Jedan od onih dana nalik na pasje popodne
Vozio je smjerom suprotno od nesretne ljubavi, vjetar je vijorio zastavu na anteni . Kad stigne, bit će jako, jako star, a možda mrtav.
Dok putuje, usput će uočavati, kada ne bude umoran i što ga bude hirovita volja, i neke male stvari zapisivati kao dobre ideje za svoj život, ako mu zatreba kad jednom stigne, i prisjećati se djetinjstva. Put je ravan i slobodan. I kao da ovako putuje prvi put, kao da ne zna da život nije film a vrijeme nije glazba, i kao da ne zna da uživa namjerno, pohlepno i efikasno, svjestan da postoje remećenja i da je uvijek malo vremena do trenutka kada se izdogađaju, na putu mu bude da pregazi mačku. - Ovo ti je bio deveti, jel’da curo? Ti si kao i ja, nemaš sreće. Potpuno te razumijem, ja sam stari mačak. Isti kao pravi stari mačak,znaš, baš kao neki koji je bio tvoja velika ljubav, otac tvoje bezbrojne djece, samo duže živim. Zgazit ću još i ovaj opušak, i tako ćemo ostaviti znak, da smo oboje bili na ovoj cesti. ...Glupost....Kome je to važno, tko će znati? Mačja djeca? I kako to zvuči? Moram dalje. Nisam dobro, ne znam što govorim i čudno se ponašam. Nisam dobro kad ne putujem, kad stanem.Kad stignem, promijenit ću se i mogao bih si zamjeriti što sam razgovarao s mrtvom mačkom i rekao gomilu budalaština. Jer, možda ću zadržati sjećanja, možda mi to bude važno. Znat ću kada drugi ljudi budu oko mene, kad mi bude jasnije, bit će vremena. Idem, ovdje uopće nije ugodno. Vjetar je blago topao i zakida me za osjećaj stvarnosti, a utroba ove jadne životinje nije toplija od zraka i ne isparava, tako da izgleda kao da nije imala dušu , i to je pogrešno. Okrutno i naopako zauvijek, zlokobno u trenutku. Varka. Ne sviđa mi se ovo mjesto......-pomisli. Teškim koracima, s mukom odljepljujući noge od žitkog asfalta, osjećajući da ih oboje svojom vlažnom, mlakom gustoćom pritišće ovaj golem otvoren prostor, dokopa se spasonosno hladne unutrašnjosti užarenog lima. -A najgore je što će, kad stignem, vjerojatno opet biti proljeće......
|