parliament

četvrtak, 08.01.2009.

Rijec

Prije Pocetka mora da je vladala neugodna tisina koju su u velikim razmacima prekidale snazne eksplozije i svjetlost iz nekih vasionskih pripizdina. Ustvari, bilo je strasno dosadno dok se nije javio gromoglasni glas: "Neka bude… !", i bi svijet, stvoren u jednoj recenici i recenicama koje su slijedile. Rijec kao instrument stvaranja.
Nadam se da nece zvucati izmisljeno ako konstatiram da je stvaranje svijeta umjetnicki cin. Ideja da se iz nicega stvori nesto.
Bez obzira na sve one sume, potoke, cvijeca i mora, remek-djelo stvaranja je bio covjek. Covjek kojeg je umjetnik stvorio na svoju sliku i priliku.
U kakvom psihickom stanju se nalazio Adam kad je prvi put otvorio oci i vidio svijet koji je Bog za njega stvorio? Jedan svijet u kojem je sve sa svacim savrseno harmoniralo i svijet u kojem se nista pod milim Bogom nije trebalo raditi. Svijet koji je nazvan Raj.

Nakon sto je Bog za ruku uzeo Adama i zenu koju je napravio od njegovog nebitnog komada tijela i koju mu je kao savrseni provodac namijenio, progovorio jer prvi put nakon onih rijeci stvaranja. Neobicno, ali prvo obracanje Boga Adamu i Evi bila je zabrana. Pa zar nije opasno da dva izgubljena covjeka bez ikakvog zivotnog iskustva prvo cuju zabranu i prijetnju. Danjasnji pedagozi bi totalno ispizdili zbog ove odgojne mjere. Mozda bi svijet bio i bolji da je Gospod imao mrvicu majcinskog instikta pa da ovom paru bez djetinstva, vodajuci ih po vrtu, otpjeva neku pjesmicu. Recimo, "Close To You" od The Carpenters (kao sto je njemu gore na nebu sada pjeva Karen).

Nakon jednog nesporazuma izmedju Boga i ovo dvoje ljudi (sto je bilo, poznajuci ljude, nekako i za ocekivati) doslo je do kraha. Nestalo je Raja i bezbriznosti. Moralo se raditi i prezivljavati. U setnju su Adam i Eva smjeli samo za vikend. Sedmi neradni dan je posljednje sto je Bog stvorio na zemlji. Ostalo je naravno jos mnogo stvari za otkriti i stvoriti, ali Bog se stvaranjem vise nije bavio, vec je tu odgovornost prepustio ljudima. Ta nedjelja (o kojoj su pjevali i Parni valjak i Toma Zdravkovic, a i Bono Vox) ostala je i do danas u pravovjernim krscanskim zemljama neradni dan.

I Eva je morala raditi, cak i radjati. Tako je izmislila pelene za Abela i Kaina. Osmisljala je i odjecu u kojoj ce svi dobro izgledati. Adam je izmislio krov nad glavom kako Eva ne bi bila mokra dok se odmara na kisi. Izgon iz Raja je za ovaj par donio i mnoge neugodnosti. Novonastala situacija je zahtjevala da se sami pobrinu kako prezimiti zimu, kako se nahraniti i kako odrzavati vatru da se ne ugasi. I dok su zagrljeni gledali u vatru, navirala su im sjecanja na sve ono sto su zbog svoje radoznalosti prokockali. Naravno da su zalili za izlezavanjima u vrtu i za blizinom svog strogog oca, ali, kako nam to veli velika knjiga, nikada o tome nisu pricali. Ni svojoj djeci, ni izmedju sebe. Sramili su se, jer su shvatili da je Raj izgubljen njihovom krivicom i da je i buducnost njihove djece neizvjesna. Najzabavnije u citavoj prici (iako to nije bilo zabavno za Evu i Adama) je nacin na koji su roditelji ucili blizance pricati. I dok su Eva i Adam stvoreni da od pocetka pricaju i razumiju, njihova djeca su u svom pocetku bili totalni debili. Naravno da su Adam i Eva prvo pomislili da sa djecom nesto nije u redu, ali su imali strpljena i poslije izvjesnog vremena djecaci su poceli izgovarati polovicne recenice. Abel, u pocetku, malo bolje od Kaina.

Al’ da se vratim na pocetak i one rijeci stvaranja koje su dosle nakon tisine. Pitagora je trazio od svojih ucenika prvo pet godina sutnje, pa su tek onda mogli nastaviti sa nastavom i stvaranjem. Bog nam se, takodjer, vec poodavno ne oglasava.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv