body missing you body

utorak, 22.12.2009.

Happy Christmas.Happy New Year

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Osobe zapisane vječno u mislima i u srcu.
Downtown.
Moje dvije najdraže.
Moji najdraži bližnji.
Moj prijatelj.
Nadam se još puno dobrih trenutaka koje ću provesti s vama jer ste dio mog života, i u javi i u snu.
Volim se sve.

11:58 - Komentiraj ( 0 ) Print - On/Off

utorak, 17.11.2009.

Što je meni ovo trebalo???

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

10:58 - Komentiraj ( 0 ) Print - On/Off

utorak, 29.09.2009.

"Onaj" osmijeh na licu

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us


Poznat mi je ovaj osjećaj. Osjećaj koji sam više puta okusila. Da li je ispunjeniji? Ja se nadam da je ispunjeniji jer mi sad to treba više nego ikada. Osjećam se jako zbunjeno. Osjećam se kao malo dijete kada bira sladoled....da li uzeti novi čokoladni s bademima i preljevom od višnje ili ipak ostati pri calssicu??? Mislim da sam spremna na nešto novo. Upoznala sam jednog dečka koji se jako razlikuje od mojih dosadašnjih. Nekako je u svakom pogledu drugačiji. U biti ne znam još, tek postoji samo poznanstvo ali bitan je i prvi utisak. Nekako sve dobiva drugačiji smisao od kad sam tu. Osim crne i bijele počinju se stvarati i neke druge boje. Šarene. Očito još trebam vremena da se odvoje pa da svaki sadržaj dobije smisao i svoju boju. Odlučila sam više ne stvarati film u glavi kak će biti i šta će biti, jer kad god stvaram dobar film on se ne ostvari, a dok loš uvijek pronađe svoj put. Sad sam tu gdje jesam. Ne razmišljam o svom domu tak često. Ostavila sam ga i sretna sam ovdje. Dobila sam početak. Ispunila sam nešto u što sam sumnjala. I to mi je dalo jedan veliki poticaj i sampouzdanje.
Na početku ove godine i nešto malo prije nje rekla sam da mi je dobro samoj. Tad mi je bilo dobro jer sam pronalazila sebe u novoj sredini. Sad. Sad sam ponovno osjetila zaboravljeni osjećaj i mogu reći da je još bolji. Voljela bih da to mogu podijeliti sa svojim frendicama, ali vremenski trenutak događaja je malo kompliciraniji. Znam da sam krivo postupila i jako se kajem zbog toga.
Koliko god se osjećala zbunjeno, ope volim ovaj osjećaj. Mami "onaj" osmijeh na lice, koji je svima dobro poznat. Da li će potrajati duže? Ne znam, niti se zamaram baš previše tj. uopće. Bilo kako bilo, mislim na njega imoje općepoznate obaveze ( o njima stvaram film....moram:).
Veliki pozdrav mojoj najboljoj frendici prema kojoj nisam bila iskrena i nadam se da će sve doći na svoje mjesto.

20:02 - Komentiraj ( 0 ) Print - On/Off

ponedjeljak, 24.08.2009.

Granice sjećanja

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us

U životu postoje granice. Granice koje ne bi smjeli prelaziti. Tu se radi o granicama o kojima ti ovisi život, ali i malim granicama o kojim ti život i ne ovisi baš toliko. Danas sam primila uznemiravajući poziv i počela upravo razmišljati o ovoj temi. Temi o granicama. One su svuda oko nas. Neke su nam tako očito postavljene, a neke trebamo inuticijom "loviti". Sve u svemu, one granice koje su nam tak očito postavljene ne poštivamo ( izuzevši nekih) i ne dolazi nam u obzir da na njih pridajemo toliku pažnju koliko na one granice s kojim se moramo uhvatiti u koštac. Ma postoji mali milijun primjera na ovu temu i nemam nakanu toliko ulaziti u detalje o granicama o kojima ovisi život. Ne želim o tom jer to samo donosi bol i tužna prisjećanja kojima nema granica. Želim samo zahvaliti NJEMU što ju je ipak ostavio s nama.
A sad da se vratim onoj lijepoj strani koja ti život čini bogatijim i svakako dragocjenijim. Zureći u zid i razmišljajući o niočemu, odjednom čujem glasove djece koja mi mame osmijeh na lice. To su samo djeca iz kvarta koja bude u meni sjećanja na moje dane kad sam se i ja u svom kvartu igrala. Željela bi da sam svaki taj trenutak zapamtila. Ali ti trenuci ipak postoje sam u mom sjećanju, i sama sjećanja imaju granice.
Bio je to treći razred osnovne kad sam dobila najbolju prijateljicu na dar. Od tog trenutka mi se promjenio život. Još dan danas se zapitamo kakav bi nam bio život, s kim bi se družile da se nismo upoznale. Zanimljivo kak ti takve stvari promjene i uljepšaju život. Igrale smo se u kvartu svaki dan i družile s ostalom djecom. Taj dio života sam svakako provela najviše na ulici. Kao uvijek, postojala je podjela cure i dečki. Cure su se igrale barbikama i glumile sapunice, a dečki, ah, ma tko će njima znati. Njima je bila glavna samo lopta i prostor gdje će uništavati sve pred sobom. Zbilja mi je svijet barbika bio život iz snova. Sva ta odjeća, kuće, auti.....da mi se vratiti. Cure bi doslovno zaokupile cijeli kvart s tim dražesnim lutkicama i svijet je bio samo naš. Mama je imala problema šta nisam niš jela jer ja sam mislila živim život samo igrajući se. Prošlo je vremena kad smo skužile da nas taj svijet odvaja od stvarnosti i tak se okrenule prema lopti i dečkima. Nas tri smo bile nerazdvojne i 24 sata smo provodile ludujući i ganjajući loptu. Postalo smo dio muškog svijeta. Kak su se oni ponašali tak smo i mi njih glumile. Finale bi bio kad bi smo svi bili ne posvađani i kad bi složili team za jednu dobru nogometnu tekmu. Moja pozicija bila je golman. Eh, i tad sam branila.A kad ne bi bilo tih tekma, bila nam je dovoljna lopta i prebacivanje prek žice od struje. U nekim razmacima vremena igrale smo i lastiku ( gumi-gumi), lopova i pandura, žmire.....A onda je došlo vrijeme rolanja. Mogu sam reći da skoro nisam išla spavat s njima i to vam sve govori. Također su i na red došla osmišljavanje i drugih sportova na cesti odbojke i tenisa. E, a tek tu smijeha. Da ste sam vidjeli lica naših predragih susjeda. Bilo je to doba igre, smijeha, plakanja, tuče i još tisuće i tisuće stvorenih načina zabave. Bilo je to doba koje bi bez ikakve sekunde razmišljanja pristala na povratak. Dečki se nisu ni malo ponašali zaštitnički, neg se svak brinuo za sebe.....za tzv. "preživljevanje": tko će dalje pljunuti, tko driblati bolje po nogama, tko se bolje sakriti, tko više izluđivati ljude....pravi mali divljaci. Toliko se toga dogodilo i tek kad sjednem i pokušavam vratit film jednostavno je nemoguće se sjetiti svih tih tako dobrih trenutaka. Da bar ne postoji ta granica sjećanja. Ostalo mi je ono najbolje iz tog sveg. Ostala je moja frendica. Frendica koja me dosta puta sjeti na neke stvari koje sam mislila da sam zaboravila.

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us

Slušajući odrasle osobe, osobe koje su već prošli pol puta svog života, kak govore da najbolje razdoblje života je adolescencija. Imajući to na umu, svakako mislim da su dobre al ono moje nabolje razdoblje je djetinjstvo. Svaki čovjek je individua i svatko ima svoje mišljenje, želje i osjećaje. Osjećam kak me je to doba u potpunosti ispunilo i ponovno sjećanje dovodi me do nekog novog obnavljanja i ispunjenja.
Osjetim da mi je i dalje pogled u zidu, al više na čujem. Ne čujem viku djece. Ona sjede na pragu zgrade i slušaju glazbu. To nije glazba s ploče ili kazete, pa ni s cd-a. To je glazba više tehnologije. Glazba koja će im stvoriti veliku granicu sjećanja na doba djetinjstva. Glazba bez smijeha, plakanja, tuče i tisuće i tisuće stvorenih načina ponašanja.

15:58 - Komentiraj ( 0 ) Print - On/Off

subota, 22.08.2009.

Sad zaželi nešto i vjeruj svim srcem da će ti se to ostvariti!!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Svaki dan nešto novo otkrivam i sama sebe iznenađujem. Osim što svaki dan učim iz velikih literatura , sama sebe iznenađujem što upravo naučim neš novo iz sasvim nekih drugih izvora a da nisu pravni:). Glazba. To je to što me pokreće i čini istodobno i tužnom i sretnom. Tužnom jer ljubavne pjesme su takve, a opet sretnom jer sam to spoznala i znam na šta se fokusirati, pa možda čak i riješiti problem, ak se to može nazvat problem??? Ah, kakvi dani....sama sam....ja, televizija,net i knjige. Samo razmišljam i onda pročitam horoskop da se ne smijem vraćat non- stop na prošlost. Pa i ne vraćam se....ona me sama progoni.Ma to više nije ni gonjenje to su samo prazne i sive misli. Baš sam se jučer pokušavala vratiti na jedan zbilja zanimljiv događaj i pokušala poredati kockice al nisam uspjela. Hm?? Šta nije više zanimljiv?? Pa i nije baš. Onda nije ni bitno slagati kockice prošlosti. Ne znam kak vama, al fakat se smijem nekim mojim prošlim postupcima i nastojanjima da budem na sve spremna,hahaha....i onda ovi današnji postupci će možda u budućnosti opet zvučati smješno. Ali, upravo to pokušavam reći, da su ovi postupci ili oni u prošlosti bili bitni da dođemo do sadašnjosti tj. do budućnosti itd itd itd....A kraj?Gdje je tu kraj? Nema ga....pa tak u tom "I TAK DALJE", prođe život. Wathever, sad sam tu. Da li je moguće da napravim neš unatoč tome što znam da će biti glupo i smiješno. Ooooo ,DA...nije samo smiješna prošlost i u to sam se uvjerila. Ljudima je bitno da to učine jer jednostavno nismo savršeni.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sad opet ovo gore čitajući skužila sam da sam napravila veeeeliku digresiju. Pa glazba!! Ma nema se šta tu dodati. Jednostavno te pokreću riječi i osjećaš se da nisi sam. Ovih dana kak sam sama bez igdje ikoga, al fakat mislim doslovno. Svi su još na ljetovanju, a ja sam se vratila da riješim teret na leđima, ak je to ikako moguće. Uspijeva mi i ne uspijeva. Još uvijek gledam tree hill i moja mi frendica govori kak nisam normalna al baš mi je dobra serija, a pogotovo glazba u pozadini:) ugl. sjetila sam se serije jer u nekoj od epizoda početak govori o željama i mogućnostima: "sad zaželi nešto i jako vjeruj u to da će ti se ostvariti". E upravo su to riječi koje ljudi ne govore, osobito studenti. Učiš, učiš i sam učiš i sam sebi kažeš ma ne mogu ja to....nemam blage veze. Znam, znam sad će te reći "curo ohladi, to je serija, a ovo je stvarnost"....ali ipak vas pitam koliko se to zbilja puta napravili??? Koliko ste puto 100% vjerovali u sebe??? Ja se slažem, da ipak treba u sve sumnjati da bi spoznao da ipak to postoji. Descartes je rekao " Sumnjam, dakle jesam". Međutim, ostavimo filozofiju....to su bila pitanja postojanja.Mi postojim i fakulteti postoji i rečenice u knjigama postoje i nažalost su tu i profesori. Fakat trebaš vjerovati 100% u sebe ak se zbilja trudiš. Ak se ne trudiš a vjeruješ 100%, onda će se dogoditi da će sumnja preuzetiti tih 100% i da ćeš "pobiti" moju teoriju. Sorry, al iz ove kategorije isključujem "frik prof.":), tu sam moraš imati veeeeeeliku sreću.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ah, glazba!!!:) Jednostavno me nadahnuje i kad sam bez riječi. Pozdravljam svu svoju ekipu i moje curke koje se spremaju na put. U mislim ću biti s njima i nadam se da mi ne zamjeraju na moju naj frendicu - knjigu.:) Volim vas !!! Moram priznati da kad si sam, osjećaji se za duplo povjećaju!!!
............zaželjela sam nešto i svim srcem vjerujem da će se (mora:)) ostvariti...........by by

18:09 - Komentiraj ( 0 ) Print - On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se