|
ESSEKON 2005.
Piše: Dalibor Perković
_________________________________________________
Za one koji ne znaju, Essekon je nešto što bi se moglo klasificirati kao "manja konvencija" - nekoliko prostorija, manji broj ljudi, vrlo reducirana količina službenog programa. Kao posljedica, većinu događanja čine igre, a posjetitelja gejmeri. No, ono što je dosad bila neizbježna, a najčešće i jedina, stavka Essekona - a što se, nekim čudom, ne događa ni na jednoj drugoj konvenciji - je meni osobno vrlo zanimljiv literarni kružok: ono, posjedneš ljude koje zanima SF, nabaciš im nešto o čemu će pričati i pustiš prirodu da obavi svoje. Na kraju obično ispadne da su posjetitelji iz drugih gradova izdržljiviji, međutim, to je vjerojatno zato jer je Osječanima jednostavnije otići kući spavati, dok bi se ovi drugi vjerojatno osjećali glupo da prijeđu pola Hrvatske da bi razgovarali samo dva-tri sata, a onda se pokupili u krpe.
No, krenimo kronološkim redom. Ove je godine Essekon održan u isto vrijeme - 4-6. studenog - ali na drugom mjestu nego inače - u prostorijama osječke Liberalne stranke u samom centru grada. Ova je konvencija imala jednu prilično originalnu, iako zapravo izvankonvencijsku, zanimljivost. Naime, u listopadu i studenom je Hrvatskom kružila izložba složena negdje u Francuskoj u sklopu koje je bio i mali trometarski planetarij na napuhavanje! I tako je Vanda, bez čijih bi napora postalo upitno može li se uopće Essekon nazvati SF konvencijom, organizirala ekipu tako da se u jednoj osnovnoj školi u Osijeku, gdje se planetarij nalazio, skupilo čak dvadesetak SF-ovaca. I tako se društvo našlo u malom prostoru koje je pomalo nalikovalo na indijanski wigwam, sa žaruljom s izbušenom kuglom u sredini koja je podsjećala na vatricu, zvjezdanim nebom nad glavama i poprilično upornim propuhom.
Treba napomenuti da voditeljica nije bila na visini zadatka (poslije su mi na PMF-u u Zagrebu rekli da su taj posao radile osječke studentice pedagogije; zašto, pobogu, kraj živog i zdravog gradskog astronomskog kluba?), ali nije smetalo, jer nije bila ni publika. No, za pretpostaviti je da će, nakon ovog iskustva s nediscipliniranim SF-ovcima, buduća pedagogica s više duševnog mira prihvaćati svoj poziv znajući da djeca i nisu toliko naporna kao neki "odrasli".
Uslijedio je odlazak (za neke povratak) na konvenciju gdje je pripremljena spomenuta literarna radionica. Osječki ogranak Liberalne stranke je nakon silaska s vlasti u gradu očito imao problema sa strujom, tako da su prilazno stubište i WC osvijetljeni svijećama-lampašima koje su valjda ostale nakon Svih svetih. No, to je samo doprinijelo ugođaju. Što se tiče same konvencije, u jednoj prostoriji su bili stolovi za igranje (između ostalog, kartala se i bela), druga je bila za predavanja, dok je treća služila kao salon za salonski tip fanova. Malo prije početka, uz pomoć nekoliko papira sa slovima, veliki natpis na zidu "Liberalna stranka" preimenovan je u "Literarna stranka" i SF je mogao početi.
Tri autora - Zoran Vlahović, Dario Rukavina i osoba čije ime možete vidjeti u potpisu ovog teksta (ukoliko urednik (opet) nije doživio trenutak ne tako sitne pakosti i (opet) ga potpisao kao Viktoriju Faust) - su pročitali sami sebe, publika je rekla svoje, a ni čitači si međusobno nisu ostajali dužni. No, sve je ostalo prilično nedužno, bez za život ozbiljnijih ozljeda (prijelomi ruku, nogu i rebara generalno zarastaju, zar ne? ZAR NE???) tako da je bila riječ o prilično ugodno provedenoj večeri.
Nakon toga, u istu prostoriju su zasjeli neki vampiri, dio ekipe je otišao na hranilicu u pizzeriju, dok sam ja ostao gledati prvih nekoliko epizoda Stargate-Atlantisa i zaključio da serija nije ništa posebno (osim ako se nije dogodilo da, kao u većini slučajeva, tek nakon jedne ili dvije sezone scenaristi pohvataju konce i krenu proizvoditi dobar materijal). Malo poslije ponoći zaključili smo da je to - to i da bi baš i mogli krenuti kući.
Ove sam godine na Essekonu proveo bar četiri puta manje vremena nego na prethodnima. Jesam li što izgubio? Nisam siguran; od pedesetak ljudi koliko ih je bilo prisutno, možda ih je petnaest zaista činilo SF konvenciju, a od toga ih je više od polovice došlo izvan Osijeka. Ispada da većinu Osječana ne zanima SF i da Essekon zapravo služi da se ekipa iz različitih gradova nađe u to doba godine, malo popriča, a onda raziđe kućama. No, upravo je to ono što su mi rekli stari - i zaista mislim stari - konvencijski vukovi na Euroconu: SF konvencije su događaji koji služe kao izgovori da se ljudi koji su se na njima upoznali sastanu nekoliko puta godišnje. Problem je što u Hrvatskoj baš i nema puno ekipe koja je spremna prijeći 500 kilometara samo radi razgovora, ali dok takvih bude imalo, bit će i razloga za postojanje "malih konvencija", pa tako i Essekona.
disclaimer: NI OVAJ tekst nije napisala Viktorija Faust
|