Parsek

Galaktički književni leksikon: Hrvoje Prćić

Kad se priča o hrvatskom SF-u, Hrvoje Prćić je nezaobilazna osoba. Dugogodišnji urednik "Siriusa", autor nagrađen SFEROM, a prije svega neumorni fan znanstvene fantastike, daje nam lucidni uvid ne samo u nekadašnje stanje hrvatske znanstvene fantastike, već i sadašnjost te moguću budućnost! Razgovor je vođen na Sferakonu 2005. godine

SVI SMO MI SFERA!
Razgovarao: Boris Švel
___________________________________________________________________

"Parsek": Možete li nam se predstaviti?
Prćić: Zovem se Hrvoje Prćić, svojedobno sam bio glodur Siriusa, dobitnik sam nagrade SFERA za najbolju priču 1985. godine, a sada sam glavni urednik National Geographica Hrvatska. Prvo moram reći da u sebi nosim staru rak-ranu što nisam u onih dvanaest veličanstvenih koji su osnovali SFeru. Ali, kad su oni osnivali SFeru, ja sam tek dolazio iz Subotice u Zagreb na studij fizike, kao već strastveni ljubitelj znanstvene fantastike, odgojen na Verneu, Wellsu i drugim slavnim prvacima znanstvene fantastike, kao i ruskoj znanstvenoj fantastici koje je u ono doba bilo jako puno objavljivano, noseći sa sobom i jednu malu nagradu. Naime u petom razredu osnovne škole pobijedio sam na jednom literarnom natječaju u Vojvodini - kakvih je u to doba bilo - sa znanstveno-fantastičnom pričom o svijetu u kojem nema trenja. Došavši u Zagreb, nisam znao da postoji sekcija za znanstvenu fantastiku pri ARKZ-u (Astronautički i raketni klub Zagreb, op. ur.), ali sam vidio da se u Galeriji Studentskog centra održava prvi Sajam znanstvene fantastike. Došao sam tamo, upoznao divne ljude i vrlo brzo se priključio toj ekipi koja je već osnovala Društvo za znanstvenu fantastiku. Zahvaljujući njihovoj i svojoj komunikativnosti te svojem zanimanju za SF, ubrzo sam postao jedan od aktivnijih članova SFere. Postao sam i urednikom "Parseka" koji je tada, od jednog šapirografiranog papirića, dobio oblike skoro semi-prozina koji se tiskao u tiskari. Doista, mislim da je to bilo pravo zlatno razdoblje SFere, kad se u SFeri radilo i razvijalo. SFera je tada išla jednim dobrim smjerom etabliranja znanstvene fantastike.
Bilo je to vrlo teško, jer je u to vrijeme znanstvena fantastika općenito bila smatrana skoro šund-literaturom, nije bila cijenjena. Sjećam se jednog razgovora s profesorom Solarom koji je napisao knjigu o teoriji književnosti, gdje je on svrstao znanstvenu fantastiku tako kako ju je svrstao. Imao sam sreću što sam ga upoznao preko obiteljskih prijatelja, pa sam ga upitao: "Kako možete reći da je to loša literatura?" "Navedite mi dobru SF literaturu", odgovorio mi je . Rekao sam mu: "Orwellowa 1984., Zamjatinov Mi, Swiftov Gulliver..." "Pa to nije znanstvena fantastika!" (smijeh) Dakle, sve što je bilo dobro, nije smatrano znanstvenom fantastikom - u nju se trpalo samo stvari poput Flasha Gordona. Naravno, ako ograničite SF na takve i slične stvari, držat ćete kako je to nešto B-kategorije.
SFera je tada krenula dobrim putem etabliranja SF-a, njezina pretočavanja u mainstream literaturu. Za to je, dakako, bilo potrebno uključivanje u razne državne i društvene forume, poput SIZ-ova (samoupravne interesne zajednice; one su držale novce, op. ur.), Gradskog odbora za kulturu, sudjelovanja u raznim natječajima... Jedna birokracija bez koje se ne može. Moram reći da je to tada jako dobro rađeno, mi smo se silno angažirali: išli smo po osnovnim školama i okolnim gradovima, držali predavanja, okupljali ljude. Inicirali smo okupljanja ljubitelja znanstvene fantastike po raznim mjestima. Našim današnjim članovima bit će zanimljivo da smo mi inicirali osnivanje klubova u Beogradu, Osijeku, Rijeci, Splitu, kasnije i drugdje, kao u Subotici. Radili smo da se fandom razvije, širi i etablira. Doista, održavali smo puno dobrih predavanja i literarnih večeri. Bilo je tu puno papirologije, čak smo nastojali da i naše sastanke malo uozbiljimo. Tada je bilo jako puno SF-a na sastancima: "svađa" oko sadržaja, tumačenja... Zaista se živio taj SF na sastancima SFere. Uživao sam u tim našim prepirkama koje su znale trajati do kasno u noć. Kroz rad u SFeri počeo sam polako surađivati oko znanstvene fantastike i s kućom Vjesnik s kojom sam surađivao i na druge načine. Tako sam uspostavio blisku suradnju s Borivojem Jurkovićem i "Siriusom", počevši raditi kao prevoditelj i autor stručnih tekstova. Mislim da sam objavio u to doba najveći broj stručnih tekstova o raznim sferama znanstvene fantastike i potvrdio se kao dobar poznavatelj SF-a, čak autoritet.
Tada sam počeo na ondašnjem Omladinskom radiju - današnjem Radiju 101 - voditi kao urednik emisiju o znanstvenoj fantastici koja je išla četvrtkom od 19 do 19 i 30 sati. Bila je to prva radijska emisija posvećena isključivo znanstvenoj fantastici, trajala je oko godinu dana. Nakon toga, dvije godine nisam radio na radiju, a onda sam organizirao emisiju 3. programa Radio-Zagreba, pod nazivom "Znan-fan tobogan". Ona je išla četiri do pet godina i imali smo zaista ogroman broj raznih gostiju koji su dolazili i razgovarali o znanstvenoj fantastici. To je jedan dio mojeg rada na koji sam jako ponosan.
Dakako, kruna mojeg rada na znanstvenoj fantastici bila je kad sam naslijedio Borivoja Jurkovića na mjestu glavnog urednika "Siriusa". Boro je napravio divnu stvar u prvim godinama, kad je "Sirius" dobio nagradu kao najbolji SF časopis u Europi 1980. godine. Malo sam okrenuo njegovu koncepciju: modernizirao "Sirius", uveo unutarnje grafičke priloge, široke dijapazone sadržaja, grafički ga poljepšao, što je 1984. godine rezultiralo još jednom nagradom za najbolji časopis u Europi. Tada smo jako puno radili na odgajanju mladih pisaca sa školom pisanja znanstvene fantastike i ocjenjivanjem radova, upućivanjem autora što jest, a što nije dobro itd. Mislim da je tada nastao i dobar dio sadašnje generacije pisaca znanstvene fantastike u Hrvatskoj.
Uređivanje i izdavanje "Siriusa" bila je uvijek jedna teška borba, zbog toga što - kao što već rekoh - znanstvena fantastika nije bila cijenjena kao mainstream literatura. S druge strane, i u kući Vjesnik bila se stvorila jedna kritična masa ljudi koji to nisu cijenili i voljeli; stalno smo se morali boriti za potvrdu "Siriusa". I onda dolazi ono najgroznije: u kući Vjesnik svaki je časopis bio nešto što se zvalo "zajednički proizvod". Znači, "Večernjak", "Arena", "Studio", "Erotika", "Sirius" bili su zajednički proizvodi kuće Vjesnik. Svaki je časopis bio u određenom postotku opterećen davanjima: toliko posto tiskanje, toliko posto distribucija, toliko posto restoran zajedničke prehrane, toliko posto odmaralište na Rabu, toliko posto liftovi, bla, bla, bla... No, "Sirius" je stalno imao gubitke! Odjednom su se pojavili zabrinjavajući gubitci, i što smo više dizali cijenu, to su gubitci bivali veći! Počeo sam žestoko analizirati te naše troškove i utvrdio sam da je u zajedničkom proizvodu "Sirius" opterećen sa 103 posto! Koliko god smo dizali cijenu, gubitci su - po definiciji - bili veći. Tako sam na jednom sastanku koordinacije rekao: "Čujte, riješio sam naše probleme s gubitcima, više ih ne ćemo imati!" "Kako?" "Cijena 'Siriusa' će biti nula dinara. Onih tri posto će također biti nula, ja ću biti na pozitivnoj nuli."
Valja također reći da je u to doba počela i opća recesija znanstvene fantastike, ne samo u tadašnjoj Jugoslaviji, nego općenito u svijetu. One začudnosti koja je stalno dizala znanstvenu fantastiku - a koja je proizlazila iz svemirske utrke, iz našeg ondašnjeg slabog poznavanja univerzuma - počelo je polako nestajati. Onda su došli kompjutori, pa je došao cyber science fiction, ali je i on polako počeo nestajati... Tako je začudnost znanstvene fantastike počela biti zatomljivana. To je bio drugi razlog što je naklada počela opadati, plus je rast tenzija u bivšoj Jugoslaviji doveo do toga da prodaja izvan Hrvatske počne opadati.
Tako su šefovi donijeli odluku da se "Sirius" ukine i da se ode u neke bolje projekte. "Sirius" je ukinut na prodanoj nakladi između deset i petnaest tisuća primjeraka. To bi i danas bila fantastična naklada, ali onda - očito! - nije bila dovoljna.
Kolika je bila remitenda "Siriusa"?
Mislim da je bila oko četrdeset posto.
Vi niste izravno naslijedili Borivoja Jurkovića? Između vas je bio Milivoj Pašiček?
Hajdemo to raščistiti. Milivoj Pašiček je bio glavni i odgovorni urednik te direktor OOUR-a (osnovne organizacije udruženog rada, op.ur.) koji se zvao Romani i stripovi. Kad je Boro Jurković otišao kao glavni i odgovorni urednik te direktor Romana i stripova - a on je još uz to bio i glavni urednik "Siriusa", jer je volio "Sirius" kao svoje čedo - došao je Milivoj Pašiček. Ja sam već tada bio tamo, ali nisam službeno bio u Romanima i stripovima. Tako sam radio "Sirius", ali, budući ga iz administrativnih razloga nisam mogao potpisivati, potpisivao se Pašiček. Kako je to njemu bila gnjavaža, jer Pašiček nije ni poznavao, ni volio SF (što će on spremno reći!), prestao se potpisivati. Onda su par brojeva potpisali Igor Mandić i Ana Hrastović, koji su bili tamo u radnom odnosu, ali i to je bilo pro forma, jer sam časopis radio ja. Međutim, kad su se raščistili ti službeni razlozi iz kojih se nisam mogao potpisati, počeo sam potpisivati "Sirius". Čak sam u jednoj Riječi urednika i naglasio kako je došlo vrijeme da se napokon otvoreno potpišem, jer su svi u to vrijeme znali da ga ja pripremam i radim. Eto, to je sva istina o "Siriusu".
Kako je u to doba funkcionirala SFera?
Sfera je u to doba bila vrlo snažna i očekivao sam da će i dalje nastaviti svoj uspon. U to vrijeme imali smo suradnju s Društvom književnika, u žiriju nam je bio Hrvoje Hitrec, etablirani ljudi su sve više dolazili u SFeru, ostvarili smo plodnu suradnju s kulturnim centrima stranih država, bili smo sve prisutniji... Kad je bio Sferakon, gotovo cijeli Zagreb je živio u Sferakonu: knjižnice su imale svoje izloge koje su uredile u stilu znanstvene fantastike, u izlozima najpoznatijih knjižara u centru grada bili su izlošci na temu znanstvene fantastike. Doista je grad živio u stilu znanstvene fantastike.
I broj članova je sve više rastao. Eh, tu se sad polako počinju javljati određeni problemi. Dobar dio ljudi koji su tada ušli u SFeru nisu lijepim okom gledali na tu, nazovimo, birokratizaciju SFere. A birokratizacija je nužna kad nešto postaje - nadobudno rečeno - organizacija od općeg društvenog interesa. Moram reći da je u to doba Ivica Posavec odrađivao silan posao u tom administrativnom dijelu. Nažalost, ta je grupacija pomalo osvajala majoritet u SFeri, a nije imala interesa za "službeničke" poslove - nije bila zainteresirana za administraciju, nije bila zainteresirana za društveno koristan rad... Bila je zainteresirana za to da igra igre, da ima mjesto gdje će se naći, popiti pivo, pušiti, zezati se, a science fiction joj je bio na drugom, trećem ili n-tom mjestu... Nažalost, rekoh da su osvajali majoritet i moja malenkost je u tom trenutku odlučila, kao i još neki drugi članovi, polako se povući i prepustiti njima vođenje SFere. Moj je dojam - možda griješim! - da je SFera iz jednog zlatnog doba krenula silaznom putanjom u kojoj polako gubi svoje pozicije na izvorima financiranja, polako gubi članstvo, polako gubi javni interes i priznanje, a na sve to dolazi još i rat, koji ju je dodatno zatukao... I tu je došlo do jednog tavorenja SFere. Posljednjih godina, pak, SFera se opet uzdiže i čini mi se da je na dobrom putu.
U to doba sam još dolazio na SFerakone, a onda je došao jedan SFerakon kad su mi na ulazu rekli da moram platiti kotizaciju, što je mene bilo silno razgnjevilo, nije se radilo o tih par desetaka kuna, nego o načelu: mislim da su, prema statutu (ne znam je li u međuvremenu promijenjen!), svi dobitnici nagrade SFERA doživotni počasni članovi udruge SFera, kao i doživotni posjetitelji, odnosno članovi Sferakona. Propustio sam puno Sferakona, što mi je silno žao, ali sam pratio zbivanja preko kolega koji su mu prisustvovali, kao i Interneta, pa sam upoznat sa sadašnjom situacijom i ekipom. Ove sam godine dobio "mig" da me na ulazu ne će tražiti kotizaciju i jako mi je drago što sam tu. Znanstvena fantastika je ono na čemu sam odrastao i ono što volim. Mislim da ću do zadnjeg atoma snage voljeti i pratiti znanstvenu fantastiku.
Vi ste ujedno i plodan autor?
U to vrijeme sam počeo i pisati znanstvenu fantastiku. Mislim da svaki fan sanja da počne pisati SF: prvo sam ga prevodio, a zatim sam ga počeo i pisati. Jedna od mojih priča bila je objavljena "Erotici". "Erotika" nije u to doba bila nikakav pornografski časopis, već - kako smo u to vrijeme govorili - časopis za kulturu erotskog življenja. Ona je doista objavljivala kvalitetne autore, kvalitetne stripove, kvalitetne stručne tekstove. Bio sam, inače, urednik znanosti, a kao autoru mi je nekoliko priča objavljeno unutra. Jedna je bila Ana s onu stranu zrcala, koja je poslije dobila i nagradu SFERA (godine 1985., op. ur.).
Pišete li još?
Cijelo ovo vrijeme ja sam i pisao znanstvenu fantastiku i objavljivao u raznim časopisima koje sferaši vjerojatno nisu pratili. U zadnjih petnaestak godina imam objavljeno stotinjak SF, horror i fantasy priča po raznim časopisima.
Unatoč tome, stječe se dojam diskontinuiteta između generacije "Siriusa" i generacije devedesetih. Vrlo malo autora iz "Siriusa" piše i danas: Predrag Raos, Živko Prodanović...
Ne bih rekao da je diskontinuitet u pisanju. Ljudi koje ste spomenuli, pišu. I oni ljudi koji su onda pisali - pišu. Prije bih rekao da je bio jedan mali diskontinuitet objavljivanja, a ne pisanja. "Sirius" je redovito objavljivao priče domaćih autora, stimulirao je domaće autore neka pišu. To je bilo opredjeljenje "Siriusa", objavljivati i razvijati domaću znanstvenu fantastiku. Kad se pojavila "Futura", to nije bilo njezino opredjeljenje. "Futura", kad se pojavila, nije bila usredotočena na objavljivanje i razvijanje domaćih autora. "Parsek" se također baš i nije pojavljivao u to vrijeme, a i danas je vrlo paradoksalno-sekularan. Tako da se u to doba nije imalo gdje objavljivati...
Predrag Raos! Primjerice, znam za njegovu briljantnu zbirku Veliki tetraedar. Kao sve što Raos piše, i to je opsežno djelo, tisuću dvjesto do tisuću tristo kartica. Briljantna zbirka, ali nikad objavljena! Upravo je bilo dogovoreno da bude objavljena, pa je izbio rat, pa daljnje komplikacije, pa nikad ništa... Tako se zapravo izgubila mogućnost objavljivanja! Znam mnoge autore iz doba "Siriusa" koji imaju pune fascikle napisanih, a nikad objavljenih stvari. Imao sam sreću, radeći za kuću Vjesnik, i u ratno doba objavljivati, tih spomenutih stotinjak priča, pa čak radim da ih objavim u dvije velike zbirke priča.
Zatim se stanje počelo pomalo popravljati. U SFeri se pojavila ekipa - koja jest odrasla na "Siriusu", ali se od tada malo i uozbiljila - pojavila su se pozitivna ozračja i ponovno se počelo objavljivati. Međutim, sad ta nova ekipa u SFeri i oko nje, odnosno hrvatskog SF-a, dosta obiteljski (kako ja to volim reći) vodi SFeru i hrvatski SF. Ta ekipa je isplivala, a oni iz starije generacije nisu više bili dio te klape. Zato se može dobiti dojam da su ti ljudi nestali. No, oni su živi i pišu: Raos je objavio par stvari, pa Živko Prodanović, pa Slobodan Petrovski. Petrovski više u inozemstvu; on jako dobro piše, jako mi je drago što sam ga profurao u "Siriusu"...
Branko Pihač...
Pihač također! On je vrlo osebujna osoba koja jako zanimljivo piše. Sve su njegove priče tehnički dosta dobre. Pihač je tipični predstavnik tehničkog SF-a. On ima neki izum, pa se oko tog izuma nešto događa... Pihač je otišao iz Hrvatske (u Kanadu, op. ur.) jer je propala tvrtka u kojoj je radio, ali on i dalje piše. On je bio pomalo kivan na hrvatsku izdavačku scenu, jer nikad nije dobio SFERU, niti je ušao u izbor da dobije neku nagradu. Stoga je bio kivan, a kad je otišao, nije slao stvari izdavačima - a nije imao ni kome slati! Zato mu je nešto objavljeno u inozenstvu. Čuo sam da je ostao u kontaktu i s nekim beogradskim izdavačima, ali ni tamo nije ništa objavio. Tek sad je obnovio kontakte s nakladnicima, ali on je pisao cijelo vrijeme i sigurno ima na zalihi dobru količinu priča.
Dakle, to su ti autori koji su pisali i pišu. No, stasala je nova generacija koja je doista učinila veliki iskorak u obnavljanju tiskanog dijela znanstvene fantastike. Tu odajem veliko priznanje, u prvom redu sferakonskim zbirkama, a potom istrakonskim zbirkama. To su doista briljantne stvari.
Kako vidite SFeru danas?
Očito je, dakle, da u SFeri pušu neki novi vjetrovi. Međutim, ono što bi SFera trebala sad učiniti, da bi došlo do jednog revivala zlatnog doba, jest da ponovno poradi na svojoj birokraciji. Ali birokraciji u pozitivnom, ne u negativnom smislu! SFera je sada, na određeni način, zatvorena u sebe. Ona je u sferi. I u toj sferi sve funkcionira. No, iz te sfere treba iskoračiti. SFera mora poraditi da opet postane dio mainstream literature, da postane cijenjena u institucijama. Ne volim reći: ozbiljnim institucijama, ali, recimo, u priznatim institucijama. Pri tome mislim na udrugu, ali i na SF u cjelini! SFera mora dobiti ono priznanje koje zaslužuje, kao udruga koja sustavno radi na jednom dijelu kulturne promidžbe i uzdizanja u Hrvatskoj, pa i izvan granica. Ali to ne će biti vrednovano i cijenjeno ako ostane unutar SFere; ona mora polako izaći iz te sfere. A to znači: mora se voditi određena administracija, mora se uključiti u tokove mainstream literature i mainstream kulture, mora doći na određene izvore financiranja. Njezini članovi moraju postati cijenjeni članovi određenih institucija, jer će samim tim biti više cijenjena i njihova udruga. To će samim time dovesti i do priljeva novog članstva.
Ja pratim što se zbiva na forumima, chatovima i slično. Ta zatvorenost na određen način koči nove ljude da dođu. Kad dođu drugi ljudi s novim i svježim idejama, vrlo im je teško probiti se kroz sferu sadašnje generacije. Mora doći do otvaranja, do širenja! SFera se mora angažirati i u drugim gradovima, ne samo po Zagrebu. Neka me ne shvate pogrešno Kutinjani, Istrani, Riječani, Osječani... Ali SFera je najstarija udruga u Hrvatskoj. SFera ima tradiciju. Svi smo mi SFera! Od SFere se doista očekuje da bude lider, i ona to očekivanje mora ispuniti! Naravno, uvijek se postavlja pitanje kadrova...
Zbog čega mi sve to radimo? Iz više razloga: jedan je ljubav. Volimo SF! Ali, također želimo priznanje i novce. Prvo ulažemo ljubav, zatim smo netko-i-nešto pa ulažemo priznanje, a na kraju i novac. Tu moramo zatvoriti konstrukciju radi čega to sve radimo: studiramo radi novca, radimo radi novca, pa i hobijem se bavimo radi novca. Ali, uživamo u tome! Kroz to uživanje moramo međusobno izgraditi da SFera bude priznata i poznata jer će se time OTVORITI TRŽIŠTA! Otvorit će se tržišta da plasiramo svoje radove i otvorit će se mogućnost da nam dođu novi članovi sa svježim idejama i s više slobodnog vremena. To je klasično pitanje smjene generacija! Dok smo mi bili studenti, imali smo mnogo više slobodnog vremena. Zatim dolazi posao, obitelj - vremena imaš sve manje. Ali imaš nešto drugo: ugled, autoritet, pristup izvorima financijske moći, društvene moći, političke moći, pa svatko na određeni način pridonosi tome. To je ono što SFeri u ovom trenutku nedostaje i što Sfera mora učiniti da bi napravila taj ključni iskorak koji je potreban i znanstvenoj fantastici u Hrvatskoj i SFeri kao temeljnoj hrvatskoj udruzi za znanstvenu fantastiku!
Dobro, a kako bi to trebalo učiniti?
U svakoj povijesti američkog SF fandoma - on je najjači, tu nemamo što razgovarati! - svaki će vam od tih starih majstora koji su stvorili science fiction onakvim kakav je danas, svaki od njih će vam reći da je SF stvoren jednom spregom fandoma i autora, ljubitelja i pisaca. Oni su jedni druge uzdizali i sami sebi stvorili tržište! sami su sebi stvorili business! Mi smo sad ponovno došli u fazu da to napravimo. I ako to ne učinimo, polako ćemo zamirati...
Najljepša Vam hvala!