Ispovijedi kišnog čovjeka

ponedjeljak, 03.09.2007.

Haustor

Najbolje su one priče koje nalaziš na ne-mjestima, ondje gdje zapravo ne očekuješ ništa ili barem odsustvo misli i nekog permanentnog oblika. To mi se danas dogodilo u haustoru prijatelja kojem sam išao u posjet. Živi u jednom od onih gigantskih vojnih solitera u obliku zvijezde. Te zgrade imaju neku neobičnu boju za koju mi više nije jasno kako su je uspjeli proizvesti jer je negdje između smeđe, zelene i žute. Ovisno o osvjetljenju i kutu gledanja, boja se mijenja od maslinasto zelene do zlatasto žute i sivosmeđe. Ispred zgrade nalazi se kavana sa palmom naslikanom na crvenoj pozadini, koja me jednom inspirirala za jednu kratku priču. Ništa važno. Kafić djeluje kao da će ga soliter svakog trena zgnječiti svojom golemom masom koja se prijeteći nadvija iznad prozračnih opni suncobrana na terasi. Ovaj chain of thought se prekida mojim ulaskom u zgradu. Prvo što primjećujem je vrlo neobičan oblik haustora i zidovi koji ne teku ravno, nego se ovijaju oko prostora i lomljeno, u nekom meni još nepoznatom ritmu, teku u ovom ponešto aerodinamičnom ulazu. Sve je izmješteno i izokrenuto u odnosu na sliku koju sam još prije ulaska stvorio u svojoj glavi i koja je sada posve besmislena. To čak nije ni razočaranje, već prije olakšanje, neka neočekivana sreća jer smo bar taj put oslobođeni miesianskog terora pravih kutova. No čak ni to u potpunosti, jer mi cijeli interijer haustora radosno pripovjeda svoju priču o modernizmu. Priču o svijetu oslobođenom bordura, štukatura i kapitela. Svijetu funkcionalističke estetike strojeva koja je bila posvuda u tom malom prostoru, osvjetljenom dnevnim svjetlom kroz veliki prozor u crnom željeznom okviru. Dessau je odjekivao sve do malog haustora u bivšoj Jugoslaviji. Blještava bjelina sudarala se sa morskoplavom na zidovima, naoko traljavo, nježno i slučajno, kao kad more dodiruje pješčani sprud. Ili poput one tako tipične plave kojom boje brodske palube i kuhinje. Delikatna crna ograda stubišta teče oko stubišta, u beskonačnom nizu koji kruži oko trokutastog okna haustora...Ne-mjesto najednom postaje mjesto u pravom smislu riječi, mjesto s pričom. Skrivenom ili ne.

- 17:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se