Ispovijedi kišnog čovjeka

srijeda, 15.08.2007.

Oda gnjojivu, prirodnom i umjetnom

Kao što pas zapišava drvo i zakopava kost
Tek da se nađe, da ostavi trag
Tako smo i mi zasrali ovu zemlju
Zagnojili zrak nebulozama koje poput bujice
Izlaze iz naših umova koji su
Tvornice sranja koja proizvode
Opet jedna te ista nova sranja
I tako u krug svaki dan
Godinama stoljećima
Sranje proizvodi sranje koje proizvodi
Sranje

Kakva korist od toga uopće
Sad kad su izumili i umjetna gnojiva
No to je opet neka nova vrsta sranja
Smućkanog u laboratoriju

Nije li naše đubre zlato
upitao se Victor Hugo
Čak se i veliki umovi izgleda
bave sranjem i njegovim nuspojavama
I Freud sa njegovom analnom fazom
Kao da cijeli život nismo ionako
Opterećeni vlastitim dupetom
I njegovim produktima

Smisao reinkarnacije bi trebao biti
Da se reinkarniraš sve dok
Sama sebe ne reduciraš na
Običnu hrpu govana
S kojom se mogu raditi korisne stvari
Na promjer pognjojiti njiva
Što je često najveći doprinos društvu
Koji je spomenuta hrpa sranja
(nekada u ljudskom obliku)
Ikada dala zajednici u kojoj živi
Koja je obično do te mjere zasrana
Da to bi to uopće primjetila

Zato se najiskrenije nadam
Da ne postoji reinkarnacija
Niti neki fiktivni zagrobni svijet
Jer ne želim završiti na polici
Neke poljoprivredne apoteke
U plastičnoj vreći jeftina dizajna
Odbijam biti društvemo koristan
Ionako ćemo prije ili kasnije
Svi završiti u istom sranju
A tada će dragi moji biti prekasno
Za pametovanje.

- 14:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se