<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Parasitic" href="http://blog.dnevnik.hr/parasitic/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="http://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12693864" /> <link rel="shortcut icon" href="http://www.blog.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="parasitic,859304,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="859304,blog.dnevnik.hr/parasitic" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head> <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
859304
*objavljeno: srijeda (06.06.2012.) u 01:24

Put koji je uzak tek nekoliko centimetara, grubo betoniran, blatnjav, obrastao travom i stariji od mog postojanja spaja plažu s mojim prebivalištem i presijeca dva duga siva polja, činio se beskonačnim tog jutra. Moji spori koraci ,koji su se provlačili kroz sitne travke što su ljubile moju golu kožu, nestajali su u sjećanjima što su se budila pri svakom susretu listova ruže i vrhova prstiju. Tihi zvukovi paranja kože i kapljica krvi što su za menom ostavljale vidljiv trag, mravima, i drugim stanovnicima beskonačnog vrta. Trn ruže je bio hladan kao oštrica noža, dok je ona bila tako ljupka i tražila da joj ukradem miris dok prolazim pokraj nje. No njena slatkoća nestajala bi svakim približavanjem prema moru. Slani zrak pomiješan s kišom, vjetrom s juga i mokrom zemljom ,opijao me i nosio svojim tokom. Preskakala sam gotovo lebdeći nad pukotinama nastalim dugogodišnjim korištenjem puteljka. Koliko je samo koraka ostavljeno na njemu, koliko samo patnji i sreće. On mi je spasio život jednom, kada sam se utapala u oceanu leda, i donijeo sreću kada sam trčala prema svakom izlasku sunca.
Zaleđeni izraz mora me dočekao bezosjećajno i tiho kao da me ne vidi. Sunce skriveno daleko iza oblaka ostavljalo je bijeli trag po njemu, a sivi oblaci u daljini su uništavali tu čistoću svojim mračnim mrljama i upozorenjima. Opijajući miris soli me vukao bliže svojim hladnim dubinama. Kamenčići su se kotrljali pod mojim bosim nogama no bol nije dopirala do mene, bili su poput kreveta, kao da se nikada nisam ustala. Već neki su postajali vlažnijima što sam bliže dolazila toj svilenkastoj plesnoj nizini. Stajala sam na rubu početka i kraja mora, i čekala njegovo odobrenje za dodir. Val koji je nastao iz najveće tišine približavao se posve pojažljivo dok nije dotaknuo moje prste, a zatim me vukao polako za sobom kao da idemo na dugo očekivano putovanje. More mi je sezalo do koljena kada sam prestala hodati po sklizavim zelenim kamenima. More više nije nalikovalo na bijele svilene krevetne prevlake, ono više nije bilo moje utočište već zarobljeništvo. Bilo je crno, duboko i hladno, gusto i teško poput rastaljena željeza što se ovilo oko mojih nogu. Kapljice krvi s mojih prstiju i mojih leđa su stvarale crvene lopoče što su nestajali u dubinama mora. Vjetar više nije bio blag i njegove kretnje su rezale svaku kapljicu mog oka i otežavale mi da ga držim otvorenim. Gromovi što su toliko daleko putovali dopirali su do mene silovitom brzinom i tjerali me da se probudim iz one jutarnje čarolije sijećanja.
"Zašto se udaljavaš od mene?"
Kako odgovoriti na pitanje na koje ni sam ne znaš odgovor. Kako odgovoriti na pitanje koje nikada ne želiš da bude postavljeno i odgovoreno već se želiš prepustiti toku vremena i nestati zajedno s pitanjem i nemogućim odgovorom? Zašto...bježim i ostavljam za sobom ono, što mogu imati, ali smatram da nisam vrijedna to posjedovati?
Vjetar je za sobom dovukao teške kapljice tople kiše. Pljusak je iznenadno počeo bez upozorenja padati i spašavati moj posljednji dah. Kiša...Ne dopušta mi da nestanemo razdvojene, ne dopušta mi da umirem po stoti put. Ona me želi oživiti, pokloniti još jednu priliku iako sam potrošila već više od mogućih prilika. Zašto mi ne dopuštaš da nestanem s hladnoćom i vjetrom? Zašto se vratiš uvijek kada mi ne trebaš odnosno trebaš...
Zašto zaustavljaš vrijeme u trenucima kada se izgubim? Koliko je vremena potrebno da se ponovno budim sretna s tobom, sa svakom kapljicom što klizi mojim licem i dodiruje oči tako blago da me tjeraš ponovno na san? Vrati me nazad, želim sanjati, stvarnost je nepodnošljiva i strašna. Želim se zavući pod plahtu i slušati tvoje pjesme što su me budile i uspavljivale čitavog mog života. Ispjevaj mi svoja putovanja, što si vidjela u svijetu, i koliko si života spasila. Pjevaj mi o prošlosti i junacima, bogovima i vilama. Ti si vidjela sve...
Tlo je postalo beskonačno te sam padala sve dublje u more, gušeći se ali ne boreći za dah, jer ga nikada nije bilo. Koliko duboko mogu padati?



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga
Nedovršena transformacija leptira.


Nekoć tdkk
Nekoć causasui
Arhiva

MRLJE
Posjedovanje
.
28010206
23032702
0
7
24012801
15022603
061726
17090111
859304
Putovanje u središte ormara
Naranče
Onaj...Treći...
Drugi Stadij Poluraspada
Prvi Stadij Poluraspada

Linkovi
Međusobno obožavanje

Ne volim kemičare

Djeva iz snova

Zubić vila


Protagonisti
Leptir
Srijeda
Nadčovjek
Iznadžena
Izgubljenožena
Kemičar
Layout coded by rainymartini. Adaptation by Beth. Picture in header by emma c.