blogbaster

petak, 12.05.2006.

Nekoliko dana u svibnju

Ribe su grizle tako rado da čovjek pomisli da neće umrijeti na suhom i da je sve tako sunčano i zeleno samo na pravednu i zasluženu ugodu bogobojaznima i krotkima, a ne vječita borba. I tko će u takvoj opojnoj zabludi snaći snage za bacati pogled na nepregledno polje niskih strasti pred otkosom, tko će u šumu misli, tko bi išao štogod utažiti, kad je grehota biti žedan nečega ako ti je podastrijeto toliko toga da se jasno vidi u tom blagoslovu svih darova od mira do razuma, da u one dane kada to ne vidiš ne možeš niti domisliti što bi sve mogao tražiti? Samo da ti je znati, kad nemaš, što se sve imati može. O čemu da pišem, u koje kolo da se vrznem, u kakav koštac da se hvatam, gdje da tražim nemir, u šta da diram, nedostojan? E, pa kad ti dani prođu, kad nestane obilje, onda ću opet imati malo, onda ću opet moći tražiti, onda ću opet imati čuđenje i onda ću pisati priče.

- 12:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #