Zena i ljubavnica

05 veljača 2012

Saznas da ti frendicu (supruga) muz (debil) godinama vara s drugom frendicom (ljubavnica), pa joj cak, takodjer godinama, obecava kako ce ostaviti suprugu i poceti zivjeti javno s njom, ali nekako, takodjer godinama, ne nalazi nacin da to i ostvari.
Ljubavnici suprugu predstavlja kao slabu, jadnu, neinteligentnu, potpuno nesposobnu za nastavak zivota bez njega, s malim djetetom... igrajuci, vrlo spretno, na kartu ljubavnicine zensko-zenske solidarnosti i empatije, valjda.
Suprugu privatno a i u javnosti predstavlja kao idealnu zenu i majku, njihov brak kao rijetko savrsenu zajednicu dvoje ljudi.
Za ljubavnicu ne znam, jer jesmo frendice ali vrlo povrsne, pa sam znala da se sevi godinama s nekim ozenjenim frajerom, sve dok nedavno nisam, posve slucajno jer zive u razlicitim gradovima, shvatila o kome je rijec.
Ljubavnica je nedavno dobila izuzetnu poslovnu priliku u Zagrebu, tu zive debil i supruga, ali je debil rekao da je to bezveze jer bi se rijetko mogli vidjati, postojala bi opasnost da ih negdje vide skupa i tako te spike, pa je nasjela.
Suprugu znam bolje, zovem je frendicom ali ne previse bliskom, vidimo se jednom u tri mjeseca na kavama i rodjendanima. Znam, pardon mislila sam, da zivi u sretnom braku, ima s debilom malog sina, situirana je kao zena-majka-kraljica u svakom mogucem smislu, tako da mi je spoznaja o trokutu supruga-debil-ljubavnica dosla kao siljak za led u mozak.
S jedne strane mislim da me se to ne tice i vjerujem da sam u pravu. S druge strane mi je malo muka unaprijed jer cu i jednu i drugu sigurno uskoro vidjeti, pitati "kaj ima?" i morati glumiti, a i nekako mislim da sam s razlogom saznala za ovaj trokut.
Ne znam, ne znam, razmisljam vec dva dana i nisam nikako pametnija.