sastavljena od različitih elemenata od kojih su neki bili besmrtni. Na smrt se gledalo kao na prekid života, prepreku preko koje čovjek mora prijeći da bi dosegnuo vječnost. U trenutku smrti tijelo napušta besmrtni element, Ba. Vjerovanje u način na koji on postoji razlikovalo se prema položaju što ga je pokojnik zauzimao na ovome svijetu, a također i s obzirom na razdoblje egipatske povijesti u kojem je živio. Međutim, ma koji mu se oblik postojanja pripisivao, on je predstavljao trajnu vezu između ovoga svijeta i tijela u grobu pa je i nadalje bio ovisan o hrani i drugim poklonima koje se ostavljalo u grobu za njegovo neprekidno trajanje na drugome svijetu.

S razvojem izuzetno profinjenog i složenog društva, poglavare raznih zajednica pokapalo se u razrađenije grobove od naredanih opeka, koje se bogato opremalo. Tijelo u grobu više nije bilo u neposrednom dodiru s vrućim, suhim pijeskom. Stoga bi tjelesno tkivo doseglo mnogo veći stupanj raspadanja prije no što bi prirodno isušivanje zaustavilo taj proces. Zato se razvilo vjerovanje da tijelo pojedinca treba očuvati nakon njegove smrti, kako bi se, ako poželi, u bilo koje vrijeme mogao vratiti na zemlju, na mjesto koje mu je namijenjeno u njegovu uščuvanu tijelu u grobu. Stoga je postalo nužno razviti metodu očuvanja tijela u beskonačnost i postupno, kroz pokušaje i pogreške, metoda je bila pronađena: mumificiranje.

Mumificiranje je postupak u kojem se iz mrtvog tijela uklanjala utroba koja se odlagala u posebne posude, kanape, zatim se tijelo ispiralo palminim vinom, natapalo solju, bitumenom i eteričnim uljima, ispunjalo aromatičnim tvarima, uranjalo duže vrijeme u natron i konačno čvrsto umatalo u trake i povoje u smolastim ili u alkoholnim supstancama. Kad je mumija konačno posve umotana još jednom se obavija tamjanovim parama dok svećenici izgovaraju veliku završnu molitvu: “K tebi Ozirise, dolazi tamjan, koji je došao iz Hora, mirha koja je došla iz Rea, natron koji je došao iz Nekbeta, bilje ankjemi, koje je došlo iz Ozirisa: smola koja je došla iz blaženoga Kenofrea...”

Nakon smrti, kralj se (kojeg se dijelom smatralo božanskim) iznova sjedinjavao sa svojim ocem Raom, bogom sunca. Piramidu, mjesto njegova ukopa, može se smatrati rampom ili nekom drugom vrstom kraljeva pristupa na nebo.

Kralj Keops (2575.-2550. pr.Kr.) je dao izgraditi svoju piramidu, Veliku piramidu. Velika piramida je jedan od najveličanstvenijih i najsavršenijih primjera tehničkog umijeća svih vremena i svake kulture. Ako i ne uzmemo u obzir primitivnost raspoloživih oruđa u 3. tis. pr.Kr. po tehničkoj virtuoznosti i smjelosti nju ne nadmašuje ni jedna današnja građevina. A ipak tog velikog pothvata latila se kultura koja je netom izašla iz kamenog doba, i još se dugo služila kamenim oruđem i jako je raspolagala bakrom za dlijeta i pile kojima su oblikovani golemi kameni elementi za nove spomenike. Sve radnje na piramidama obavljale su se isključivo ručno! Za gradnju tih gigantskih struktura bili su nužni ne samo matematički proračuni, nego i pomno astronomsko opažanje, jer je svaka njihova stranica točno usklađena sa stranama svijeta. Tako fino mjerenje zahtijevalo je visoke zanatske standarde, nenadmašene sve do naših dana. Budući se za vrijeme poplave piramida nalazila samo nekoliko stotina metara od Nila, za izgradnju je bila potrebna čvrsta kamena podloga, što je zahtijevao pijesak. Ploha ležišta Velike piramide odstupa od libele tek nešto više od pola palca.

Rad su obavljali specijalizirani radnici i obrtnici potpomognuti vojskom neobučenih ili priučenih radnika koji su se svaka 3 mjeseca regrutirali iz poljoprivrede. Čitava gradnja je obavljena uz pomoć ona dva “jednostavna stroja” klasične mehanike: poluge i kosine. U to vrijeme nisu bili izumljeni kotač, ni kolotura ni zavrtanj.

Visina piramide je dosezala 147m, a stranice su duljina po 230m. Izgrađena je od 2.5 mil kamenih blokova težine i do 3t.

Pri gradnji nije primjenjivano nikakvo vezivno sredstvo. Kamene gromade su prislanjane jedna na drugu da su se držale samo vlastitom težinom. Pretpostavlja se da je gradnja trajala 20 godina.

Velika piramida je struktura složene unutrašnjosti koja se sastoji od 3 glavne komore i niza hodnika na raznim razinama. Hodnici vode u krajnju, pogrebnu komoru.

U samom srcu piramide nalazi se još jedno građevinsko čudo: Velika galerija. Naime, granitne grede u toj komori koje su postavljene na svodu visokom 8.5m ne leže u horizontalnom smjeru, nego koso gore. Obrade greda i ploča je tako perfektna da se fuge jedva prepoznaju.

Velika galerija vodi koso gore ka kraljevskoj komori moćnim hodnikom duljine 46.61m, širine 2.09m, visine 8.53m. Hodnik se sužava u pravcu tavanice.

Kraljevska komora je četverokatna prostorija koja u pravcu sjever-jug mjeri 5.27m, a istoka prema zapadu mjeri 10.47m, a visina joj je 5.28m. Zidovi ove male sale sastoje se od 5 enormnih granitnih greda koje su postavljene jedna na drugu, a pod je obložen granitnim pločama. Na zapadnom zidu se danas nalazi prazan kraljevski sarkofag dimenzija: 2.28×0.98×1.04m. Zanimljivo je da su njegove dimenzije veće od dimenzija hodnika koji se penje i vodi ka velikoj galeriji. Isto su tako hodnici u piramidama Kefren i Mikerinos uži od njihovih sarkofaga. Uz brojne pretpostavke ni ova tajna koja se pripisuje piramidama nije objašnjena.

Treća komora, duboko pod zemljom nije nikad dovršena.

Svaka je piramida imala i svoje pomoćne zgrade, među njima i hram-mrtvačnicu, gdje se duša mrtvoga kralja pripremala za drugi život.

Unutrašnjost piramida kod Gizeha uređena je vrlo domišljato kako bi se odbili pljačkaši grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog i finog kamena, a čini se i da su prazna podzemna komora i prolaz koji se spušta prema njoj bili namijenjeni skretanju pljačkaša s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint pun skrivenih vrata, slijepih prolaza i stubišta koja ne vode nikamo.

Na istočnom rubu kompleksa piramida u Gizi, kraj puta prema Kefrenovoj piramidi nalazi se poput čuvara groblja divovska sfinga, tajanstveni složeni lik grabežljive mačke i kralja, koja se često objašnjava simbolom u kralju utjelovljenog jedinstva snage i duha. Egipćani Nove države nazivali su tog diva “Hor u horizontu” videći u njemu boga Sunca u stadiju izlaženja, svitanje kao simbola uskrsnuća i buđenja u novi život. Sahranjivanjem u kožu grabežljive mačke, kralj se tjelesno sjedinio s božicom grabežljivom mačkom u nadi da će se iz njena tijela ponovno roditi.

Ova sfinga je napravljena u vrijeme Stare države, 4. dinastije (2550.-2500. a. Ch.) otprilike kad i piramide. Napravljena je od vapnenca, dužine je 7.35m, visine 20m. Ima oblik lava sa ljudskim licem.

Stare civilizacije poznaju sfinge u svim varijacijama: tijelo lava sa glavom ovna, tijelo jarca ili psa sa glavom čovjeka, tijelo ovna sa glavom ptice, ljudsko tijelo sa glavom krokodila, itd. Ovi neobični likovi su pripadali božici Hator. U narodnim vjerovanjima ovakva su čudovišta živjela kao božanski špijuni među ostalim životinjama.

Ovo posljedne čudo obavijeno je velom misterije sa iznenađujućom činjenicom da su u to vrijeme arhitekti ovog spomenika izvršili ova (tek ih je par navedeno) precizna mjerenja:

* Piramida je točno postavljena prema stranama svijeta
* Meridijan koji prolazi kroz Gizeh dijeli mora i kontinente Zemlje na dva dijela iste veličine
* Piramida je divovski pješčani sat. Sjenke koje ona stvara od sredine listopada do početka ožujka pokazuju godišnja doba i dužinu godine. Duljina kamenih ploča koje se nalaze oko piramide odgovara dužini sjenke u jednom danu
* Rastojanje Velike piramide od središta Zemlje je isto tako rastojanje od sjevernog pola i time odgovara rastojanju od sjevernog pola do središte zemlje
* Ukupna površina četiri strane piramide odgovara kvadratu visine piramide
* Vrh Velike piramide se poklapa sa sjevernim polom, njen obujam odgovara duljini ekvatora (duljina ekvatora = 40 076.592 km, a obujam Zemlje izračunat preko polova = 40 009.153 km)

Jesu li sve ovo puke podudarnosti?

Samo će vrijeme i budući povjesničari moći dati odgovor na to pitanje.


7 SVJETSKIH ČUDA STAROG SVJETA

Objavljeno u 15:49 • Komentari (3) • Isprintaj#

ponedjeljak, 11.02.2008.

Psihomodo Pop

Aktivnosti

Hvala svima od oko 2000 ljudi koji su prisustvovali koncertu koji se u Splitu na tvrđavi dogodio 21.06. pod radnim naslovom GRIPE CVATU.

Vrhunski spektakl! Topovi su pucali, munje sjevale, konfete letile, bakjle palile i gasile zahvaljujući pirotehnici MIRNOVEC! Super ekipa! Ne možeš ih ni čuti ni vidjeti, ali kad grune, onda zbilja grune.

Svjetski razglas i svjetla osigurao je Tonči Domazet. Hvala mu i slava!

Video-volovi bez rogova stigli su na vrijeme, pa su Jakša, Vice i Rašo projicirali svoja umjetnička djela.

Hvala našim prijateljima Banu i Ostalom Jadranu koji su izvukli sretnu dobitnicu potpisane gitare SQUIESTRATOCASTER by FENDER.

Čestitamo sretnoj dobitnici! Gitara je, inače među nama, odlična, bilo bi šteta da samo visi na zidu.

Hvala grupi Đubrivo na zagrijavanju publike!

Hvala osiguranju i policiji što je sve prošlo u najboljem redu i bez incidenata.

Hvala ti, Lovre na odličnoj pripremi i organizaciji, pozdravi Božu (koji se brinuo za smještaj) i ostalu ekipu.

12.05.2005. Veliki koncert u Maloj dvorani Doma sportova! Pogledajte fotke!

Hvala bikerima iz Makarske i njihovim gostima na izvrsnom tulumu u subotu 7.05.! Vidimo se opet!

16.04.2005. Nezaboravni koncert u bivšem kinu Nikola Tesla u Šibeniku, a sada rock klubu, koji je bio pun da se prdnut nije moglo. Takvog prostora u Zagrebu nema. Svaka čast ekipi! Pozdrav Fenderu Rhodesu!




Image and video hosting by TinyPic



U petak 15. travnja, na krovu zgrade HGspota (ako ste vidjeli spot za pjesmu Linoleum boy znati ćete o čemu govorimo) održana je promocija novog spota za pjesmu Daj mi pusu! Uz podršku najnovijeg vina Ivice Matoševića i delicija iz restorana Horok zabava je potrajala do dugo u noć bez intervencije organa. Slobodno pogledajte fotografije.

14.04.2005. Odlična svirka u Ljubljani, klub Gala Hala u Metelkovoj. Dobro mjesto i organizacija, odlična publika!



Image and video hosting by TinyPic



Novi album je u dućanima.

Novi spot je na televiziji.

Novi Web-site je na Internetu.

Stari su se članovi grupe Psihomodo Pop (u daljnjem tekstu PMP) obnovili nakon novogodišnje turneje «4 skakaonice» (Rovinj-Makarska-Dubrovnik-Split). U svojoj bazi u kafiću Nova spremaju se za novu koncertnu sezonu. Prvi nastup u novoj 2005. godini desit će se 20.01. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu nakon proglašenja pobjednica slaloma Zlatni medvjed na Sljemenu, koji se nalazi u novom kalendaru svjetskog skijaškog kupa.

Gobac daje nove intervjue po novinama, te napokon ima vremena za zabavu sa starim prijateljima u novoj kući u starom kvartu.

Šparka, nakon uspješnog produkcijskog prvijenca Linoleum Boy, ulazi u nove producentske poduhvate.

Brada je uspio vlastoručno izraditi dvije izvrsne nove električne gitare i pred njim je svijetla budućnost.

Tigi se opremio novim računalom te harači Internetom.

Kuzmu je obuzelo skijaško ludilo.

Ovom prigodom grupa PMP koristi priliku da ispravi novu veliku nepravdu. Naime na omotu novog albuma poradi štamparske greške izostalo je ime g. Miroslava Ade Adamovića. Ado (kolege šoferi zovu ga i Dinamico) je izvrstan vozač i nosač, spretan serviser, gitaristički entuzijast, ponekad ključar, čuvar našeg i svoga sna, brižan otac i vrijedan muž, ali i čovjek i prijatelj. Cijene ga i poštuju zbog toga što i u odsutnom trenutku zadržava prisebnost. Pitanje je dali bi bez njega grupa PMP bila u komadu. Hvala ti, Ado, koliko god novih albuma izdali tebe nećemo nikada!

Objavljeno u 17:20 • Komentari (4) • Isprintaj#

subota, 09.02.2008.

Ivano Balić

Image and video hosting by TinyPic


Biografija
Ivano Balić je najbolji hrvatski rukometaš ovog vremena i najbolji kojeg je Hrvatska ikad imala. Proglašen je najboljim rukometašem svijeta 2004. i na Svjetskim prvenstvima je obično najbolji igrač. Pravi je sportaš koji se nikada ne predaje pa čak i kad je ozlijeđen.

Rukomet je počeo igrat u RK Split-u. Bio je oženjen za Ivanu s kojom se razveo nakon 7 godina braka. Imaju sina Dinu koji trenutno živi s majkom u Splitu.
Ivano trenutno igra za Portland San Antonio, klub iz Pamplone.

Inače, Ivano Balić je jedan od najboljih hrvatskih sportaša i sigurno je da će ući u povijest.



Ivano Balić: još uvijek se igram rukometa



U 25. izboru SN-i najbolji rukometaš je Ivano Balić, rukometašica Svitlana Pasičnik, trener Josip Šojat, a nabolji sudački par Sokol i Posavec
Već sam svima dosadio sa svim tim nagradama, započeo je Ivano Balić zahvalu nakon što je treći put proglašen najboljim hrvatskim rukometašem te dodao:
- Ovo je nagrada i svim mojim suigračima i trenerima.
Najbolji svjetski rukometaš u 2006. godini ističe kako još u igri uživa kao i prvog dana.
- Rukomet je igra, stvar je da se što bolje zabaviš na terenu i pobijediš - kaže Ivano i dodaje:
- Kao što dijete dođe u vrtić, tako i ja izlazim na teren - igrati se rukometa. Jedino ne znam kamo ću staviti sva ta priznanja. Mjesta u kući je sve manje i manje.
Titulu najbolje hrvatske rukometašice treći je put za redom osvojila Svitlana Pasičnik, a najbolji sudački par su Sokol i Posavec. Trener godine je izbornik ženske reprezentacije i trener Lokomotive Josip Šojat, koji je istaknuo:
- Ovo je nagrada svim trenerima koji rade u ženskom rukometu.

MOUSTAFA: VI STE RUKOMETNI BRAZIL
Predsjednik Svjetskoga rukometnog saveza (IHF) Hassan Moustafa obišao je gradilište rukometne Arene Zagreb te izrazio zadovoljstvo tempom izgradnje. Ujedno je, dodijelivši Ivanu Baliću nagradu za najboljeg svjetskog rukometaša u 2006. godini, ustvrdio:
- Hrvatska je za IHF i svjetski rukomet isto što i Brazil za nogomet.



Nezaustavljivi Ivano Balić uništio Poljake

RUKOMETAŠI Hrvatske, iako oslabljeni neigranjem Džombe i Zrnića, znalački su savladali svjetske viceprvake Poljacima, pobijedivši ih sa velikih 32:27.

>>> Balić: Ovu pobjedu posvećujem svima koji su sumnjali u nas

Ponovno je najbolji igrač na terenu bio rukometni Maradona Ivano Balić, koji je unatoč činjenici da je ozlijeđen i da nije prošao pripreme, upisao sedam golova i sedam asistencija.

U svakom slučaju bila je to nevjerojatna predstava Balića, za kojeg Poljaci nikako nisu imali rješenja. Ivano će često igrao simultanku u napadu.

Sjajan u redovima Hrvatske bio je zamjena za Džombu i Zrnića, Zlatko Horvat, koji je svima pokazao kako je kvalitetan, gotovo nezaustavljiv sa krila. Horvat je zabio sedam golova iz osam pokušaja. Dobro su odigrali i Tonći Valčić, koji je zabio pet golova, ali i Metličić, i to posebno u drugom poluvremenu, kada je bilo najpotrebnije.

Mora se spomenuti i učinak neosporno briljantnog Mirka Alilovića, koji je u drugom poluvremenu, ali posebno pred sam kraj utakmice doslovno zaključao vrata. Mirko je upisao nevjerojatnih 19 obrana, ponekad doslovno uništavajući poljske vanjske pucače.

Dovoljno je spomenuti da je jedan Lijewski ostao je bez ikakvog učinka, ponajprije zahvaljujući upravo Aliloviću. Vrlo su dobri bili i naši pivoti, Sulić sa tri zgoditka i Vori sa dva, ali ovu utakmicu prvenstveno su dobili jedan i jedinstveni Ivano Balić, ugodno iznenađenje Zlatko Horvat i strašni Mirko Alilović.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti Poljaka Jurašika koji je nam je zabio čak 11 golova i koji je glavni razlog što se nismo u ranijem stadiju utakmice rezultatski odvojili.

Sutra nas očekuju Česi. Nakon ovakve predstave naših reprezentativaca što možemo očekivati osim pobjede......

Tijek utakmice:

Hrvatska - Poljska 32:27(14:14)

Prvo poluvrijeme:

Prvi napad imali su naši reprezentativci. Nakon kombinacije Valčića i Balića, ovaj je produžio za Metličića koji iza leđa gura do Horvata, koji pak sa crte pogađa za 1:0. Nakon poljskog napada, otvorila se kontra za Horvata koji povisuje na 2:0.

U 3. minuti Poljaci su postigli prvi gol na utakmici. Sam na desnom krilu ostao je Jurašik, kojem nije bilo teško zabiti za 2:1. U sljedećem napadu Balić odlično gura loptu do Vorija, koji je sam na šest metara. Rezultat je već 3:1.

Poljaci opet gube loptu, a Balić je neumoljiv iz skok šuta. 4:1 za Hrvatsku. Poljaci vrlo dekoncentrirani, uzimamo im loptu, Balić dodaje do Valčića, koji se diže sa devet metara i matira poljskog vratara.

U 6. minuti na devet metara digao se Jurašik i savladao našeg vratara za 5:3. U kontranapadu Metličić dodaje do Horvata, koji je opet precizan sa desnog krila. No, Poljaci se ne daju, srednji vanjski Poljske Tkacyzik puca nisko i vara Jerkovića za 6:4.

U devetoj minuti Vori promašuje sa šest metara, da bi iz kontre i iz teške situacije zabio Jurašik. Alilović, koji je sada ušao, loše je reagirao, a lopta mu je prošla kroz noge. Poljaci su sa igračem manje zbog stara na Voriju. Balić je to iskoristio i izborio sedam metara, kojeg Domagoj Duvnjak pretvara u 7:5.

U 11. minuti Špoljarić je bio grub, zaradio žuti karton i skrivio kazneni udarac. Jurašik je precizan i već je 7:6. Dvanaestu minutu obilježila su dva promašaja. Prvo je pri isteku našeg napada pucao Valčić, ali brani poljski golman, da bi na suprotnoj strani Jahlevski promašio cijeli gol iz skok šuta sa sedam metara.

Mirko Alilović zaustavlja dva uzastopna poljska napada i daje nam šansu da odemo na dva razlike, no, Horvatov udarac brani poljski vratar. U 15. minuti, nakon što je alilović odlično obranio pokušaj Jurašika, Valčić iz polukontre zabija za 8:6.

Opet Jurašik pronalazi prostora i vara Alilovića sa desnog krila za 8:7. Pola minute kasnije sa devet metara diže se Bielecki i pokazuje kakav top u ruci ima. 100 kilometara na sat na semaforu za 8:8.

Na drugoj strani ne ide Peri Metličiću. Opet je njegov udarac pročitao poljski goman Szmal. Na isteku 17. minute Poljaci dolaze u vodstvo 9:8. Opet je strijelac bio Bielecki. Na drugoj strani izborili smo semerac, koji Duvnjak pretvara u izjednačenje 9:9.

Na isteku 19. minute Balić odlično proigrava Kaleba, ali njegov pokušaj sa lijevog krila brani Szmal. Poljacima su sada isključena dva igrača. Sa dva igrača manje, Poljaci se ne mogu braniti, Balić za Špoljarića, koji dodaje samom Horvatu, a ovaj to ne propušta.

Poljska opet gubi loptu, a u kontra napadu Valčić zabija za 11:9. Opet je dva razlike. Na isteku 21 minute Lijewski je pokušao, ali odlično brani Alilović. U kontra napadu Valčić gubi loptu, pa je napad opet za Poljake. Sredinom 22. minute Poljaci se vraćaju na jedan razlike. Strijelac je Tkaczyik.

Na drugoj strani Balić odlično proigrava Sulića na crtu, koji je neumoljiv. Prvi gol Renata na današnjoj utakmici. U 25. minuti lijepa kontra Hrvatske. U finišu akcije Drago Vuković izašao je sam na Szmala i nije propustio prvi put Hrvatsku odvesti na tri razlike.

Sredinom 26. minute Lijewski vraća na dva razlike. Na drugoj strani Vuković je u prodoru zaradio sedam metara i isključenje Sodiomiaka. Domagoj Duvnjak opet je precizan i već je 14:11. NA isteku 27. minute Bielecki zabija iz trka sa devet metra i vraća na dva razlike. Sada je 14:12 za Hrvatsku.

Naši gube loptu, a opet je vriljantan Jurašik, koji sa desnog krila dolično lobuje visokog Alilovića i postavlja rezultat na 14:13. Dva gola za redom Poljaka. Evo i treći. Vragolije Mariusa Jurašika sa desnog krila i Poljska je stigla do izjednačenja.

U posljednjih petnaestak sekunda prvog poluvremena prvi put na utakmici ulazi popularna haubica iz Novog Marofa Blaženko Lacković. Pet sekunda prije kraja poluvremena Lacković je izborio isključenje Tkaczyika. Kraj prvog poluvremena!

Drugo poluvrijeme:

Odmah na početku drugog poluvremena sam ostaje Jurašik i postiže svoj osmi gol na utakmici. Na drugoj strani na sistenciju Valčića zabija Vori. Jurašik nam radi velike prbobleme. Sada je izborio semerac, koji zabija Jalewski.

Na isteku 31. minute napokon zabija Pero Metličić. Sada je 16:16. Poljaci opet vode. Valčić je izgubio loptu, a iz kontre zabija Jalewski, dok je Metličić zaradio pritom drugo isključenje na utakmici. Ipak mi imao Ivana Balića, koji unatoč igraču manje pronalazi prostora i zabija za 17:17.

Na početku 34. minute Poljaci stižu do vodstva preko Bieleckog. Na isteku ove minute Jurašik je ostao sam na krilu, ali napokon ga zaustavlja Alilović. Bravo za Lacković, opet smo u egalu. Odlična finta Blaža, prevario je čuvara i probio Szmala.

Na drugoj strani Alilović još jednom dobro ragira, da bi iz kontre Hrvatsku doveo u vodstvo danas odlični Zlatko Horvat. Na početku 35. minute šutinu Bieleckog od 105km/h Alilović naprosto ne može braniti.

Balić ponovo Hrvatsku dolazi u vodstvo, da bi u sljedećem napadu Bielecki bio precizan. 20:20. Na isteku 38. minute udarac Metličića brani Szmal, a iz kontre zabija Jalewski. Valčić iz teške situacije dodaje do Sulića, koji na crti loba Szmala. 21:21.

Početkom 41. minute HRvatska ima igrača više. Jurecki je bio grub. To odmah iskorištava Metličić i dovodi Hrvatsku u vodstvo 22:21. Sedam metara za Hrvatsku i drugi brat Jurecki dobiva dvije minute. Duvnjak giješi, odnosno Szmal brani.

Sredinom 43. minute Lijewski zabija za 22:22, da bi desetak sekunda kasnije Balić opet vratio prednost Hrvatskoj. Početkom 45. minute još jednom Hrvatsku probija nezaustavljivi Jurašik, da bi na drugoj strani opet veliki Ivano iz trka zabio za 24:23.

Tkacyzik sredinom 46. minute opet vraća rezultat u egal. Naši su u napadu koji je uslijedio izborlili sedmerac, kojeg je iskoristio nezagrijani i neiskusni Ćupić. Valčić je žestoko ušao na Lijewskog i zaradio dvije minute isključenja.

Dvanaest minuta prije kraja imamo gol prednosti. Aliliović je vrlo dobar u zavšnici, a Lijewski nije zabio ni jedan gol, što je rijetkost. Početkom 50. minute deseti gol na utakmici upisuje 32-godišnji Jurašik. Izmjenjuju se čuvari na njemu, ali nitko ga ne može zaustaviti.

Horvat opet dovodi Hrvatsku u vodstvo 26:25. Poljaci, odnosno Lijewski odlično puca, ali fantastično brani Alilović Petnaesta obrana Alilovića, dok Szmal ima 11. Hrvatska to koristi i Valčić je iz skok šuta dovodi do vodstva od dva razlike.

Već je i tri razlike. Naime, griješe Poljaci, a u kontri Horvat ne propušta iz situacije 1 na 1 matirati Szmala. Početkom 29. minuti odličan solo prodor Balića za 29:25. Slavomir Szmal ništa tu nije mogao.

Pet minuta i 15 sekunda prije kraja griješi Bielecki, nervoza je učinila svoje. Hrvatska vodi četiri razlike i ima napad. Krajem 55. minute Valčić se diže i odvodi Hrvatsku na pet razlike. Jurašik vraća na četiri razlike. Njegov 11 gol.

Opet je pet razlike, a ovaj put strijelac je Sulić. Na drugoj strani Alilović je opet obranio pokušaj Poljaka i psihički ih dokrajčio. Pa zatim opet Alilović.

Tridesetak sekunda prije kraja utakmice Ivano Balić solo prodorom stavlja točku na i. 32:27 jer krajnji rezultat jer je Lijewski iz kontre zabio.

Kraj!


Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 12:45 • Komentari (3) • Isprintaj#

srijeda, 30.01.2008.

Duje Draganja

Image and video hosting by TinyPic


Duje Draganja
Osobni podaci
Puno ime: Duje Draganja
Državljanstvo: Hrvatska
College tim: sveučilište Berkeley
Datum rođenja: 27. veljače 1983.
Mjesto rođenja: Split
Osvojene medalje
Plivanje
Olimpijske igre
Srebro Atena 2004. 50 m slobodno

Duje Draganja (Split, 27. veljače 1983.), hrvatski plivač.

Najveći mu je dosadašnji uspjeh osvajanje srebrne medalje na 50 metara slobodno na Olimpijskim igrama u Ateni 2004.


Bio je kapetan hrvatske juniorske plivačke ekipe. Na Europskim juniorskim prvenstvima osvojio je sedam zlatnih medalja, te drži dva juniorska svjetska rekorda i četiri juniorska europska rekorda, kao i brojne hrvatske rekorde. Studirao je na kalifornijskom sveučilištu Berkeley. U finalu NCAA u New Yorku je otplivao 100 metara slobodno u 25-metarskom bazenu za 46.64, čime je srušio deset godina star europski rekord Aleksandra Popova.

Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. plivao je u finalima na 50 i 100 metara slobodno, te na 100 metara leptirovim načinom. U sve tri discipline je oborio hrvatski rekord, a na 50 metara slobodno je osvojio olimpijsko srebro uz šesti rezultat svih vremena (21.94).

Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2004.

Draganja je u kolovozu 2005. bio pred dvojbom uzeti ili ne katarsko državljanstvo, ali u veljači 2006. odlučio je ipak se natjecati za Hrvatsku.

U kolovozu 2006. osvojio je srebrnu medalju u disciplini 50 m delfin na 28. europskom prvenstvu u plivanju u Budimpešti. Draganja je dionicu isplivao za 23.62 sekunde, što je novi hrvatski rekord.

Duje Draganja

Objavljeno u 07:12 • Komentari (4) • Isprintaj#

utorak, 29.01.2008.

Ferrari 430 Scuderia

Image and video hosting by TinyPic


Uz Michaelove savjete

Scuderia je četvrta izvedba najprodavanijeg Ferrarija F430. Odlikuju ju osnažen motor, manja masa, tehnologije iz F1 te keramičke kočnice


Image and video hosting by TinyPic


Iz perspektive vozača, npr. Grande Punta, kod F430 ništa ne bi trebalo mijenjati. S aspekta vozača F430 mjesta za poboljšanja ima i to u Maranellu znaju. Stoga je ponuđena i četvrta izvedba modela F430 pri razvoju koje je pomogao i sam Michael Schumacher na različtim razinama veze novog automobila i bolida Formule 1. On je auto i otkrio javnosti na još uvijek otvorenome 62. izdanju IAA u Frankfurtu. Tekuća godina je u prvoj polovici s financijskog stanovišta bila izuzetno uspješna za Ferrari. Prihod je povećan za 14%,a do kraja godine se planira povećanje na 15%. Prvi puta će broj prodanih automobila prijeći 6.000, a uz Sjevernu Ameriku, Njemačku, Italiju i Veliku Britaniju najveća tržišta su Francuska, Švicarska i Japan. Zasluga ovih rezultata pripada visokim standardima postavljenim u Maranellu, ali sasvim sigurno i visoko motiviranim zaposlenicima, jer prema istraživanjima, oni rade na najboljim mjestima u najpoželjnijoj tvrtki za zaposlenje u 2007. godini.

Model 430 Scuderia je prvi Ferrari koji je serijski opremljen karbonsko-keramičkim kočnicama. Ujedno je objavljeno da će ubuduće svi modeli s propetim konjićem biti serijski opremljeni CCM kočnicama što samo potvrđuje visoko postavljene standarde. Svi koji prate automobile, Ferrari i Formulu 1 znaju što znači pojam Scuderia i mogu si predočiti u kojem smjeru ide 430 Scuderia. Više konjskih snaga, manje kilograma, još bolje performanse...


Image and video hosting by TinyPic


Posebna serija 430 Scuderia temeljena je na modelu F430 čije izvedenice predstavljaju 75% prodaje, a razvijena je za najstrastvenije i naglašeno sportski orijentirane ljubitelje Ferrarija. Bit će proizvedeno točno 1200 primjeraka 430 Scuderia. S novim modelom kompletira se ferrarijeva paleta automobila pokretanih 8-cilindričnim motorima. Podsjetimo da je u jesen 2004. u Parizu F430 zamijenio Modenu. Prvo je predstavljena coupé izvedba, a potom u proljeće 2005. Spider. Iste godine u jesen dolazi i F430 Challenge prilagođen za pistu. U gamu F430 se ugrađuje V8 motor obujma od 4,3 litre i snage od 490 KS. Coupé i Spider imaju masu od 1450, odnosno 1520 kg, dok je Challenge olakšan na 1225 kg. Tu su se ukazale mogućnosti za poboljšanja i uz pomoć Scumachera prišlo se realizaciji.

Motor 430 Scuderije je evolucija spomenutog V8 pogona. Najveća snaga je povećana na 510 KS čime se specifična snaga izmijenila sa 114 KS po litri obujma na 118 KS/l. Usisni kanali i ispušni sustav su optimizirani. Geometrija ispušnog sustava je derivirana iz F430 Challenge. Korištenjem ugljičnih vlakana na usisnoj grani i za kućište filtera dobilo se na smanjenju mase. Novim oblikom ventila kompresija je povećana na 11,88 :1. Poboljšanja su napravljena i na sustavu paljenja. Posebno se radilo na zvuku motora i ispušnog sustava koji je u putničkoj kabini, ali i izvan nje vrlo čist i ostavlja dojam snage, posebice pri punom ubrzanju.


Image and video hosting by TinyPic


Masa je smanjena na 1250 kg i uz povećanje snage motora dobivena je specifična masa od 2,45 kg/KS. Kod F430 Challenge iznosi 2,5 kg na jednu konjsku snagu, dok je kod Spidera omjer 3 kg/KS. 430 Scuderia doseže najveću brzinu od 320 km/h, do 100 km/h ubrzava za 3,6, a do 200 km/h za 11,6 sekundi. Od F430 Challenge je brži za 5 km/h i do 100 km/h ubrzava za 0,4 sekunde brže. Navedena je i prosječna potrošnja od 15,7 l/100 km što uopće ne izgleda dramatično. Najveću snagu motor postiže pri 8500 o/min, samo 140 o/min manje od najveće moguće brzine vrtnje pri kojoj se uključuje limitator. Moment je povećan za 5 Nm i svih 470 Nm je dostupno pri 5250 o/min.

Zahvaljujući ultra-preciznoj upravljivosti i fantastičnim ubrzanjima, 430 Scuderia je podjednako uvjerljiv na cesti i trkaćoj stazi. To je prvi model nakon F430 opremljen elektronički nadziranim diferencijalom. Moment se konstatno raspodjeljuje između kotača, ovisno o uvjetima na cesti i načinu vožnje. F1-Trac je prvi puta uveden s modelom 599 GTB Fiorano, a sada je dostupan i kod 430 Scuderie. Zajedničko djelovanje E-Diff i F1-Trac omogućava 40% bolje ubrzanje na izlasku iz zavoja nego klasična kontrola trakcije i stabilnosti. Manettino, sustav je ugrađen u 430 Scuderiji, pruža više mogućnosti podešavanja ovjesa neovisno od unaprijed određene strategije.


Masa je smanjena na 1250 kg i uz povećanje snage motora dobivena je specifična masa od 2,45 kg/KS. Kod F430 Challenge iznosi 2,5 kg na jednu konjsku snagu, dok je kod Spidera omjer 3 kg/KS. 430 Scuderia doseže najveću brzinu od 320 km/h, do 100 km/h ubrzava za 3,6, a do 200 km/h za 11,6 sekundi. Od F430 Challenge je brži za 5 km/h i do 100 km/h ubrzava za 0,4 sekunde brže. Navedena je i prosječna potrošnja od 15,7 l/100 km što uopće ne izgleda dramatično. Najveću snagu motor postiže pri 8500 o/min, samo 140 o/min manje od najveće moguće brzine vrtnje pri kojoj se uključuje limitator. Moment je povećan za 5 Nm i svih 470 Nm je dostupno pri 5250 o/min.

Zahvaljujući ultra-preciznoj upravljivosti i fantastičnim ubrzanjima, 430 Scuderia je podjednako uvjerljiv na cesti i trkaćoj stazi. To je prvi model nakon F430 opremljen elektronički nadziranim diferencijalom. Moment se konstatno raspodjeljuje između kotača, ovisno o uvjetima na cesti i načinu vožnje. F1-Trac je prvi puta uveden s modelom 599 GTB Fiorano, a sada je dostupan i kod 430 Scuderie. Zajedničko djelovanje E-Diff i F1-Trac omogućava 40% bolje ubrzanje na izlasku iz zavoja nego klasična kontrola trakcije i stabilnosti. Manettino, sustav je ugrađen u 430 Scuderiji, pruža više mogućnosti podešavanja ovjesa neovisno od unaprijed određene strategije.


Image and video hosting by TinyPic


Povećanje performansi tražilo je modifikacije kočničkog sustava. Osim što su prednji diskovi veći za 18 mm i poboljšano je odvođenje topline, za veću efikasnost usporavanja najvažnija činjenica je serijsko opremanje 430 Scuderie karbonsko-keramičkim kočnicama (CCM). Kočnice su svojom konstrukcijom prilagođene i korištenju na trkaćoj stazi. Pri spomenu trkaće piste mora se reći da je vrijeme 430 Scuderie postignuto na Fioranu usporedivo s vremenom modela Enzo koji je filozofiju i tehnologiju iz F1 prenio na cestovne automobile. Vanjski detalji prilagođeni su što boljoj aerodinamici i ostao je koeficijent otpora zraka identičan modelu F430, uz povećanje potisne sila.

Novooblikovani stražnji difuzor, spojler na kraju pokrova motora i veliki venturijevi otvori daju značajan doprinos boljoj aerodinamici i stabilnosti Scuderie. Postignut je i base bleed efekt razvijen od strane Ferrarija na projektu FXX. Ovaj efekt ima dvostruku prednost reduciranja pritiska oko stražnjih blatobrana čime se povećava downforce i smanjuje otpor zraka. Ultra sportski karakter je naglašen preoblikovanjima vanjskih i unutarnjih elemenata. To je napravljeno kako bi se stvorila snažna individualnost automobila i aerodinamika vrlo ekstremnog modela s najvećim ciljem u povećanju potisnih sila. Dublja analiza otkriva značajno korištenje ugljičnih vlakana zbog smanjena mase.


Unutrašnjost je vrlo očito inspirirana utrkama. I tu se radilo na smanjenju masa i korištenju što lakših materijala gdje je to bilo moguće. Nova super racing sjedala dostupna su u nekoliko veličina s ručnim podešavanjem.

Za posebne zahtjeve na raspolaganju je Carrozzeria Scaglietti Personalisation. Racing and Track program nudi poseban kit od ugličnih vlakana za pokrov motora, prednji spojler, bočne dodatke i difuzor. Može se naručiti i posebna kaciga, također od ugljičnih vlakana.

Objavljeno u 16:43 • Komentari (1) • Isprintaj#

F1 VOZAČ: Michael Schumacher

MICHAEL SCHUMACHER


FERRARI


Startni broj: 1
Država: Njemačka
Rođen: 3. 1. 1969.
Mjesto rođenja:
Hurth-Hurmuhlein
F1 premijera:
1991. VN Belgije
Nastupi: 154
Bodovi: 756
Pobjede: 50
Pole position: 39


Najveća ostvarenja:
1990. Njemački prvak u Formuli 3
1994. Svjetski prvak u Formuli 1
1995. Svjetski prvak u Formuli 1
2000. Svjetski prvak u Formuli 1


Image and video hosting by TinyPic


Ne treba posebno naglašavati da je upravo Michael Schumacher, nakon smrti Ayrtona Senne 1994. godine, postao glavnom figurom u svijetu Formule 1. Otkako je doveden u redove Ferrarija, obećao je kako će u Maranello napokon vratiti naslov najboljeg. Svoju je misiju ispunio, pa se talijanska momčad nakon 21 godine konačno okitila ukupnom pobjedom u pojedinačnoj konkurenciji. Vjerojatno bi samo zlobnici rekli kako treći naslov prvaka u karijeri njemačkog vozača nije bio potpuno zaslužen...

Michael Schumacher svoju je F1 karijeru započeo još 1991. godine. Priliku mu je ponudila momčad Jordana, a na svojoj prvoj utrci "Schummi" je izborio nevjerojatnu sedmu startnu poziciju. Shvativši o kakvom je potencijalu riječ, odmah ga je vrbovao Benettonov šef Flavio Briatore. Ubrzo, Schumacher je postao redovitim posjetiteljem pobjedničkog postolja - prvu Grand Prix pobjedu ostvario je u Spa Francorchampsu 1992.

Njegova karijera krenula je uzlaznom putanjom tijekom 1994. godine, kada je na putu prema prvom naslovu ostvario osam Grand Prix pobjeda. Međutim, već tada je dao naslutiti kako će njegovu karijeru pratiti brojne kontroverze - zbog pretjecanja Damona Hilla tijekom počasnog kruga u Silverstoneu zaradio je zabranu nastupa na dvije utrke. Do svojega prvog naslova stigao je nakon sudara u Adelaideu sa svojim jedinim konkurentom Damonom Hillom.

Sljedeće godine, sve je izgledalo znatno jednostavnije. Schumacher je redao pobjedu za pobjedom, na kraju ih je skupio devet. A onda se odlučio na novi izazov - napustio je momčad Benettona i pridružio se Ferrariju.

Nakon ne baš blistave prve sezone u Maranellu, 1997. godine ostao je "prekratak" i prepustio naslov Kanađaninu Jacquesu Villeneuveu. Sljedeće sezone ponovno nije imao dovoljno sreće - gašenje bolida u startnoj proceduri izbacilo ga je iz borbe za naslov s Mikom Hakkinenom.

Činilo se da će u 1999. godini napokon vratiti stvari na svoje mjesto, ali ga je nesretno izlijetanje i lom noge u Silverstoneu prisililo da prvi puta u karijeri odigra ulogu "drugog" vozača. Ipak, nije uspio pomoći Eddieu Irvineu da dođe do naslova najboljeg.

Nakon što je 2000. godine Schumacher napokon razveselio Ferrarijeve navijače - konkurencija bi trebala drhtati. Jer, nakon prošlogodišnjeg dvostrukog naslova, Nijemac je izjavio kako će ove sezone biti još bolji, budući da velikog pritiska više nema. Hoće li doista biti tako? Vrlo vjerojatno..


Objavljeno u 16:33 • Komentari (0) • Isprintaj#

Earvin "Magic" Johnson - čarobnjak pod koševima

Image and video hosting by TinyPic


Osvrnete li se preko ramena ili pažljivo prekontrolirate "čarobnu kuglu", teško ćete naći kompletnijeg izvođača onoga što košarkaška igra ima u svojim osnovama. Bilo je i bit će igrača koji su opasniji po koš, lucidnijih dodavanja, ljepših pojedinačnih akcija ili raskošnijih zbirki raznoraznih pojedinačnih i kolektivnih trofeja, no ako je košarka imala boljeg veleposlanika svestranosti od Earvina "Magica" Johnsona, onda je on ostao negdje daleko od košarkaških terena. . .


Priča o "Čarobnjaku"


Image and video hosting by TinyPic


Maleni gradić Lansing u državi Michigan dao je košarci 1959. godine neponovljiv košarkaški talent. Već kao srednjoškolac obećao je košarci specijalni poklon, omotan u dresu s brojem 32. Njegov srednjoškolski trener kasnije je govorio kako "Amerika nije bila spremna shvatiti da se pojavio igrač univerzalnih svojstava". Govorili su mu da se 206 centimetara visoki bek previše upliće u zbivanja na parketu. Opominjali su ga da nitko ne može brinuti i o kreiranju igre, i o koševima, i o hvatanju lopti, i o zapovijedanju obranom. Ali jedan igrač mogao je sve to - "Čarobni" Earvin Johnson. Njegov nadimak najbolje je opisivao košarkašku prezentaciju mladog Johnsona na srednjoškolskim parketima. Karizmatični fluid osjećao se u zraku, a sveučilištu, sretnom dobitniku u "licitaciji" za mladim bekom, nudio se osigurani naslov NCAA pravaka i publicitet koji se naplaćuje izdašnim TV ugovorima. Nevjerojatan je podatak da je gledanost jedne Magicove srednjoškolske utakmice premašila gledanost Super Bowla igranog iste godine! Tek 17 - godišnjem maturantu Johnsonu nudilo se preko 300 sveučilišta. Konačnu odluku o studiranju na Michigan Stateu obznanio je na konferenciji za novinare, koja je privukla veći broj predstavnika medija nego raniji posjet predsjednika Forda državi Michigan!!!!


Image and video hosting by TinyPic


Na Michigan Stateu je potvrdio da je stvoren raditi ono što je, na kraju krajeva, i svrha svake sportske igre - pobjeđivati. Kada je kao 19 - godišnji "mudrac košarke" vodio slabašni Michigan do završnice studentskog prvenstva SAD - a, već je, u predvečerje odlaska među prekaljene NBA profesionalce, izgradio karakter velikog igrača. U finalu NCAA 1979. godine ispriječila mu se Indiana State koju je na leđima nosio njegov budući "vječni suparnik" Larry Bird. Prije utakmice trener Michigana tražio je od svog najboljeg igrača da na treningu imitira igru Larryja "Ptice" kako bi "Spartanci" iz Michigana što bolje istražili puteve obrane protiv plavokosog Birda. Drugi dan Johnson je bio najbolji igrač, Michigan je osvojio NCAA naslov, a Magicov holivudski osmijeh bljesnuo je u svim američkim domovima. Bio je to znak za potpuni "desant" na Ameriku, jer Johnson i Bird proglašeni su za "spasitelje" već oronulog diva - NBA lige.


Čovjek koji je mogao sve


Image and video hosting by TinyPic


Slavni Lakersi "vrbovali" su Johnsona u svoju kuću, koju su gradile takve veličine kao što su Elgin Baylor, Jerry West, Wilt Chamberlain ili Kareem Abdul-Jabbar, no u njihovo vrijeme osvojili su samo jedan prsten. I onda ih je jedan 19 - godišnjak u svojoj "rookie" sezoni doveo na prag "pokoravanja" NBA lige. U odlučujući obračun sedme utakmice finala doigravanja protiv Sixersa Lakersi su ušli bez svog diva Jabbara. Johnson, koji je dotad igrao "playmakera", iz šešira je "izvadio" još jedan trik. Okrenuo se leđima prema košu i prvi put među profesionalcima igrao klasičnog centra. Odigrao je utakmicu o kojoj se i danas govori u superlativima - 42 koša, 15 skokova i 7 asistencija. I sve to bilo je vrijedno naslova prvaka. Do pojave Oscara Robertsona košarka je "predviđala" bekove visine 190 centimetara. "Big O" podigao je ljestvicu do 195 centimetara. A onda je iz budućnosti stigao crni "prorok" koji će s loptom moći sve što zamislite. Ako su Dr. J. i Michael Jordan košarkaška eksplozija, Bird i West kompjutorska preciznost, Chamberlain i Russell centarska dominantnost, Cousy i Robertson košarkaška "poezija" - Magic Johnson totalna je košarka.


Image and video hosting by TinyPic


Nema igrača koji je potpunije izmijenio košarku, izbrisao sve predrasude da visina diktira poziciju na kojoj će pojedini košarkaši igrati. Upravo zbog njega izmišljen je termin "triple - double". Oscar Robertson ostvario je u sezoni 1961. / 1962. fascinantni prosjek od 30,3 koša, 12,5 skokova i 11,4 asistencije, ali njegov Cincinnati bio je tek prosječan klub. Magicovi Lakersi u njegovih jedanaest sezona slavili su pet naslova prvaka, a on je postao "Mr. triple - double". U karijeri ih je zabilježio 117. Postojao je u NBA ligi igrač sličnog pristupa igri. Nema osim Johnsona i Bostonovog Larryja Birda igrača kojeg je košarka potpunije obuzela, ali Bird ima dva naslova manje i kada će "Pticu" upitati za najboljeg igrača svih vremena reći će bez kurtoazije samo jedno ime - Magic Johnson.

Pojedinačni sportovi nose rješenje zagonetke u samo jednoj glavi. Ako je košarka sukob deset glava, Magicov duh uvijek prevlada, njegova tolerancija veća je od samodopadnosti, upijanje kolektivne igre gotovo savršena. On je i pješak, i general, i dodavač, i egzekutor, jednom rječju sve što se može zamisliti samo da se postigne konačni cilj, a to je pobjeda. Njegov "jedan dan u uredu" toliko je jednostavan, a toliko složen. Nevjerojatno grize u obrani, klasično centarski skida loptu s obruča, osvaja parket neviđenom lepezom košarkaških osnova, dijeli "lopte s očima" najbolje postavljenom igraču kako bi ovaj napunio suparnički koš ili ga "rešeta" svojim ponekad "cirkuskim" šutevima. Magic nije imao brzinu nekih "turbo" bekova, skočnost Jordana, ali posjedovao je "šesto čulo", uvijek je vidio dva poteza više od drugih i uvijek ih je pravovremeno povlačio. I sve je to radio uz zavodnički osmijeh ...


Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 16:20 • Komentari (0) • Isprintaj#

Pakleni

Image and video hosting by TinyPic


JEDNODUŠNA ocjena sportskih portala i stranica širom svijeta je kako rukometna reprezentacija Hrvatske na SP demonstrira rijetko viđenu moć i lakoću pobjeđivanja.

"Svjetski prvaci iz 2003 i dvostruki olimpijski pobjednici su zbog prikazane igre jedan od glavnih pretendenata za naslov svjetskih prvaka", piše Herald Tribune.

"Olimpijski prvaci Hrvati, su se već plasirali u drugi dio natjecanja, ali im to nije smetalo da protiv Rusije u Stuttgartu zabilježe treću uzastopnu pobjedu. Playmaker Ivano Balić je opet povlačio konce u još jednoj predstavi u kojoj su svjetski prvaci iz 2003 jasno pokazali da se na njih mora ozbiljno računati na ovom natjecanju.", upozorava portal Playfuls.com.

"Hrvatska je pobjedom nad Rusijom u prvoj fazi natjecanja osigurala da kreće dalje kao pobjednik skupine", navodi Eurosport.


Oduševljenje među igračima i navijačima nakon pobjede nad Francuskom

Image and video hosting by TinyPic
Težak put do finala


Hrvatski rukometaši su pobjedom nad braniteljem naslova Francuskom (24:23) po prvi puta u povijesti u finalu Europskog prvenstva.

Hrvatska je konačno nakon 13 godina došla do europske medalje, ima najmanje srebro i priliku da u nedjelju u 16 sati protiv Nijemaca ili Danaca dođe i do zlata, koje bi nakon olimpijskog i svjetskog naslova bila i kruna ove izuzetne generacije igrača.

Hrvatska je u Lillehammeru pobijedila Francuze u pravom "rukometnom ratu" jer se nije igrao atraktivan rukomet u kojem bi naši dominirali, nego prava tučnjava i fizički zahtjevan rukomet, pa se može reći da su Hrvati dobili Francuze zapravo njihovim oružjem, unatoč poljskim sucima koji su i najveći krivci za "rat". Upravo je nevjerovatno da su suci na ovakvoj utakmici dosudili svega ukupno tri isključenja.

>> Metličić: Nevjerojatno da smo pobijedili uz ovako užasno suđenje

U prvom dijelu izabranici Line Červara su odigrali nevjerovatnu obranu, tek u 24. minuti Francuzi su postigli svoj šesti zgoditak i to iz samo osam udaraca prema našem vrataru. Francuzi nisu mogli niti doći u poziciju za udarac, a u napadu je junak dvoboja Pero Metličić zabio pet zgoditaka iz šest šuteva.

Ipak, naši su danak takvoj obrani platili u drugom dijelu, kada su fizički jači Francuzi u 43. minuti poveli sa 16:15.

U sljedećih deset minuta, kada su Francuzi grubošću zaustavili Balića i metličića, Hrvatska je imala svoje neočekivane junake - vratara Vjenceslav Somić je obranio dva sedmerca zaredom, a najmlađi hrvatski igrač Ivan Ćupić zabio je u tom periodu čak četiri zgoditka.


Image and video hosting by TinyPic
Slavlje nakon pobjede nad Francuskom


U 51. minuti Hrvatska je povela sa 21:19, a potom Francuzi dobijaju nevjerovatnu pomoć od poljskih sudaca koji čak u tri napada zaredom sviraju prekršaje u napadu Metličiću i Baliću.

U 56. minuti Lacković svojim prvim zgoditkom izjednačava na 22:22, Abalo opet dovodi Francuze u vodstvo, a Balić ponovno izjednačava na 23:23. Dvije minute prije kraja Hrvatska ima napad u kojem su Francuzi napravili nevjerovatnih sedam prekršaja, a poljski suci nisu nikoga izjednačili.

Konačno, 45 sekundi prije kraja Lacković se diže i postiže pobjednički zgoditak, a Francuzi u zadnji napad ulaze sa igračem umjesto vratara, no Somić brani udarac Karabatića.

Metličić je postigao šest zgoditaka iz osam šuteva, a Balić je utakmicu završio sa pet zgoditaka iz 10 pokušaja, dok je Somić u svega desetak minuta skupio 4 obrane, od čega i dva obranjena sedmerca. Naši su ovu utakmicu igrali bez ozlijeđenog Renata Sulića.

Ovo je bila tek peta pobjeda Hrvatske u 14. međusobnoj utakmici, a ukoliko u finalu budu svjetski prvaci Nijemci hrvatski rukometaši će bez kvalifikacija i bez obzira na ishod finala osigurati nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu.

Susret je odigran u dvorani Hakons pred 6000 gledatelja, a sudili su Baum i Goralczyk iz Poljske.

HRVATSKA: Somić, Alilović, Kaleb 1, Sulić, Balić 5, Duvnjak 1 (1),
Lacković 2, Vori 2, Dominiković, Horvat, Špoljarić, Metličić 6, T.
Valčić 3, Ćupić 4 (2), J. Valčić, Vukić.

FRANCUSKA: Omeyer, Ploquin, Fernandez 1, Dinart, G. Gille 2, B. Gille, Narcisse 7, Girault 1 (1), Karaboue, Karabatić 5 (1), Kempe, Abalo 7, Ostertag, Paty, Guilbert.

ISKLJUČENJA: Hrvatska 2 minute, Francuska 4 minute

SEDMERCI: Hrvatska 3/4, Francuska 2/5

Objavljeno u 07:09 • Komentari (0) • Isprintaj#

Kevin Garnett

Image and video hosting by TinyPic


NAJVIŠE glasova uoči All Stars utakmice NBA lige, koja će se ovaj put održati u New Orleansu, dobio je Kevin Garnett, ovoljetno pojačanje Bostona.

Ovaj krilni centar će predvoditi Istok na ekshibicijskom ogledu sa skupljenih 2,399.148 glasova. U prvoj petorci Istočne konferencije još se nalaze: Jason Kidd iz New Jerseyja, najbolji igrač Miamija Dwayne Wade, zvijezda Clevelanda LeBron James i Dwight Howard, centar Orlanda.

Zapad predvodi najbolji igrač LA Lakersa Kobe Bryant sa 2,004.940 glasova, a petorku još čine dva igrača Denvera Allen Iverson i Camelo Anthony te centri San Antonija Tim Duncan i Houstona Yao Ming.

Spomenimo kako je u povijesti glasovanja za NBA All Stars utakmicu najviše glasova skupio Yao Ming 2005 godine (2.558.278).

Objavljeno u 06:53 • Komentari (0) • Isprintaj#

Dražen Petrović

Image and video hosting by TinyPic


Počeci karijere

Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.

Karijera u Europi

Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.

U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.


Image and video hosting by TinyPic
Kip Dražena Petrovića pred istoimenom dvoranom u Zagrebu, rad Kuzme Kovača


NBA karijera

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.

Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.

Tragični prekid karijere

Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.

Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman ...


Image and video hosting by TinyPic
Spomenik Draženu Petroviću u Lausanni


Naslijeđe

Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju. Svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-tih, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri sportskom ponašanju i karizmi što se događa jednom u sto godina.

Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja.

2006. godine je u njegovu čast u Zagrebu otvoren muzej i memorijalan centar "Dražen Petrović", uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.

Posthumno je za životno djelo dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar" 2002. godine.

Kratki pregled sportske karijere

* 1977. godina
o Dražen počinje s košarkaškim treninzima.
* 1979. godina
o Dražen počinje igrati za kadete te u isto vrijeme trenira s prvom seniorskom momčadi. Njegov brat Aleksandar odlazi u Cibonu Zagreb.
* 1980. godina
o Juniorska reprezentacija Jugoslavije - Juniorsko europsko prvenstvo u Turskoj: Dražen osvaja brončanu medalju.
* 1981. godina
o Kadetska reprezentacija Jugoslavije - Kadetsko balkansko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju
o Kadetska reprezentacija Kadetsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja 5. mjesto
o Dražen se polaku ustaljuje u prvoj ekipi Šibenke.
* 1982. godina
o Šibenka Finale Kupa Koraća - Šibenka gubi od Limogesa. Dražen u početnoj postavi.
o Juniorska reprezentacija Jugoslavije - Juniorsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju.
o Reprezentacija Jugoslavije: Prva utakmica za reprezentaciju protiv Italije.
* 1983. godina
o Šibenka - finale državnog prvenstva: Dražen pogađa dva slobodna bacanje i donosi Šibenci prvi naslov prvaka države. Dva dana kasnije prvenstvo joj je oduzeto i dodjeljeno Bosni za zelenim stolom.
o Šibenka: Dražen predvodi Šibenku u drugo finale Kupa Koraća, ali opet gube od Limogesa.
* 1984. godina
o Dražen prelazi u Cibonu Zagreb.
o Olimpijske igre u Los Angelesu. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Mirko Novosel.
* 1985. godina
o Grčka: Europsko klupsko finale, Cibona pobjeđuje Real Madrid 87:78. Dražen postiže 36 koševa.
o Finale državnog play-offa: Cibona - Crvena Zvezda Beograd 2:1. Utakmica #1 - 97:88; Utakmica #2 - 89:92; Utakmica #3 - 119:106. Dražen postiže 32 koša u trećoj utakmici.
o Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku Split 104:83. Dražen postiže 39 koševa.
o Sveučilišne igre u Japanu: peto mjesto. Trener: Krešimir Ćosić
* 1986. godina
o Cibona: Klupsko europsko finale u Budimpešti, Cibona pobjeđuje Žalgiris Kaunas 94:82. Dražen postiže 22 koša.
o Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Bosnu Sarajevo 110:98. Dražen postiže 46 koševa.
o Finale državnog play-offa: Cibona izgubila od Zadra 1:2. Cibona završila sezonu sa 21 pobjedom i 1 porazom. Utakmica #1 - 84:70; Utakmica #2 -73:84; Zadar je pobjedio Cibonu u trećoj utakmici nakon produžetaka 110:111
o Reprezentacija Jugoslavije - Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić.
o Izabran od Portland Trail Blazersa u trećem krugu - sveukupno 60 izbor.
* 1987. godina
o Cibona: Državno prvenstvo. Iako je Cibona srušila vlastiti rekorod sa 22 pobjede i nula poraza, poražena je u finalu protiv Crvene Zvezde sa 2:1. Utakmica #1 - 92:74. Utakmica #2 - 92:94. Utakmica #3 - 103:104. Dražen postiže 48 koševa u trećoj utakmici.
o Finale Europskog kupa: Cibona pobjeđuje Scavolini Pesar 89:74. Dražen postiže 28 koševa.
o Sveučilišne igre u Zagrebu. Dražen osvaja zlatnu medalju.
o Reprezentacija Jugoslavije - Europsko prvenstvo u Grčkoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić
* 1988. godina
o Cibona Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku 82:80.
o Finale Kupa Koraća: Cibona izgubila od Real Madrida.
o OI u Seoulu 1988: osvojena srebrna medalja. Trener Krešimir Čosić.
o Dražen prelazi u Real Madrid.
* 1989. godina
o Real Madrid Finale Kupa Španjolske: Real pobjeđuje Barcelonu
o Državno prvenstvo Španjolske: Real Madrid je izgubio petu odlučujuću utakmicu protiv Barcelone.
o Finale europskog kupa: Real pobjeđuje Snaidro Caserte. Dražen postiže 62 koša.
o Reprezentacija Jugoslavije - Europsko prvenstvo u Zagrebu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Najbolji igrač prvenstva.
* 1990. godina
o Dražen prelazi u Portland Trail Blazerse, nije previše igrao prvu sezonu u NBA. U prosjeku 12.6 minuta te 7.6 koševa po utakmici.
o Reprezentacija Jugoslavije - Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Trener Dušan Ivković
* 1991. godina
o New Jersey Nets Dražen prelazi u New Jersey Netse. Dražen igra u prosjeku 16.6 minuta te postiže 10.2 koševa po utakmici.
* 1992. godina
o New Jersey Nets Druga sezone u Netsima donijela je Draženu par priznanja: nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Dražen je predvodio Netse za 20.6 koševa po utakmici, te cijelu NBA ligu (za bekove) sa 50.8 posto šuta iz igre. Također, predvodio je Netse u postotku šuta iz igre sa 50.8 posto te slobodnih bacanja 80.8 posto.
o Reprezentacija Hrvatske - Olimpijske igre u Barceloni: Dražen i Hrvatska su osvojili srebrnu medalju igrajući protiv Dream Teama predvođenog igračima kao što su Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird...
* 1993. godina
o New Jersey Nets Najbolja sezone karijere. Izabran u treću postavu NBA. Predvodio sve bekove NBA u postotku šuta iz igre 51.8 posto, te Netse u koševima 22.3, postotku šuta 51.8 i postotku slobodnih bacanja 87.0 posto.
o Reprezentacija Hrvatske - Kvalifikacije za europsko prvenstvo: Draženova zadnja utakmica. Hrvatska - Slovenija u Wroclawu, Poljska.



Objavljeno u 06:43 • Komentari (1) • Isprintaj#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

sve i svašta

www.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.ws
Glittery texts by bigoo.ws




Free Hit Counter

Free Counter



Linkovi

willca
tena
kika
helga
dodo
inga
radio blog klub



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se