am i crazy or what's going on with me??
23.06.2006., petak
iskreno, bolje nismo ni zasluzili, jedino hvala navijacima ;) tj nama
|
četvrtak. da dosao je bio i taj dan. dan odluke. reklo bi se biti ili ne biti. iako smo protiv brazila igrali, pa mogu reci dosta dobro, nismo nazalost pobijedili. Govorilo se bilo o nedostavtku sportske srece. ok. nije to bilo tako tragicno. idemo dalje. tu je bio japan. euforija je rasla. Itekako je rasla. mislilo se, ako su se brazilci jedva vidjeli u tekmi s nama, sta ce onda bit s japancima. dobit cemo ih tek tako. Utkratko, razvalit cemo ic kao kad tijesto valjamo. i dobili smo ih-frisku figu. u nekim trenucima pitala sam se znaju li oni uopce sta znaci igrat nogomet?! zadnjih 10 min nisam i ni gledat mogla. Sjedila sam u hodniku. lazem, setala okolo i samo slusala stimca kako govori da smo izgubili koncepciju. bilo je to gledanje bez gledanja. ocito samo slusanje. govorila sam si:hej ljudi, dajte malo. trgnite se. pocinje mi vec ic na zivce ta nervoza ta strepnja. nismo zabili. ali ni sada nije bilo pretragicno. sve su nade bile polozene u cetvrtak. 22.06.2006. 21,00h, Gottlieb-Daimler Stadion u Stuttgartu govorilo se ma uspjet ce u domacoj atmosferi, najbolji su kad je najteze i sl. cijeli dan sam vrtila film od prije 4 godine. trebao nam je tocno bod za prolaz u drugi krug protiv ekvadoraca. umjesto da i dalje napadamo, mi se igrali defenzivno. i osvetilo nam se. ispali smo. ali sada to i nije bilo tako vazno. pripremili sam svoj stajlig: dres, kockaste carape na koje sam posebno ponosna ;), marama, sal u ruci i najbolji komentator kojeg mozes imat-moj tata. svira himna. aaa jezim se. sretna sam, i previse. mislim si ma sve ce dobro proc. i pocetni udarac, svi odlicno krenuli. bore se. kad faul na niki kovacu. cirka 20 m od gola. reklo bi se odlican polozaj za srnu. ajmo srna, iskupi se. decko puca, kad ni manje ni vise nego gol. mislim nadali smo se golu ali iskreno bile su to ciste iluzije. baklje se pale ispred zgrade. djeca vriste. ja vristim. i to previse. sretna sam do boli. kolko neka stvar moze nekog usrecit to je nevjerovatno. tragicar tijekom svake tekme je moja mama koja nema zivaca to gledat. ona si sjedne na balkon i strepi. pa kad cuje da pucaju petarde, zna zena da je to dobro ;) ali sreca nije dugo trajala. povukli smo se. igramo vrlo konfuzno. sta im je pobogu. cico se deri, a oni nosta. austarlci brzi od klokana, probijaju, ma svaku loptu dobiju. a nasi. ne znam. nista. nema ih. australci imali 100 sansi, ali nece u gol. sreca za nas. slobodnjak za australiju kad mutavi tomas ispuca loptu rukom poput odbojkasice. hej decko, da nisi fulao sport?!?? jedanaesterac. naravno ne za nas. i 1:1. poluvrijeme. ajde cico ces ih napast pa bude nes profuncioniralo. pocetak 2. ajmo decki. ok je. idu nekako. bore se. bolji nego u prvom. napravili jednu akciju kad gol. n.kovac. ne znam kako, ocito vrlo sretno. odlicno.sta odlicno, savrseno. ali di je tu igra? prekonfuzno sve da bi bilo stvarno. poznati po balkanskom mentalitetu (isprike svim uvrijedenima), povukli smo se kao da ne zelimo pobjedu. hej, pa jeste normalni. igrajte. to vise nije bio nogomet. to je bilo neko cisto napucavanje. i 2:2. sasvim logicno. cak je i sudac bio za nas. nije dosudio 2 cista penala i dao simunicu 3 zuta. nije mi jasno samo kako. ne bunimo se. sudac svira kraj. a mi ne mozemo vjerovat. nije dobro pricat sa mnom poslije teme koju smo izgubili. duboko sam razocarana. ne time sto nismo prosli u drugi krug (mislim naravno da jesam, ali nismo ni zasluzili) vec time sto nakon tekme cico je i dalje tvrdio kako igramo moderan ofenzivni nogomet. hej pa di je tu napad?? covjece kamo ide ovaj svijet. zar su oni tako maloumni da ne vide sta se dogada oko nas. kroz obraz mi je curila i suza. bila sam strasno razocarana.i jos jesam. ali stvarnost je da smo igrali nikako. u biti nisam razocarana jer ovo sta smo pokazali u utakmici s australijom nije nogomet. ne znam kako bi to nazvala. iskreno veselim se nastavku svjetskog. iako nas vise nema na njemu, gledat cemo sigurno dobar nogomet. gledaj i uci reklo bi se. ali koliko dugo?? vec treci put zaredom idemo kuci poslije prvog kruga. nek mi onda samo jos neko kaze da nismo imali srece. e pa nabila bi ga. pitam se kako brazilci imaju stalno srecu i pobjeduju??! to su neki posebni krediti?!?? ako je iko cuo za to molim da mi se javi, radi konzultacije oko srece. brat mi dolazi za 10 min. i to iz njemacke. pa informacije slijede uskoro. zelim vam srecu, kad ih vec nasi 'nemaju'. pozdrav |
- 23:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
The only way to discover the limits of the possible is to go beyond
  bla bla.. ne volim dvolicnost..dize mi se kosa od takvih ljudi. ne volim izdaju, nepovjerenje, nekakvo pretvaranje. ne volim dosadu.iako nekad ta frustracija dobro dode. volim trcati na tramvaj. mislim nije da volim,ali to svakodnevno prakticiram. vec mi je postalo uobicajeno :) volim dobru mjuzu. volim sanjati. upoznavati nove ljude..komunicirati..heh putovati.  volim svoju kornjacu. volim citati. volim proucavati ny. znam ga napamet. volim (jako) plesati (joj koji sam ja muskarac bez brkova, znat ce neki na sta se odnosi). volim jesti kruske. sto tvrde to bolje. volim slobodu. volim nista ne raditi. volim lutati. volim ici nikuda. volim se izgubiti, sta god to znacilo..volim voljeti..    I’m only happy when it rains I’m only happy when it’s complicated And though I know you can’t appreciate it I’m only happy when it rains You know I love it when the news is bad And why it feels so good to feel so sad I’m only happy when it rains   I am the passenger And I ride and I ride I ride through the city’s backside I see the stars come out of the sky Yeah, they’re bright in a hollow sky You know it looks so good tonight I am the passenger I stay under glass I look through my window so bright I see the stars come out tonight I see the bright and hollow sky Over the city’s a rip in the sky And everything looks good tonight    Old pirates, yes, they rob i; Sold I to the merchant ships, Minutes after they took i From the bottomless pit. But my hand was made strong By the ’and of the almighty. We forward in this generation Triumphantly. Won’t you help to sing These songs of freedom? - ’cause all I ever have: Redemption songs; Redemption songs. Emancipate yourselves from mental slavery; None but ourselves can free our minds. Have no fear for atomic energy, ’cause none of them can stop the time. How long shall they kill our prophets, While we stand aside and look? ooh! Some say it’s just a part of it: We’ve got to fulfil de book.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||