Parašot i Haftarot

srijeda, 10.01.2007.

Paraša Šemot (za sada samo prva alija)

Šemot 1:1-6:1

B''H

Rišon
(poglavlje 1)
1 I ovo su imena sinova Israelovih koji dođoše u Egipat, dođoše s Jaakovom, svaki čovjek sa svojom porodicom dođe: 2 Reuven, Šim’on, Levi i Jehuda, 3 Jisahar, Zevulun i Binjamin, 4 Dan i Naftali, Gad i Ašer. 5 Bijaše svih duša koje izađoše od bedara Jaakovljevih sedamdeset duša, a Josef bijaše u Egiptu. 6 A Josef umre i sva braća njegova i sav onaj naraštaj. 7 I sinovi Israelovi bijahu plodni i umnožiše se, i napredovaše i osiliše vrlo jako, i zemlja ih se napuni. 8 I usta novi car nad Egiptom, koji ne znaše (za) Josefa; 9 I reče svom narodu: Pogledajte, narod sinova Israelovih veći je i silniji od nas. 10 Hajde, postupimo mudro da s njima, da se ne množe, i da kad nastane rat ne pristanu oni s neprijateljima našim i ne zarate s nama pa odu iz zemlje. 11 I postaviše nad njima skupljače poreza da ih muče njihovim teškim poslovima; i građaše narod Israelov Faraonu gradove-skladišta Pitom i Ramses. 12 Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, i gadili su se od lica sinova Israelovih. 13 I porobili su Egipćani sinove Israelove iscrpljujućim poslom, 14 I zagorčavahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svaki posao koji su im dali bio je iscrpljujući posao. 15 I reče car Egipatski babicama hebrejskim, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, 16 I reče: Kad porađate Hebrejke, i u porođaju vidite da je sin, usmrtit ćete ga, a ako je kćer, ostat će živa. 17 Ali se babice bojahu B-ga, i ne činjahu kako im reče car Egipatski, nego ostavljahu djecu u životu.

- 01:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.12.2006.

Paraša Vajehi

Berešit 47:28-50:26

B''H

Rišon
(poglavlje 47)
28 I Jaakov poživje u zemlji egipatskoj sedamnaest godina; a svega bi Jaakovu sto i četrdeset i sedam godina. 29 A kad se približi vreme Israelu da umre, dozva sina svog Josefa, i reče mu: Ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i vjeru, nemoj me pokopati u Egipatu; 30 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovom. A on reče: Učinit ću kako si kazao. 31 I reče mu Jaakov: Zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Israel preko uzglavlja od ležaja svog.
(poglavlje 48)
1 Poslije javiše Josefu: Eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Menašea i Efraima. 2 I javiše Jaakovu i rekoše: Evo sin tvoj Josef ide k tebi. A Israel se osnaži, te sjede na postelji svojoj. 3 I reče Jaakov Josefu: Bog Svemogući javi se meni u Luzu u zemlji kaananskoj, i blagoslovi me; 4 I reče mi: Učinit ću te da narasteš i namnožiš se; i učiniću od tebe mnoštvo naroda, i daću zemlju ovu sjemenu tvom nakon tebe da je njihova do vijeka. 5 Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji egipatskoj prije nego dođoh k tebi u Egipat, moji su, Efraim i Menaše kao Reuven i Šimon neka budu moji. 6 A djeca koju rodiš poslije njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braće svoje zovu u nasljedstvu svom. 7 Jer kad se vratih iz Padana, umre mi Rahel u zemlji kaananskoj na putu, kad bijaše još malo do Efrata; i pogreboh je na putu u Efrat, a to je Bet-lehem. 8 A vidje Israel sinove Josefove, reče: Tko su ovi? 9 A Josef reče ocu svom: Moji sinovi, koje mi Bog dade ovdje. A on reče: Dovedi ih k meni, da ih blagoslovim.

Šeni
10 A oči bijahu Israelu otežale od starosti, te ne mogaše dobro vidjeti. A kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli. 11 I reče Israel Josefu: Nisam mislio da ću vidjeti lice tvoje; a gle, Bog mi dade da vidim i potomstvo tvoje. 12 A Josef odmakne ih od koljena njegovih i pokloni se licem do zemlje. 13 Pa ih uze Josef obojicu, Efraima sebi s desne strane, a Israelu s lijeve, Menašea pak sebi s lijeve strane, a Israelu s desne; i tako ih primakne k njemu. 14 A Israel pruživši desnu ruku svoju metnu je na glavu Efraimu mlađem, a lijevu na glavu Menašeu, tako namjestivši ruke navlaš, iako je Menaše bio prvenac. 15 I blagoslovi Josefa govoreći: Bog, kome su svagda ugađali oci moji Avraham i Jichak, Bog, koji me je hranio od kako sam postao do današnjeg dana, 16 Anđeo, koji me je izbavljao od svakog zla, neka blagoslovi djecu ovu, i da se po mom imenu i po imenu otaca mojih Avrahama i Jichaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!

Šliši
17 A Josef kad vidje gde otac metnu desnu ruku svoju na glavu Efraimu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svog da je premjesti s glave Efraimove na glavu Menašeu. 18 I reče Josef ocu svom: Ne tako, oče; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu. 19 Ali otac njegov ne htje, nego reče: Znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od n jega, i sjeme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda. 20 I blagoslovi ih u onaj dan i reče: Tobom će Israel blagosiljati govoreći: Bog da te učini kao Efraima i kao Menašea. Tako postavi Efraima pred Menašea. 21 Poslije reče Israel Josefu: Evo ja ću skoro umrijeti; ali će Bog biti s vama i odvešće vas opet u zemlju otaca vaših. 22 I ja ti dajem jedan dio više nego braći tvojoj, koji uzeh iz ruku amorejskih mačem svojim i lukom svojim.

Revi'i
(poglavlje 49)
1 Poslije sazva Jaakov sinove svoje i reče: Skupite se da vam javim šta će vam biti na kraju dana. 2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jaakovljevi, poslušajte Israela oca svog. 3 Reuvene, ti si prvenac moj, krepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.
4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svog i oskvrnio je legavši na nju. 5 Šimon i Levi, braća, mačevi su im oružje nepravdi. 6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa savjetom njihovim da se ne povezuje slava moja; jer u gnjevu svom pobiše ljude, i za svoje veselje raskidaše volove. 7 Proklet da je gnjev njihov, što bijaše nagao, i ljutina njihova, što bijaše žestoka; razdijeliću ih po Jaakovu, i rasut ću ih po Israelu. 8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvog. 9 Laviću Juda! S plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; tko će ga probuditi? 10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovih onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe Onaj kome pripada, i Njemu će se pokoravati narodi. 11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa. 12 Oči mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka. 13 Zevulun će živjeti pokraj mora i gdje pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona. 14 Jisahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru, 15 I vidje da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćat će danak. 16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno između plemena Israelovih. 17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konj na uznak. 18 Gospode, Tebe čekam da me izbaviš.

Hamiši
19 A Gad, njega će vojska savladati; ali će najposlije on nadvladati. 20 U Ašera će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske. 21 Neftali je košuta puštena, i govorit će lijepe riječi. 22 Josef je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše preko zida. 23 Ako ga i ražalostiše jako i streljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci, 24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovih od ruku jakog Boga Jaakovljevog, odakle posta pastir, kamen Israelu, 25 Od silnog Boga oca tvog, koji će ti pomagati, i od Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojki i od maternice. 26 Blagoslovi oca tvog nadvisiše blagoslove mojih starih svrh brda vječnih, neka budu nad glavom Josefovom i nad tjemenom odvojenog između braće.

Šiši
27 Benjamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom dijeli plijen. 28 Ovo su dvanaest plemena Israelovih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovim blagoslovi ih. 29 Potom im zapovijedi i reče im: Kad se priberem k rodu svom, sahranite me kod otaca mojih u pećini koja je na polju Efrona Hetita, 30 U pećini koja je na polju Makpela prema Mamreu u zemlji kaananskoj, koju kupi Avraham s poljem kod Efrona Hetita da ima svoj grob. 31 Ondje sahrani Avrahama i Saru ženu njegovu, ondje sahraniše Jichaka i Rivku ženu njegovu, i ondje sahranih Leu. 32 A kupljeno je polje i pećina na njoj kod sinova Hetovih. 33 A kad izgovori Jaakov zapovijedi sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umre, i pribran bi k rodu svom.
(poglavlje 50)
1 Tada Josef pade na lice ocu svom, i plaka nad njim ljubeći ga. 2 I zapovijedi Josef slugama svojim liječnicima da balzamiraju oca njegovog; i liječnici balzamiraše Israela. 3 I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko dana treba za balzamiranje; i plakaše za njim Egipćani sedamdeset dana. 4 A kad prođoše žalosni dani, reče Josef domašnjima Faraonovim govoreći: Ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: 5 Otac me je moj zakleo govoreći: Evo, ja ću uskoro umrijeti; u grobu mom, koji iskopah u zemlji kaananskoj, ondje me sahrani. Pa sada da idem da sahranim oca svog, a poslije ću opet doći. 6 A Faraon mu reče: Idi, sahrani oca svog kako te je zakleo. 7 I otide Josef da sahrani oca svog; i s njim pođoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegovog i sve starješine od zemlje egipatske.
8 I sav dom Josefov i braća njegova i dom oca njegovog; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gošen. 9 I pođe s njim kola i konjanika toliko da bijaše vojska vrlo velika. 10 A kad dođoše na gumno Atadovo, koje je s one strane Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josef učini žalost za ocem svojim sedam dana. 11 A ljudi iz one zemlje, Kaananci, kad vidješe plač na gumnu Atadovom, rekoše: U velikoj su žalosti Egipćani. Zato prozvaše ono mjesto s one strane Jordana Žalost egipatska. 12 I učiniše mu sinovi njegovi kako im bijaše zapovijedio. 13 Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju kaanansku, i sahraniše ga u pećini na polju Makpela, koju kupi Avraham da ima svoj grob od Efrona Hetita prema Mamreu. 14 I sahranivši oca svog vrati se Josef u Egipat i braća njegova i svi koji bijahu izašli s njim da sahrane oca njegovog. 15 A braća Josefova videći gdje im otac umre, rekoše: Može biti da se Josef ljuti na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo. 16 Zato poručiše Josefu: Otac tvoj zapovijedi na samrti i reče: 17 Ovako kažite Josefu: Molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvog. A Josef zaplaka kad mu to rekoše. 18 Poslije dođoše i braća njegova i padoše pred njim i rekoše: Evo smo sluge tvoje. 19 A Josef im reče: Ne bojte se, zar sam ja mjesto Boga? 20 Vi ste mislili zlo po mene, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuvaju u životu mnogi narodi.

Švi'i
21 Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i progovori njihovim srcima. 22 Tako življaše Josef u Egiptu s domom oca svog, i poživje sto i deset godina. 23 I vidje Josef sinove Efraimove do trećeg koljena; i sinovi Mahira sina Menašeovog rodiše se i odrastoše na koljenima Josefa. 24 I reče Josef braći svojoj: Ja ću uskoro umrijeti; ali će vas zasigurno Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avrahamu, Jichaku i Jaakovu. 25 I zakle Josef sinove Israelove i reče: Zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavdje. 26 Potom umre Josef, a bijaše mu sto i deset godina; i balzamiravši ga metnuše ga u kovčeg u Egiptu.

- 00:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.12.2006.

Paraša Vajigaš

Berešit 44:18-47:27

B''H

Rišon
(poglavlje 44)
1 I zapovijedi Josef čovjeku što upravljaše kućom njegovom govoreći: Naspi ovim ljudima u vreće žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreću metni odozgo novce njegove. 2 I čašu moju, čašu srebrnu, metni najmlađem u vreću odozgo i novce za njegovo žito. I učini kako mu Josef reče. 3 A ujutro kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovim. 4 A kad izađoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reče Josef čovjeku što upravljaše kućom njegovom: Ustani, idi brzo za onim ljudima, i kad ih stigneš reci im: Zašto vraćate zlo za dobro? 5 Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? I neće li po njoj zasigurno spoznati kakvi ste? Zlo ste radili što ste to učinili. 6 I on ih stiže, i reče im tako. 7 A oni mu rekoše: Zašto govoriš, gospodaru, takve riječi? Sačuvaj Bože da sluge tvoje učine takvo što! 8 Evo smo ti donijeli natrag iz zemlje kaananske novce koje nađosmo odozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvog srebro ili zlato? 9 U kog se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom. 10 A on reče: Neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali nećete biti krivi. 11 I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i odvezaše svaki svoju vreću. 12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Benjaminovoj. 13 Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svog magarca vratiše se u grad. 14 I dođe Juda s braćom svojom Josefu u kuću, dok on još bješe kod kuće, i padoše pred njim na zemlju. 15 A Josef im reče: Šta ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja može zasigurno doznati? 16 Tada reče Jehuda: Šta da ti kažemo, gospodaru? Šta da govorimo? Kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša. 17 A Josef reče: Bože sačuvaj! Neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svom. 18 Ali Jehuda pristupiv k njemu reče: Čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svom, i neka se gnjev tvoj ne razjari na slugu tvog, jer si ti kao sam Faraon. 19 Gospodar moj zapita sluge svoje govoreći: Imate li oca ili brata? 20 A mi rekosmo gospodaru svom: Imamo starog oca i brata najmlađeg, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od majke svoje, i otac ga pazi. 21 A ti reče slugama svojim: Dovedite mi ga da vidim svojim očima. 22 I rekosmo gospodaru svom: Neće moći dijete ostaviti oca svog; da ostavi oca svog, odmah će otac umrijeti. 23 A ti reče slugama svojim: Ako ne dođe brat vaš najmlađi, nećete vidjeti lice moje. 24 A kad se vratismo k sluzi tvom a ocu mom, kazasmo mu riječi gospodara mog. 25 Poslije reče nam otac: Idite opet, kupite nam hrane. 26 A mi rekosmo: Ne možemo ići, osim ako bude brat naš najmlađi s nama, onda ćemo ići, jer ne možemo vidjeti lica onog čovjeka, ako ne bude s nama brat naš najmlađi. 27 A sluga tvoj, otac moj, reče nam: Znate da mi je žena rodila dva sina. 28 I jedan od njih otide od mene, i rekoh: Zasigurno ga je raskinula divlja zviejr; i do sada ga ne vidjeh. 29 Ako i ovog odvedete od mene i zadesi ga kakvo zlo, svalit ćete me starog u grob s tugom. 30 Pa sada da otidem k sluzi tvom, ocu svom, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onog vezana za dušu ovog,

Šeni
31 Umrijet će kad vidi da nema djeteta, te će sluge tvoje svaliti starog slugu tvog, a oca svog, s tugom u grob. 32 A tvoj je sluga jamčio za dijete ocu svom rekavši: Ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svom do vijeka. 33 Zato neka sluga tvoj ostane umjesto djeteta, da bude rob gospodaru mom, a dijete neka ide s braćom svojom. 34 Jer kako bih se vratio k ocu svom bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?
(poglavlje 45)
1 Tada Josef ne mogući se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: Izađite svi van. Tako ne osta nitko kod njega kad se Josef pokaza braći svojoj. 2 Pa briznu plakati tako da čuše Egipćani, ču i dom Faraonov. 3 I reče Josef braći svojoj: Ja sam Josef; je li mi otac još u životu? Ali mu braća ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega. 4 A Josef reče braći svojoj: Pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reče ja sam Josef brat vaš, kog u Egipat. 5 A sada nemojte žaliti niti se kajati što ste me prodali ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašeg. 6 Jer je već dvije godine dana glad u zemlji, a bit će još pet godina, gdje neće biti ni oranja ni žetve. 7 A Bog me posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljenjem prevelikim.

Šliši
8 I tako niste me vi otpravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegovog i starješinom nad svom zemljom egipatskom. 9 Vratite se brže k ocu mom i kažite mu: Ovako veli sin tvoj Josef: Bog me je postavio gospodarem svemu Egiptu, dođi k meni, nemoj oklijevati. 10 Sjedit ćeš u zemlji Gošen i bit ćeš blizu mene, ti i sinovi tvoji i sinovi sinova tvojih, i ovce tvoje i goveda tvoja i što je god tvoje. 11 I ja ću te hraniti ondje, jer će još pet godina biti glad, da ne pogineš od gladi ti i dom tvoj i što je god tvoje. 12 A eto vidite očima svojim, i brat moj Benjamin svojim očima, da vam ja iz usta govorim. 13 Kažite ocu mom svu slavu moju u Egiptu i što ste god vidjeli; pohitajte i dovedite ovamo oca mog. 14 Tada pade oko vrata Benjaminu bratu svom i plaka. I Benjamin plaka o vratu njegovom. 15 I izljubi svu braću svoju i isplaka se nad njima. Potom se braća njegova razgovarahu s njim. 16 I ču se glas u kući Faraonovoj, i rekoše: Dođoše braća Josefu. I milo bi Faraonu i slugama njegovim; 17 I reče Faraon Josefu: Kaži braći svojoj: Ovako učinite: natovarite magarce svoje, pa idite i vratite se u zemlju kaanansku, 18 Pa uzmite oca svog i djecu svoju, i dođite k meni, i dat ću vam najbolje što ima u zemlji Egipatskoj, i jest ćete najbolje obilje ove zemlje. 19 A ti im zapovijedi: Ovako učinite: uzmite sa sobom iz zemlje Egipatske kola za djecu svoju i za žene svoje, i povedite oca svog i dođite ovamo; 20 A na pokućstvo svoje ne gledajte, jer šta ima najbolje u svoj zemlji Egipatskoj vaše je. 21 I sinovi Israelovi učiniše tako; i Josef im dade kola po zapovijesti Faraonovoj; dade im i brašnjenice na put. 22 I svakome dade po dvije haljine, a Benjaminu dade tristo srebrnjaka i petore haljine. 23 A ocu svom posla još deset magaraca natovarenih najljepšim stvarima što ima u Egiptu, i deset magarica natovarenih žita i kruha i jestiva ocu na put. 24 Tako otpravi braću svoju, i pođoše; i reče im: Nemojte se koriti putem. 25 Tako se vratiše iz Egipta, i dođoše u zemlju kaanansku k Jaakovu ocu svom. 26 I javiše mu i rekoše: Još je živ Josef, i zapovijeda nad svom zemljom Egipatskom. A u njemu se srce promijeni, jer im ne vjerovaše. 27 Ali kad mu kazaše sve riječi Josefove, koje im je Josef rekao, i vidje kola, koja posla Josef po oca, tada oživje duh Jaakova oca njihovog;

Revi'i
28 I reče Israel: Dosta mi je što je još živ sin moj Josef; idem ga vidjeti dokle nisam umro.
(poglavlje 46)
1 Tada pođe Israel sa svim šta imaše, i došav u Beer-ševu prinese žrtvu Bogu oca svog Jichaka. 2 I Bog reče Israelu noću u utvari: Jaakove! Jaakove! A on odgovori: Evo me. 3 I Bog mu reče: Ja sam Bog, Bog oca tvog; ne boj se otići u Egipat; jer ću ondje načiniti od tebe narod velik. 4 Ja ću ići s tobom u Egipat, i ja ću te odvesti onamo, i Josef će metnuti ruku svoju na oči tvoje. 5 I pođe Jaakov od Beer-ševe; i sinovi Israelovi postaviše Jaakova, oca svog i djecu svoju i žene svoje na kola koja posla Faraon po nj. 6 I uzeše stoku svoju i blago svoje što bijahu stekli u zemlji kaananskoj; i dođoše u Egipat Jaakov i sva porodica njegova. 7 Sinove svoje i sinove sinova svojih, kćeri svoje i kćeri sinova svojih, i svu porodicu svoju dovede sa sobom u Egipat.

Hamiši
8 A ovo su imena djece Israelove što dođoše u Egipat: Jaakov i sinovi njegovi. Prvenac Jaakovljev Reuven; 9 I sinovi Reuvenovi: Hanoh, Palu, Hezron i Karmi. 10 A sinovi Šimonovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jahin, Zohar i Šaul, sin jedne Kaananejke. 11 Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 12 Sinovi Jehudini: Er, Onan, Šela, Perec i Zera; a umrli bijahu Er i Onan u zemlji kaananskoj, ali bijahu sinovi Perecovi Hezron i Hamul. 13 Sinovi Jisaharovi: Tola, Puva, Ijov, i Šimron. 14 Sinovi Zevulunovi: Sered, Elon, i Jahleel.
15 To su sinovi Leini, koje rodi Jaakovu u Padan-Aramu, i još Dina kći njegova. Svega duša, sinova njegovih i kćeri njegovih bješe trideset i tri. 16 Sinovi Gadovi: Zifion, Hagi, Šuni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli. 17 Sinovi Ašerovi: Imna, Išva, Išvi i Bria, i sestra njihova Sera. A sinovi Brijini Heber i Malkiel. 18 To su sinovi Zilpe, koju dade Lavan Lei kćeri svojoj, i ona ih rodi Jaakovu, šesnaest duša. 19 A sinovi Rahel žene Jaakovljeve: Josef i Benjamin. 20 A Josefu se rodiše u Egiptu od Asenat, kćeri Potifera namjesnik Ona: Menaše i Efraim. 21 A sinovi Benjaminovi: Bela, Beher, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 22 To su sinovi Rahel što se rodiše Jaakovu, svega četrnaest duša. 23 I sin Danov: Hušim. 24 A sinovi Neftalijevi: Jahzeel, Guni, Jezer i Šilem. 25 To su sinovi Bilhe, koju dade Lavan Rahel kćeri svojoj i ona ih rodi Jaakovu; svega sedam duša. 26 A svega duša što dođoše s Jaakovom u Egipt, a izađoše od bedara njegovih, osim žena sinova Jaakovljevih, svega duša bješe šezdeset i šest. 27 I dva sina Josefova koji mu se rodiše u Egiptu; svega dakle duša doma Jaakovljevog, što dođoše u Egipt, beše sedamdeset.

Šiši
28 I posla Jehudu pred sobom k Josefu, da ga upravi u Gošen. I dođoše u zemlju Gošen. 29 A Josef upreže kola svoja, i izađe u susret Israelu ocu svom u Gošen; i kad ga vidje Jaakov, pade mu oko vrata, i plaka dugo o vratu njegovom. 30 I reče Israel Josefu: Umrijet ću sada, pošto sam ti vidio lice, da si još živ. 31 A Josef reče braći svojoj i domu oca svog: Idem javiti Faraonu; ali ću mu reći: Braća moja i dom oca mog iz zemlje kaananske dođoše k meni; 32 A ti su ljudi pastiri i uvijek su se bavili oko stoke, i dovedoše ovce svoje i goveda svoja i što god imaju. 33 A kad vas Faraon dozove, reći će vam: Kakvim se poslom bavite? 34 A vi kažite: Pastiri su bile sluge tvoje od mladosti, i mi i stari naši; da biste ostali u zemlji Gošen; jer su Egipćanima svi pastiri nečisti.
(poglavlje 47)
1 I otišavši Josef javi Faraonu i reče: Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje kaananske, i evo ih u zemlji Gošen. 2 I uzevši nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona. 3 A Faraon reče braći njegovoj: Čime se bavite? A oni rekoše Faraonu: Pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari. 4 Još rekoše Faraonu: Dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji kaananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji Gošen sluge tvoje. 5 A Faraon reče Josefu: Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi; 6 U tvojoj je vlasti zemlja Egipatska; na najboljem mjestu u ovoj zemlji naseli oca svog i braću svoju, neka žive u zemlji Gošen; i ako koje znaš između njih da su sposobni ljudi, postavi ih nad mojom stokom. 7 Poslije dovede Josef i Jaakova oca svog i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jaakov Faraona. 8 A Faraon reče Jaakovu: Koliko je dana godina tvog života? 9 Odgovori Jaakov Faraonu: Dana godina mog boravka je sto i trideset godina. Malo je dana života mog i bijedni su bili, i ne dosižu dane života otaca mojih, u dane njihovog boravka. 10 I blagoslovi Jaakov Faraona i otiđe od Faraona.

Švi'i
11 A Josef naseli oca svog i braću svoju, i dade im dobro u zemlji Egiptskoj na najboljem mjestu te zemlje, u zemlji Ramses, kao što zapovijedi Faraon. 12 I hranjaše Josef kruhom oca svog i braću svoju i sav dom oca svog do najmanjeg. 13 Ali nesta kruha u svoj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika, i iscrpi se zemlja Egiptska i zemlja kaananska od gladi. 14 I pokupi Josef sve novce što se nalažahu po zemlji Egipatskoj i po zemlji kaananskoj za žito, koje kupovahu, i donese novce u kuću Faraonovu. 15 A kad nesta novca u zemlji Egipatskoj i u zemlji kaananskoj, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josefu govoreći: Daj nam kruha; zašto da umremo pred tobom, pošto je novac potrošen? 16 A Josef im reče: Dajte stoku svoju, pa ću vam dati kruha za stoku, kad je nestalo novca. 17 I dovođahu stoku svoju k Josefu, i Josef im davaše kruha za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu kruhom za svu stoku njihovu. 18 A kad prođe ona godina, dođoše k njemu i druge godine govoreći: Ne možemo tajiti od gospodara svog, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našeg je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svom osim tjelesa naših i njiva naših. 19 Zašto da umremo na tvoje oči? Evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za kruh, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti. 20 Tako pokupova Josef Faraonu sve njive u Egiptu, jer Egipćani prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako maha među njima. I zemlja posta Faraonova. 21 A narod preseli u gradove od jednog kraja Egipta do drugog. 22 Samo ne kupi svećeničke njive; jer Faraon odredi dio svećenicima, i hranjahu se od svog dijela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva. 23 A Josef reče narodu: Evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam sjeme, pa zasijte njive. 24 A što bude roda, dat ćete petinu Faraonu, a četiri dijela neka budu vama za sjeme po njivama i za hranu vama i onima koji su po kućama vašim i za hranu djeci vašoj. 25 A oni rekoše: Ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu. 26 I postavi Josef zakon do današnjeg dana za njive Egipatske da se daje peto Faraonu; samo njive svećeničke ne postaše Faraonove. 27 A djeca Israelova življahu u zemlji Egiptskoj u zemlji Gošen, i stekoše imetak, i biše plodni i namnožiše se vrlo.

- 21:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.12.2006.

Paraša Mikec

B''H

Berešit 41:1-44:17

Rišon
(poglavlje 41)
1 A na kraju dviju punih godina usni Faraon, i gle, stoji na pored rijeke. 2 I gle, iz rijeke izađe sedam krava lijepog izgleda i zdravog tijela, i stadoše pasti po obali. 3 I gle, iza njih izađe iz rijeke sedam drugih krava, ružnog izgleda i mršavih, i stadoše pored onih krava na obali. 4 I ove krave ružnog izgleda i mršave pojedoše onih sedam krava lijepog izgleda i zdravog tijela. U to se probudi Faraon. 5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jedne stabljike, jedrih i lijepog izgleda; 6 A iza njih isklija sedam klasova tankih i udarenih istočnjakom; 7 Pa ovi klasovi tanki pojedoše onih sedam velikih i jedrih. U to se probudi Faraon i gle, bi san.
8 I kad bi ujutru, on se uznemiri u duhu, i poslavši sazva sve vrače egipatske i sve mudrace, i ispripovijeda im što je snio; ali nitko ne mogaše rastumačiti Faraonu što znači. 9 Tada progovori glavni peharnik Faraonu i reče: Danas se prisjetih grijeha svog. 10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kući zapovjednika straže mene i glavnog pekara, 11 Usnismo jednu noć ja i on, svaki za sebe po značenju sna svog usnismo. 12 A tamo bješe s nama mladić Hebrej, sluga zapovjednika straže, i mi mu ispripovijedasmo sne, a on nam kaza što čiji san znači. 13 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onog objesi. 14 Tada Faraon posla po Josefa, i brzo ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preodjene se, te izađe pred Faraona.

Šeni
15 A Faraon reče Josefu: Usnih san, i nema nikoga da mi kaže što znači; a za tebe čujem da znaš kazivati sne. 16 A Josef odgovori Faraonu i reče: To nije u mojoj vlasti, B-g će javiti dobro Faraonu. 17 I reče Faraon Josefu: Usnih, a ja stojim pored rijeke na obali. 18 I gle, iz rijeke izađe sedam krava zdravog tijela i lijepog izgleda, te stadoše pasti po obali. 19 I gle, iza njih izađe sedam drugih krava loših, i vrlo ružnog izgleda i mršavih, kakvih nisam vidio u cijeloj zemlji egipatskoj. 20 I ove krave mršave i ružne pojedoše onih sedam zdravog tijela, 21 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bijahu onako ružne kao pre. U tom se probudih. 22 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jedne stabljike jedrih i lijepog izgleda; 23 A iza njih isklija sedam malih, tankih i šturih. 24 I ovi tanki klasovi pojedoše onih sedam lijepog izgleda. I ovo ispripovijedah vračarima, ali mi ni jedan ne zna kazati što znači. 25 A Josef reče Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; B-g javlja Faraonu što je naumio. 26 Sedam krava lijepog izgleda jesu sedam godina, i sedam klasova lijepog izgleda jesu sedam godina; oba su sna jednaka. 27 A sedam krava mršavih i ružnog izgleda, što izađoše iza onih, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnih i šturih biće sedam godina gladnih. 28 To je što rekoh Faraonu: B-g kaže Faraonu što je naumio. 29 Evo doći će sedam godina vrlo rodnih svoj zemlji egipatskoj. 30 A iza njih nastaće sedam gladnih godina, gde će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj, jer će glad satrti zemlju, 31 Te se neće znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer će biti vrlo velika. 32 A što je dva puta uzastopno Faraon snio, to je zato što je stvar spremna kod B-ga i uskoro će to B-g učiniti. 33 Zato sada neka potraži Faraon čovjeka mudrog i razumnog, pa neka ga postavi nad zemljom egipatskom. 34 I neka gleda Faraon da postavi službenike po zemlji, i pokupi petinu po zemlji egipatskoj tijekom sedam rodnih godina; 35 Neka skupljaju od svakog žita za rodnih godina koje idu, i neka donesu pod ruku Faraonovu svakog žita u sve gradove, i neka čuvaju, 36 Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnih, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi. 37 I ovo se učini dobro Faraonu i svim slugama njegovim. 38 I reče Faraon slugama svojim: Možemo li naći čovjeka kakav je ovaj, u kome bi duh bio B-žji?

Šliši
39 Pa reče Faraon Josefu: Kad je tebi javio B-g sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti. 40 Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovim prijestoljem biti veći od tebe. 41 I još reče Faraon Josefu: Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom. 42 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josefu na ruku, i obuče ga u haljine od tankog platna, i objesi mu zlatan lanac oko vrata, 43 I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovim, i zapovijedi da pred njim viču: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom egipatskom. 44 I još reče Faraon Josefu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neće nitko maći ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji egipatskoj. 45 I dade Faraon Josefu ime Zafenat Paneah, i oženi ga za Asenat kćer Potifera namjesnika Ona. I pođe Josef po zemlji egipatskoj. 46 A bješe Josefu trideset godina kad izađe pred Faraona cara egipatskog. I otišavši od Faraona obiđe svu zemlju egipatsku. 47 I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila. 48 I stade Josef kupiti za tih sedam godina svakog žita što bješe po zemlji egipatskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje bijahu oko njega. 49 Tako nakupi Josef žita vrlo mnogo koliko je pijeska morskog, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja. 50 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josefu dva sina, koje mu rodi Asenet kći Potifera namjesnika Ona. 51 I prvencu nadjene Josef ime Menaše, govoreći: Jer mi B-g dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svog. 52 A drugom nadjene ime Efrajim, govoreći: Jer mi B-g dade da rastem u zemlji nevolje svoje.

Revi'i
53 Ali prođe sedam godina rodnih u zemlji egipatskoj; 54 I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josef unaprijed kazao. I bješe glad po svim zemljama, a po svoj zemlji egipatskoj bješe kruha. 55 Ali konačno nasta glad i po svoj zemlji egipatskoj, i narod povika k Faraonu za kruh; a Faraon reče svima Egipćanima: Idite k Josefu, pa što vam on kaže ono činite. 56 I kad glad bješe po svoj zemlji, otvori Josef sve žitnice, i prodavaše Egipćanima. I glad posta vrlo velika u zemlji egipatskoj. 57 I iz svih zemalja dolažahu u Egipat k Josefu da kupuju; jer posta glad u svakoj zemlji.
(poglavlje 42)
1 A Jaakov videći da ima žita u Egiptu, reče sinovima svojim: Što gledate jedan na drugog? 2 I reče: Eto čujem da u Egiptu ima žita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo živi i ne pomremo. 3 I desetorica braće Josefove otidoše da kupe žita u Egiptu. 4 A Benjamina brata Josefovog ne pusti otac s braćom govoreći: Da ga ne bi zadesilo kakvo zlo. 5 I dođoše sinovi Izraelovi da kupe žita s ostalima koji dolažahu; jer bješe glad u zemlji kaananskoj. 6 A Josef upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braća Josefova došavši pokloniše mu se licem do zemlje. 7 A Josef ugledavši braću prepozna ih; ali se napravi da ih ne poznaje, i oštro im progovori i reče: Odakle ste došli? A oni rekoše: Iz zemlje kaananske, da kupimo hrane. 8 Josef dakle prepozna braću svoju; ali oni njega ne prepoznaše. 9 I sjeti se Josef snova koje je snio u vezi njih; i reče im: Vi ste uhode; došli ste da vidite gde je zemlja slaba. 10 A oni mu rekoše: Nismo, gospodaru; nego sluge tvoje dođoše da kupe hrane. 11 Svi smo sinovi jednog čovjeka, pošteni ljudi, nikada nisu sluge tvoje bile uhode. 12 A on im reče: Nije istina, nego ste došli da vidite gde je zemlja slaba. 13 A oni rekoše: Nas je bilo dvanaest braće, sluga tvojih, sinova jednog čovjeka u zemlji kaananskoj; i eno, najmlađi je danas kod oca našeg, a jednog nema više. 14 A Josef im reče: Kažem ja da ste vi uhode. 15 Nego želim se uvjeriti ovako: tako živ bio Faraon, nećete izaći odavde dokle ne dođe ovamo najmlađi brat vaš. 16 Pošaljite jednog između sebe neka dovede brata vašeg, a vi ćete ostati ovdje u tamnici, pa ću vidjeti je li istina što govorite; inače ste uhode, tako živ bio Faraon. 17 I zatvori ih u tamnicu na tri dana. 18 A treći dan reče im Josef: Ako vam je život mio, ovo učinite, jer se ja B-ga bojim:

Hamiši
19 Ako ste pošteni ljudi, jedan brat između vas neka ostane u tamnici, a vi idite i odnesite žita koliko treba porodicama vašim. 20 Pa onda dovedite k meni najmlađeg brata svog da se potvrde riječi vaše i da ne poginete. I oni učiniše tako. 21 I rekoše jedan drugom: Doista snosimo krivicu za brata svog, jer vidjesmo muku duše njegove kad nas moljaše, pa se oglušismo; zato dođe na nas ova muka. 22 A Reuven odgovori im govoreći: Nisam li vam govorio: Ne griješiti protiv dječaka? Ali me ne poslušaste; i zato se evo traži od nas krv njegova. 23 A oni ne znahu da ih Josef razumije, jer se s njim razgovarahu preko tumača. 24 A Josef okrene se od njih, i zaplaka. Potom se opet okrene k njima, i progovori im, i uzevši između njih Šimona veza ga pred njima. 25 I zapovijedi Josef da im naspu vreće žita, a i novce što je koji dao da metnu svakome u vreću, i da im dadu brašnjenice na put. I tako bi učinjeno. 26 I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše. 27 A jedan od njih otvoriv svoju vreću da nahrani magarca svog u jednoj gostionici, vidje novce svoje odozgo u vreći. 28 I reče braći svojoj: Ja dobih natrag novce svoje, evo ih u mojoj vreći. I zadrhta srce u njima i uplašiše se govoreći jedan drugom: Što nam to učini B-g? 29 I došavši k Jaakovu ocu svom u zemlju kaanansku, ispripovijedaše mu sve što im se dogodi, govoreći: 30 Oštro govoraše s nama čovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji, i dočeka nas kao uhode. 31 A kad mu rekosmo: Mi smo pošteni ljudi, nikad nismo bili uhode; 32 Bilo nas je dvanaest braće, sinova oca našeg; jednog već nema, a najmlađi je danas kod oca našeg u zemlji kaananskoj;
33 Reče nam čovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji: Ovako ću doznati jeste li pošteni ljudi: brata jednog između sebe ostavite kod mene, a što vam treba za porodice vaše gladi radi, uzmite i idite. 34 Poslije dovedite k meni brata svog najmlađeg, da se uvjerim da niste uhode nego pošteni ljudi; brata ću vam vratiti, i moći ćete trgovati po ovoj zemlji. 35 A kad izručivahu vreće svoje, gle, svakome u vreći bijahu u zavežljaju novci njegovi; i vidjevši zavežljaje novaca svojih uplašiše se i oni i otac im. 36 I reče im Jaakov otac njihov: Oduzeli ste mi - Josefa nema, Šimona nema, pa hoćete i Benjamina da uzmete; sve se skupilo na me. 37 A Reuven progovori i reče ocu svom: Dva sina moja ubij, ako ti ga ne dovedem natrag; daj ga u moje ruke, i ja ću ti ga opet dovesti. 38 A on reče: Neće ići sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kakvo zlo na putu na koji ćete ići, svalili bi ste me stara s tugom u grob.
(poglavlje 43)
1 Ali glad bješe vrlo velika u onoj zemlji. 2 Pa kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Egipta, reče im otac: Idite opet, i kupite nam malo hrane. 3 A Jehuda mu progovori i reče: Tvrdo nam se zarekao onaj čovjek govoreći: Nećete vidjeti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš.
4 Ako ćeš pustiti s nama brata našeg, ići ćemo i kupićemo ti hrane. 5 Ako li ga nećeš pustiti, nećemo ići, jer nam je rekao onaj čovjek: Nećete vidjeti lice moje, ako ne bude s vama brat vaš. 6 A Izrael reče: Što mi to zlo učiniste i kazaste čovjeku da imate još jednog brata? 7 A oni rekoše: Čovjek se potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: Je li vam još živ otac? Imate li još braće? A mi mu odgovorismo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da će kazati: Dovedite brata svog? 8 I reče Jehuda Izraelu ocu svom: Pusti dječaka sa mnom, pa ćemo se podignuti i otići, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša djeca. 9 Ja ti jamčim za njega, iz moje ga ruke traži; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ga ne stavim, da sam ti kriv dovijeka. 10 Da nismo toliko oklijevali, do sada bismo se dva puta vratili. 11 Onda reče Izrael otac njihov: Kad je tako, učinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čovjeku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korijenja i smirne, urme i badema. 12 A novaca ponesite dvostruko, i uzmite novce što bijahu odozgo u vrećama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogreška. 13 I uzmite brata svog, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku. 14 A B-g Svemogući da vam da da nađete milost kod onog čovjeka, da vam pusti brata vašeg drugog i Benjamina; ako li ostanem bez djece, nek ostanem bez djece. 15 Tada uzevši darove i dvostruko novca, uzevši i Benjamina, podigoše se i otidoše u Egipat, i izađoše pred Josefa.

Šiši
16 A Josef kad vidje s njima Benjamina, reče čovjeku koji upravljaše kućom njegovom: Odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi. 17 I učini čovjek kako Josef reče, i uvede ljude u kuću Josefovu. 18 A oni se bojahu kad ih čovjek vođaše u kuću Josefovu, i rekoše: Za novce koji prije bijahu metnuti u vreće naše vodi nas, dokle smisli kako će nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce. 19 Pa pristupivši k čovjeku koji upravljaše kućom Josefovom, progovoriše mu na vratima kućnim, 20 I rekoše: Čuj, gospodaru; došli smo bili i prije, i kupismo hrane; 21 Pa kad dođosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreće, a to novci svakog nas bijahu odozgo u vreći njegovoj, novci naši na mjeru; i evo smo ih donijeli natrag; 22 A druge smo novce donijeli da kupimo hrane; ne znamo tko nam metnu novce naše u vreće. 23 A on im reče: Budite mirni, ne bojte se; B-g vaš i B-g oca vašeg metnuo je blago u vreće vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Šimona. 24 I uvede ih čovjek u kuću Josefovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovim položi. 25 I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josef u podne, jer čuše da će oni ondje jesti. 26 I kad Josef dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. 27 A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ? 28 A oni rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se. 29 A on pogledavši vidje Benjamina brata svog, sina majke svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za koga mi govoriste? I reče: B-g da ti bude milostiv, sine!

Švi'i
30 A Josefu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gdje će plakati, i ušavši u jednu sobu plaka ondje. 31 Poslije umi se izađe, i sustežući se reče: Poslužite jelo. 32 I postaviše njemu posebno i njima posebno i Egipćanima koji objedovahu s njime posebno, jer ne mogahu Egipćani jesti s Hebrejima, jer je to nečisto Egipćanima. 33 A sjeđahu pred njim prvenac po dobi svojoj i najmlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda. 34 I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Benjaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim.
(poglavlje 44)
1 I zapovijedi Josef čovjeku što upravljaše kućom njegovom govoreći: Naspi ovim ljudima u vreće žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreću metni odozgo novce njegove. 2 I čašu moju, čašu srebrnu, metni najmlađem u vreću odozgo i novce za njegovo žito. I učini kako mu Josef reče. 3 A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovim. 4 A kad izađoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reče Josef čovjeku što upravljaše kućom njegovom: Ustani, idi brzo za onim ljudima, i kad ih stigneš reci im: Zašto vraćate zlo za dobro? 5 Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? Zašto? On s njom i proriče! Zlo ste napravili što ste tako postupili. 6 I on ih stiže, i reče im tako. 7 A oni mu rekoše: Zašto govoriš, gospodaru, takve riječi? Sačuvaj Bože da sluge tvoje učine takvo što! 8 Eno smo ti donijeli natrag iz zemlje kaananske novce koje nađosmo odozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvog srebro ili zlato? 9 U kog se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mom. 10 A on reče: Neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali nećete biti krivi. 11 I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i razvezaše svaki svoju vreću. 12 A on stade tražiti počevši od najstarijeg, i kad dođe na najmlađeg, nađe se čaša u vreći Benjaminovoj. 13 Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svog magarca vratiše se u grad. 14 I dođe Jehuda s braćom svojom Josefu u kuću, dok on još bješe kod kuće, i padoše pred njim na zemlju. 15 A Josef im reče: Što ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja prorokuje? 16 Tada reče Jehuda: Što da ti kažemo, gospodaru? Što da govorimo? Kako li da se pravdamo? B-g je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša. 17 A Josef reče: Daleko bilo od mene da učinim tako; čovjek kod koga se našla čaša on će mi biti rob, a vi idite s mirom ocu svom.

- 23:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 09.12.2006.

Paraša Vaješev

B''H

Berešit 37:1-40:23

Rišon
(poglavlje 37)
1 A Jaakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji kanaanskoj. 2 Ovo su događaji Jaakovljevi. Josefu kad bijaše sedamnaest godina, pasaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Bilha i Zilpa žene oca njegovog; i donošaše Josef zle glasove o njima ocu svom. 3 A Israel ljubljaše Josefa najviše između svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu. 4 A braća videći gdje ga otac ljubi najviše između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj toliko da mu ne mogahu lijepu riječ progovoriti. 5 Uz to usni Josef san i ispripovijeda braći svojoj, te oni još više omrznu na nj. 6 Jer im reče: Da čujete san što sam usnio: 7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mom. 8 Tada mu braća rekoše: Nećeš li još biti i kralj nad nama i zapovijedati nam? Stoga ga još više počeše mrziti radi snova njegovih i radi riječi njegovih. 9 Poslije opet usni drugi san, i ispripovijeda braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. 10 A ispripovijeda i ocu svom i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Zar ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?
11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.

Šeni
12 A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svog kod Šhema, 13 Reče Israel Josefu: Ne pasu li braća tvoja stoku kod Šhema? Dođi i poslat ću te k njima. A on reče: Evo me. 14 A on mu reče: Idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline hevronske, i on otide put Šhema. 15 I čovjek jedan nađe ga i gle, on lutaše po polju; i upita ga govoreći: Što tražiš? 16 A on reče: Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? 17 A čovjek reče: Otišli su odavdje, jer čuh gdje rekoše: Hajdemo u Dotan. I otide Josef za braćom svojom, i nađe ih u Dotanu. 18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, počeše se dogovarati da ga ubiju, 19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja. 20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Divlja zvijer ga je izjela. Onda ćemo vidjeti što će biti od njegovih snova. 21 Ali Reuven kad to ču, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo. 22 I još im reče Reuven: Nemojte krv proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga htjede izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu.

Šliši
23 I kad Josef dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. 24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bijaše prazna, ne bijaše vode u njoj. 25 I sjedoše da jedu hranu. I podigaše oči i ugledaše, a to karavana Išmaelaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim začinima i tamjanom i smirnom, te nošahu u Egipat. 26 I reče Jehuda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu? 27 Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova. 28 Pa kad trgovci madijanski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josefa iz jame, i prodadoše Josefa Išmaelcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josefa u Egipat. 29 A kad se Reuven vrati k jami, a to nema Josefa u jami; tada razdre haljine svoje, 30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: Nema djeteta; a ja kuda ću? 31 Tada uzeše haljinu Josefovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, 32 Pa onda poslaše šarenu haljinu i donesoše je ocu svom i rekoše: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije. 33 A on je prepozna i reče: Haljina sina mog! Divlja zvijer ga je izjela; Josef je doista rastrgan. 34 I razdre Jaakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vrijemena. 35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on odbi utješiti, jer reče: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. I njegov otac plakaše za njim. 36 A Madijanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu Faraonovom, zapovjedniku stražarskom.

Revi'i
(poglavlje 38)
1 U to vrijeme dogodi se, te Jehuda otiđe od braće svoje i navrati se kod nekog Adulamca, kome ime bijaše Hira. 2 I tamo vidje Jehuda kćer nekog Kanaanejca, kome ime bijaše Šua, i uze je i leže s njom; 3 I ona zatrudnje i rodi sina, kome nadjene ime Er. 4 I opet zatrudnjevši rodi sina, kome nadjene ime Onan. 5 I opet rodi sina, i nadjene mu ime Šelam; a Jehuda bijaše u Hezivu kad ona toga rodi. 6 I Jehuda oženi prvenca svog Era djevojkom po imenu Tamar. 7 Ali Er prvenac Jehudin bijaše zao pred Vječnim, i ubi ga Vječni. 8 A Jehuda reče Onanu: Uđi k ženi brata svog i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš potomstvo bratu svom. 9 A Onan, znajući da potomstvo neće biti njegovo, kad liježe sa ženom brata svog prosipaše (sjeme svoje) na zemlju, da ne rodi djece bratu svom. 10 I bi je zlo u očima Vječnog što činjaše, te ubi i njega. 11 I Jehuda reče Tamar snahi svojoj: Ostani udovicom u kući oca svog dokle odraste Šela sin moj. Jer govoraše: Da ne umre i on kao braća mu. I otide Tamar, i življaše u kući oca svog. 12 A kad prođe mnogo vrijemena, umre kći Šuina, žena Jehudina. I kad se Jehuda utješi, pođe u Timnu k ljudima što mu strižahu ovce, sam s Hirom prijateljem svojim Adulamcem. 13 I javiše Tamar govoreći: Gle, svekar tvoj ide u Timnu da striže ovce svoje. 14 A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršće na putu koji ide u Timnu. Jer vidje da je Šela odrastao, a nju još ne udaše za njega. 15 A Jehuda kada vidje, pomisli da je kurva, jer bijaše pokrila lice svoje. 16 Pa svrnu s puta k njoj i reče joj: Spremi se sada, ja ću ti doći. Jer nije znao da mu je snaha. A ona reče: Što ćeš mi dati da dođeš k meni? 17 A on reče: Poslaću ti jare iz stada. A ona reče: (Jedino) ako mi daš zalog dokle ga ne pošalješ. 18 A on reče: Kakav zalog da ti dam? A ona reče: Evo, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudnje od njega. 19 I onda ona ustai i otide i skide pokrivalo sa sebe i obuče udovičko ruho. 20 A Jehuda posla jare po prijatelju svom Adulamcu da uzme zalog iz ženine ruke. Ali je on ne nađe. 21 Pa pitaše ljude u onom mjestu govoreći: Gdje je ona kurva što je bila na raskršću na ovom putu? A oni rekoše: Nije ovdje bilo kurve. 22 I vrati se k Jehudi i reče: Ne nađoh je, i još rekoše mještani: Nije ovdje bilo kurve. 23 A Jehuda reče: Neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne nađe. 24 A kad prođe oko tri mjeseca, javiše Jehudi govoreći: Tamar snaha tvoja bila je kurva, i sada je trudna od kurvanja. A Jehuda reče: Izvedite je i neka se spali. 25 A kad je povedoše, posla k svekru svom i poruči: S čovjekom čije je ovo zatrudnjela sam. I reče: Vidi čiji je ovaj prsten i rubac i štap. 26 A Jehuda vidje i reče: Ona je u pravu, (ovo) je od mene, jer je ne dadoh sinu svom Šeli. I više ne leže s njom. 27 A kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. 28 I kad se porađaše, jedno dijete ispruži ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreći: Ovaj je prvi. 29 I bi dok je on uvlačio natrag ruku svoju, gle, brat njegov izađe, a ona reče: Kakvom snagom si se osnažio? I on mu nadjene ime Perez. 30 A poslije izađe brat mu, onaj kome oko ruke bijaše crveni konac, i nadjene mu ime Zera.

Hamiši
(poglavlje 39)
1 A Josefa odvedoše u Egipat; i Potifar dvoranin Faraonov, zapovjednik stražara, čovjek egipćanin, kupi ga od Išmaelaca, koji ga odvedoše onamo. 2 I Vječni bijaše s Josefom, i on bi uspješan, i življaše u kući gospodara svog egipćanina. 3 I gospodar njegov vidje da je Vječni s njim i da sve što radi Vječni vodi u napredak u ruci njegovoj. 4 I Josef steče milost kod njega, i dvoraše ga; a na kraju postavi ga nad cijelim domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke. 5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svim što imaše, od tada Vječni blagoslovi dom toga egipćanina radi Josefa; i blagoslov Vječnog bijaše na svemu što imaše u kući i u polju. 6 I ostavi u Josefovim rukama sve što imaše, i ne razbiraše nizašto osim jela koje jeđaše. A Josef bijaše lijepog stasa i lijepog lica.

Šiši
7 I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegovog podiže svoje oči prema Josefu, i reče: Lezi sa mnom. 8 A on odbi, i reče ženi gospodara svog: Eto gospodar moj ne razbira nizašto što je u kući, nego što god ima dade meni u ruke. 9 U ovoj kući nema nikoga tko je veći od mene, i on ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; kako bih mogao učiniti tako veliko zlo i sagriješiti Bogu? 10 I ona govoraše takve riječi Josefu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom niti da bude s njom. 11 I bi jedan dan kad dođe Josef u kuću da radi svoj posao, a ne bijaše nikoga od domašnjih u kući, 12 Ona ga uhvati za haljinu govoreći: Lezi sa mnom. Ali on ostavi joj u ruci haljinu svoju i pobježe i otiđe van. 13 A kad ona vidje da joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe van, 14 Pozva domašnje svoje, i reče im govoreći: Gledajte, doveo nam je čovjeka Hebreja da nas osramoti; dođe k meni da legne sa mnom, a ja povikah glasno; 15 A on kad ču da sam podigla glas i povikala, ostavi haljinu svoju pored mene i pobježe van. 16 I ona ostavi haljinu njegovu pored sebe dok mu gospodar ne dođe kući. 17 A tada mu reče isto govoreći: Sluga Hebrej, koga si nam doveo, dođe k meni da me osramoti; 18 A ja podigoh glas i povikah, te on ostavi haljinu svoju pored mene i pobježe. 19 A kad gospodar njegov ču riječi žene svoje gdje mu reče: To mi je učinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. 20 I gospodar Josefov uze ga, i stavi ga u tamnicu, gdje kraljevi zatvorenici bijahu utamničeni: i bi ondje u tamnici. 21 Ali Vječni bijaše s Josefom i raširi milost svoju nad njim i dade mu naklonost u očima tamničara. 22 I povjeri tamničar Josefu sve zatvorenike u tamnici, i što je god trebalo ondje činiti on činjaše. 23 I tamničar ne nadgledaše ništa što bijaše u Josefovoj ruci, jer Vječni bijaše s njim; i što god činjaše, Vječni učini da napredovaše.

Švi'i
(poglavlje 40)
1 Poslije toga dogodi se, te peharnik kralja egipatskog i pekar skriviše gospodaru svom, kralju Egipatskom. 2 I Faraon se razgnjevi na ta dva dvoranina, na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad pekarima; 3 I stavi ih u tamnicu u kući zapovjednika straže, gdje Josef bijaše zatočen. 4 A zapovjednik stražara odredi im Josefa da ih služi; i bijahu dugo u tamnici. 5 I usniše san obojica u jednu noć, svaki od njih svoj san u istu noć, svaki prema tumačenju svoga sna, i peharnik i pekar kralja Egipatskog, koji bijahu sužnji u tamnici. 6 I sutradan kad dođe Josef k njima, pogleda ih, a oni bijahu vrlo uznemireni. 7 Pa zapita dvorane Faraonove, koji bijahu sužnji s njim u kući gospodara njegovog, i reče: Zašto su vam lica tužna danas? 8 A oni mu rekoše: San usnismo obojica, a nema nikoga da nam kaže što znače. A Josef im reče: Ne pripada li tumačenje Bogu? Ali ispripovijedajte mi. 9 I starješina nad peharnicima ispripovijeda san svoj Josefu govoreći: Usnih, a preda mnom čokot; 10 I na čokotu bijahu tri loze, i napupi i procvate, i grožđe na njemu uzre; 11 A u ruci mi bijaše čaša Faraonova, te pobrah zrelo grožđe i iscijedih ga u čašu Faraonovu, i dodadoh čašu Faraonu. 12 A Josef mu reče: Ovo znači: tri su loze tri dana. 13 Još tri dana, i Faraon brojeći svoje dvorane uzet će i tebe, i opet te postaviti u prijašnju službu, i opet ćeš mu dodavati čašu kao i prije dok si mu bio peharnik. 14 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, učini mi milost i spomeni me Faraonu, i izvest ćeš me iz ove kuće. 15 Jer su me ukrali iz zemlje hebrejske, i ovdje nisam ništa učinio od onoga zašto su me bacili u ovu tamnicu. 16 A kad vidje starješina nad pekarima kako lijepo rastumači san, reče Josefu: I ja! Usnih san, a meni na glavi tri košarice bijele; 17 I u najgornjoj košarici bijaše svakojakih vrsta hrane za Faraona, pekarski rad, i ptice jeđahu iz košarice na mojoj glavi. 18 A Josef odgovori i reče: Ovo znači: tri košarice tri su dana. 19 U slijedeća tri dana, Faraon će ti odrubiti glavu i objesit će te na vješala, i ptice će jesti meso s tebe. 20 I kad dođe treći dan, to bijaše dan u koji se rodio Faraon, i učini Faraon gozbu svim slugama svojim, i naiđe među slugama svojim na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad pekarima; 21 I vrati starješinu nad peharnicima u službu i on stavi čašu na dlan Faraonu; 22 A starješinu nad pekarima objesi, kao što kaza Josef. 23 I starješina nad peharnicima ne sjeti se Josefa, i zaboravi ga.

- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.12.2006.

Paraša Vajišlah

B''H

Berešit 32:4-36:43, prema prijevodu Đure Daničića

Rišon
(poglavlje 32)
3 I Jaakov posla pred sobom glasnike k Esavu bratu svom u zemlju Seir, krajinu edomsku. 4 I zapovijedi im govoreći: Ovako kažite gospodaru mom Esavu: Sluga tvoj Jaakov ovako kaže: Bio sam došljak kod Lavana i bavio se do sad. 5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga, i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svom, da bih našao milost pred tobom. 6 I vratiše se glasnici k Jaakovu i rekoše mu: Idosmo do brata tvog Esava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka. 7 A Jaakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dvije čete. 8 I reče: Ako Esav udari na jednu četu i razbije je, pa da druga uteče. 9 I reče Jaakov: Bože oca mog Avrahama i Bože oca mog Jichaka, Gospode, koji si mi kazao: Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor! 10 Nisam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si učinio sluzi svom; jer samo sa štapom svojim pređoh preko Jordana, a sada sam gospodar dvije čete. 11 Izbavi me iz ruke brata mog, iz ruke Esavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i majku s djecom. 12 A Ti si kazao: Zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učinit ću sjeme tvoje da bude kao pijeska morskog, koji se ne može izbrojati od množine. 13 I zanoći ondje onu noć, i uze što mu dođe do ruke, da pošalje na dar Esavu bratu svom, 14 Dvjesta koza s dvadeset jaraca, dvjesta ovaca s dvadeset ovnova,
15 Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi. 16 I predade ih slugama svojim, svako stado za sebe, i reče slugama: Idite napred preda mnom, ostavljajući dosta mjesta između jednog stada i drugog. 17 I zapovijedi prvom govoreći: Kad sretneš Esava, brata mog, pa te zapita: Čiji si? I kuda ideš? I čije je to što goniš pred sobom? 18 A ti reci: Sluge tvog Jaakova, a ovo šalje na dar gospodaru svom Esavu, a eto i sam ide za nama. 19 Tako zapovijedi i drugom i trećem i svima koji iđahu za stadom, i reče: Tako kažite Esavu kad naiđete na nj. 20 I još kažite: Eto, Jaakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: Ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda vidjeti lice, pa možda me lijepo primi. 21 Tako otide dar naprijed, a on prenoći onu noć kod čete svoje. 22 I po noći usta, i uze obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prijeđe potok Jabok. 23 A pošto njih uze i prevede preko potoka, prebaci i ostalo što imaše. 24 A kad osta Jaakov sam, tada se jedan čovek hrvaše s njim do zore. 25 I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jaakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek hrvaše s njim. 26 Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jaakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. 27 A čovjek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jaakov. 28 Tada mu reče: Odsada se nećeš zvati Jaakov, nego Israel; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si. 29 A Jaakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A On reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga tamo. 30 I Jaakov nadjene ime onom mjestu Pnuel; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. 31 I sunce mu se rodi kad prođe Pnuel, i hramaše na stegno svoje. 32 Zato sinovi Israelovi ne jedu krajeve od mišića na zglavku u stegnu do današnjeg dana, jer se Jaakovu povrijediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu.
(poglavlje 33)
1 A Jaakov podigavši oči svoje pogleda, a to Esav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdijeli djecu uz Leu i uz Rahel i uz dvije robinje. 2 I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Leu i njezinu djecu za njima, a na karaju Rahel i Josefa. 3 A sam prođe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svog. 4 A Esav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i poljubi ga, i obojica zaplakaše, 5 I Esav podigavši oči ugleda žene i djecu, pa reče: Tko su ti ono? A Jaakov reče: Djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvom. 6 I pristupiše robinje s djecom svojom, i pokloniše se. 7 Potom pristupi i Lea i djeca njena, i pokloniše se; a na kraju pristupi Josef i Rahel, i pokloniše se. 8 A Esav reče: Šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: Da nađem milost pred gospodarem svojim. 9 A Esav reče: Ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. 10 A Jaakov reče: Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer vidjeh lice tvoje kao da vidjeh lice Božje, tako si me lijepo dočekao. 11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi. 12 Poslije reče Esav: Hajde da krenemo, ići ću i ja s tobom. 13 A Jaakov mu reče: Zna gospodar moj da su ova djeca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih potjeram jedan dan, poginuće mi sve stado. 14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu djeca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svom u Seir. 15 A Esav reče: A da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: Zbopg čega? Daj da nađem milost pred gospodarem svojim. 16 I tako Esav vrati se isti dan svojim putem u Seir. 17 A Jaakov otide u Sukot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mjesto Sukot. 18 Poslije dođe Jaakov zdravo u grad Šhem u zemlji kanaanskoj, vrativši se iz Padan-Arama, i namjesti se prema gradu. 19 I kupi komad zemlje, gde razape šator svoj, od sinova Emora oca Šhemovog za sto novaca. 20 I načini ondje žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Israelov.
(poglavlje 34)
1 A Dina kći Leina, koju rodi Jaakovu, izađe da gleda djevojke u onom kraju. 2 A ugleda je Šhem, sin Emora Efejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je. 3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jaakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše. 4 I reče Šhem Emoru ocu svom govoreći: Oženi me ovom djevojkom. 5 A Jaakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi bijahu u polju sa stokom njegovom, i Jaakov prešuti dok se oni ne vratiše. 6 A Emor otac Šhemov iziđe k Jaakovu da porazgovora s njim. 7 A kad dođoše sinovi Jaakovljevi iz polja i čuše što je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgnjeviše se vrlo, što učini sramotu Israelu obležavši kćer Jaakovljevu, kako ne bi valjalo činiti. 8 Tada im reče Emor govoreći: Sin moj Šhem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.
9 I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se. 10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj. 11 I reče Šhem ocu djevojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i dat ću što mi god kažete. 12 Tražite koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu. 13 A sinovi Jaakovljevi odgovoriše Šhemu i Emoru ocu njegovom prijevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu. 14 I rekoše im: Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čovjeka neobrezanog, jer je to sramota nama. 15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati svako muško između sebe. 16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženit ćemo se vašim kćerima, i postat ćemo jedan narod. 17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju djevojku i otići ćemo. 18 I po volji bijahu riječi njihove Emoru i Šhemu sinu Emorovom. 19 I momak ne oklijevaše učiniti to; jer mu kći Jaakovljeva omijle vrlo; i on bijaše najviše poštovan između svih u kući oca svog. 20 I otide Emor i sin mu Šhem na vrata grada svog, i rekoše građanima govoreći: 21 Ovi ljudi žele mirno živjeti s nama, nastaniti se u ovoj zemlji i trgovati po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih. 22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se svako muško među nama obreže, kao što su oni obrezani. 23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas. 24 I koji izlažahu na vrata grada njegovog, svi poslušaše Emora i Šhema sina njegovog; i obreza se svako muško, svi koji izlažahu na vrata grada njegovog. 25 A treći dan kad oni bijahu u bolovima, uzeše dva sina Jaakovljeva Šim’on i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muško. 26 Ubiše i Emora i sina mu Šhema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Šhemove otidoše. 27 Tada dođoše sinovi Jaakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova. 28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, šta god bješe u gradu i šta bod bješe u polju. 29 I sve blago njihovo, i svu djecu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i šta god bješe u kojoj kući.
30 A Jaakov reče Šim’onu i Leviu; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Kanaanejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrijebiti ja i dom moj. 31 A oni rekoše: Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?
(poglavlje 35)
1 A Bog reče Jaakovu: Ustani, idi gore u Bet-El i ondje se nastani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Esava brata svog. 2 I Jaakov reče porodici svojoj i svima koji bijahu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se; 3 Pa da se dignemo i idemo gore u Bet-El, da načinim ondje žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao. 4 I dadoše Jaakovu sve bogove tuđe koji bijahu u njihovim rukama, i naušnice, koje imahu u ušima; i Jaakov ih zakopa pod hrastom kod Šhema. 5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji bijahu oko njih, te se ne podigoše u potjeru za sinovima Israelovim. 6 I Jaakov i sva čeljad što bijaše s njim dođoše u Luz u zemlji kanaanskoj, a to je Bet-El. 7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog bet-elski, jer mu se ondje javi Bog, kad je bježao od brata svog. 8 Tada umre Devora dojkinja Rivkina, i pogreboše je ispod Bet-Ela pod hrastom, koji nazva Jaakov Alon-Vakut. 9 I javi se Bog Jaakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga, 10 I reče mu Bog: Ime ti je Jaakov; ali se odsada nećeš zvati Jaakov, nego će ti ime biti Israel. I nadjene mu ime Israel. 11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih. 12 I daću ti zemlju koju sam dao Avrahamu i Jichaku, i nakon tebe sjemenu tvom dat ću zemlju ovu. 13 Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori.
14 A Jaakov metnu spomenik na istom mjestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.
15 I Jaakov prozva mesto gde mu govori Bog Bet-El. 16 I otidoše od Bet-Ela. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahel, i bješe joj težak porođaj. 17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina. 18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Ben-Oni; ali mu otac nadede ime Benjamin. 19 I umre Rahel, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Bet-Lehem. 20 I metnu Jaakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahelinom do današnjeg dana. 21 Odatle otišavši Israel razape šator svoj iza kule migdol-ederske. 22 I kad Israel živješe u onoj zemlji, otide Reuven i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Israel. A imaše Jaakov dvanaest sinova. 23 Sinovi Leini behu: Reuven prvenac Jaakovljev, i Šim’on i Levi i Jehuda i Isahar i Zevulun;
24 A sinovi Rahelini: Josef i Benjamin; 25 A sinovi Vale robinje Raheline: Dan i Neftali; 26 A sinovi Zelfe robinje Leine: Gad i Ašer. To su sinovi Jaakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu. 27 I Jaakov dođe k Jichaku ocu svom u Mamre u Kirijat-Arbu, koje je Hevron, gde Avraham i Jichak bijahu došljaci. 28 A Jichaku bješe sto i osamdeset godina; 29 I onemoćav umre Jichak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Esav i Jaakov sinovi njegovi.
(poglavlje 36)
1 A ovo je pleme Esavovo, a on je Edom. 2 Esav se oženi između kćeri kanaanejskih Adom kćerju Eloma Hetejina, i Olibamom kćerju Ane sina Sevegona Hevejina, 3 I Basemat kćerju Išmaelovom, sestrom Nabajotovom. 4 I rodi Ada Esavu Elifasa, a Basemat rodi Raguela. 5 A Olibama rodi Jeusa i Jegloma i Koreja. To su sinovi Esavovi, koji mu se rodiše u zemlji kanaanskoj. 6 I Esav uze žene svoje i sinove svoje i kćeri svoje i sve domašnje svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što bješe stekao u zemlji kanaanskoj; pa otide u drugu zemlju daleko od Jaakova brata svog. 7 Jer im blago bijaše vrlo veliko, te ne mogahu živjeti zajedno; niti ih zemlja gde bijahu došljaci mogaše nositi od množine stoke njihove. 8 I Esav živješe na planini Seiru Esav je Edom. 9 A ovo je pleme Esava oca Edomcima na planini Seir. 10 Ovo su imena sinova Esavovih: Elifas sin Ade žene Esavove, i Ratuel sin Basemat žene Esavove. 11 A Elifasovi sinovi bijahu: Teman, Omar, Sofar, Gotom i Kenez. 12 A Tamna bijaše inoča Elifasu sinu Esavovom, i rodi Elifasu Amaleka. To su sinovi Ade žene Esavove. 13 A ovo su sinovi Raguelovi: Nahot, Zare, Some i Moze. To bijahu sinovi Basemat, žene Esavove. 14 A ovo su sinovi Olibame kćeri Ane sina Sevegonovog, žene Esavove. Ona rodi Esavu Jeusa i Jegloma i Koreja. 15 Ovo su starješine sinova Esavovih: sinovi Elifasa prvenca Esavovog: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenez, 16 Starješina Korej, starješina Gotim, starješina Amalek. To su starješine od Elifasa u zemlji edomskoj. To su sinovi Adini. 17 A sinovi Raguela sina Esavovog: starješina Nahot, starješina Zare, starješina Some, starješina Moze. To su starješine od Raguela u zemlji edomskoj. To su sinovi Basemat žene Esavove. 18 A sinovi Olibame žene Esavove: starješina Jeus, starješina Jeglom, starješina Korej: to su starješine od Olibame kćeri Anine, žene Esavove.
19 To su sinovi Esavovi, i to su starješine njihove; a on je Edom. 20 A ovo su sinovi Seira Horejina, koji živjehu u onoj zemlji: Lotan i Soval i Sevegon i Ana, 21 I Dison i Asar i Rison. To su starješine Horejima, sinovi Seirovi u zemlji edomskoj. 22 A sinovi Lotanovi bijahu Hori i Emam, a sestra Lotanova bijaše Tamna. 23 A ovo su sinovi Sovalovi: Golam i Manahat i Gevil i Sofar i Omar. 24 A ovo su sinovi Sevegonovi: Aije i Ana. A taj je Ana koji pronađe tople izvore u pustinji pasući magarice Sevegona oca svog. 25 A ovo su djeca Anina: Dison i Olibama kći Anina. 26 A ovo su sinovi Disonovi: Amada i Asvan i Itran i Haran. 27 A ovo su sinovi Asarovi: Balam i Zavan i Akan.
28 A ovo su sinovi Risonovi: Uz i Aran. 29 I ovo su starješine Horejima: starješina Lotan, starješina Soval, starješina Sevegon, starješina Ana, 30 Starješina Dison, starješina Asar, starješina Rison. To su starješine Horejima, kako im starješovahu u zemlji Seiru. 31 A ovo su carevi koji carovaše u zemlji edomskoj pre nego se zacari car nad sinovima Israelovim. 32 Carova u edomskoj Balak sin Beorov, a gradu mu bješe ime Denava. 33 A kad umre Balak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Bosore. 34 A kad umre Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje temanovske. 35 A kad umre Asom, zacari se na njegovo mjesto Hadad sin Baradov, koji raskomada Madijance u polju moavskom, a gradu mu bješe ime Geten. 36 A kad umre Hadad, zacari se na njegovo mjesto Samada, iz Masekasa.
37 A kad umre Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. 38 A kad umre Saul, zacari se na njegovo mjesto Balenon sin Ahovorov. 39 A kad umre Balenon sin Ahovorov, zacari se na njegovo mjesto Adar, a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu beše ime Meteveela, koja bješe kći Matraide kćeri Mezevove. 40 I ovo su plemena starješinama od Esava po porodicama njihovim, po mjestima njihovim, po imenima njihovim: starješina Tamna, starješina Gola, starješina Jeter, 41 Starješina Olibama, starješina Ila, starješina Finon,
42 Starješina Kenez, starješina Teman, starješina Mazar, 43 Starješina Magedil, starješina Zafoj: to su starješine edomske kako nastavahu u svojoj zemlji. Ovaj Esav bi otac Edomcima.

- 23:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.11.2006.

Paraša Vajece (do Revi'i)

B''H

Berešit 28:10-32:3, prema prijevodu Đure Daničića

Rišon
(poglavlje 28)
10 I napusti Jaakov Beer-Šavu i otiđe u Haran. 11 I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoći, jer sunce bijaše zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. 12 I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli B-žji po njima se penjahu i silažahu; 13 I gle, na vrhu stajaše Vječni, i reče: Ja sam Vječni B-g Avrahama oca tvog i B-g Jichakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i potomstvu tvom; 14 I potomstva će tvog biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u potomstvu tvom. 15 I evo, ja sam s tobom, i čuvat ću te kud god pođeš, i dovest ću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh. 16 A kad se Jaakov probudi od sna, reče: Zasigurno je Vječni na ovom mjestu; a ja ne znah. 17 I uplaši se, i reče: Kako je strašno mjesto ovo! Ovde je doista kuća B-žja, i ovo su vrata nebeska. 18 I usta Jaakov ujutro rano, i uze kamen što bijaše metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem. 19 I prozva ono mjesto Bet-El, a prije bijaše ime onom gradu Luz. 20 I učini Jaakov zavjet, govoreći: Ako B-g bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi kruha da jedem i odjeće da se oblačim, 21 I ako se vratim na miru u dom oca svog, Vječni će mi biti B-g;
22 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen bit će dom B-žji; i što mi god daš, od svega ću deseto dati Tebi.

Šeni
(poglavlje 29)
1 Tada se podiže Jaakov i otide u zemlju istočnu. 2 I osvrnuvši se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu napajahu stada, a velik kamen bijaše studencu na vratima. 3 Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i napajahu stada, i poslije opet navaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto. 4 I Jaakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo. 5 A on im reče: Poznajete li Lavana ben Nahora? Oni rekoše: Poznajemo. 6 On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jeste, i evo Rahel kćeri njegove, gdje ide sa stadom. 7 I on reče: Eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je. 8 A oni rekoše: Ne možemo, dok se ne sakupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku. 9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahel sa stadom oca svog, jer ona napasaše ovce. 10 A kad Jaakov vide Rahel kćer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jaakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog. 11 I poljubi Jaakov Rahel, i povikavši zaplaka se. 12 I kaza Jaakov Raheli da je rod ocu njenom i da je sin Rivkin; a ona otrča te javi ocu svom. 13 A kad Lavan ču za Jaakova sina sestre svoje, istrča mu u susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovijedi Lavanu sve ovo. 14 A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega čitavih mjesec dana. 15 Tada reče Lavan Jaakovu: Zar badava da mi radiš, zato što si mi rod? Kaži mi što će ti biti plaća? 16 A Lavan imaše dvije kćeri: starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahel. 17 I u Lee behu osjetljive oči, a Rahel bijaše lijepog stasa i lijepog lica.

Šliši
18 I Jaakov je volio Rahel, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahel, mlađu kćer tvoju. 19 A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene. 20 I odsluži Jaakov za Rahel sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer ju je volio. 21 I reče Jaakov Lavanu: Daj mi moju ženu, jer su se dani navršili, da joj mogu prići. 22 I sakupi Lavan sve ljude iz onog mjesta i učini gozbu. 23 A uvečer uze Leu kćer svoju i uvede je k Jaakovu, i on leže s njom. 24 I Lavan dade Zilpu robinju svoju Lei kćeri svojoj da joj bude robinja. 25 A kad bi ujutru, gle, ono bijaše Lea; te reče Jaakov Lavanu: Što si mi to učinio? Ne služim li za Rahel kod tebe? Zašto si me prevario? 26 A Lavan mu reče: Ne biva u našem mjestu da se daje mlađa prije prvorođene. 27 Navrši tjedan dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih. 28 Jaakov učini tako, i navrši s njom tjedan dana, pa mu dade Lavan Rahel kćer svoju za ženu. 29 I dade Lavan Raheli kćeri svojoj robinju svoju Bilhu da joj bude robinja. 30 I on priđe i Rahel; i voljaše Rahel više nego Leu, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina. 31 A Vječni vidje da Jaakov ne mari za Leu, otvori njoj maternicu, a Rahel osta nerotkinja. 32 I Lea zatrudni, i rodi sina, i da mu ime Reuven, govoreći: Vječni pogleda (ki ra'a kašem) na jade moje, sada će me ljubiti muž moj. 33 I opet zatrudni, i rodi sina i reče: Vječni ču (ki šama kašem) da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I da mu ime Šim'on. 34 I opet zatrudni, i rodi sina, i reče: Sada će se priljubiti k meni muž moj (ilave iši elai), jer mu rodih tri sina. Zato mu dade ime Levi. 35 I zatrudni ponovo, i rodi sina, i reče: Ovog puta ću hvaliti Vječnoga (ode et kašem) . Zato mu da ime Jehuda; i presta rađati.
(poglavlje 30)
1 A Rahel vidjev da ne rađa Jaakovu, i Rahel pozavidje sestri svojoj; i reče Jaakovu: Daj mi djece, ako ne, mrtva sam. 2 A Jaakov se razljuti na Rahel, i reče: Zar sam ja umjesto B-ga koji ti je uskratio plod utrobe? 3 A ona reče: Ovdje je robinja moja Bilha, dođi k njoj, i ona će roditi na mojim koljenima, pa ću i ja također imati djece od nje. 4 I dade mu Bilhu robinju svoju za ženu, i Jaakov joj priđe. 5 I zatrudni Bilha, i rodi Jaakovu sina. 6 A Rahel reče: Vječni mi je sudio (danani elokim) i čuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu da ime Dan. 7 I Bilha robinja Rahelina zatrudni opet, i rodi drugog sina Jaakovu; 8 A Rahel reče: Božanskim svezama bijah povezana (niftulei elokim niftalti) sa sestrom svojom, ali pobijedila sam. I da mu ime Naftali. 9 Kad Lea vidje da presta rađati uze Zilpu robinju svoju i dade je Jaakovu za ženu. 10 I rodi Zilpa robinja Leina Jaakovu sina; 11 I Lea reče: Dođe sreća (ba gad). I da mu ime Gad. 12 Opet rodi Zilpa robinja Leina drugog sina Jaakovu; 13 I reče Lea: Zbog sreće moje, jer su me žene nazvale sretnom (ki išruni banot). Zato mu da ime Ašer.

- 23:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.11.2006.

Paraša Toldot (kompletna)

Berešit 25:19-28:9, prema prijevodu Đure Daničića

B''H

Rišon
(poglavlje 25)
19 A ovo su pokoljenja Jichaka sina Avrahamovog: Avraham rodi Jichaka; 20 A Jichaku bijaše četrdeset godina kad se oženi Rivkom, kćeri Betuela Aramejca iz Mezopotamije, sestrom Lavana Aramejca. 21 I Jichak se moljaše Vječnom nasuprot žene svoje, jer bijaše nerotkinja; i umoli Vječnoga, te zatrudjne Rivka žena njegova. 22 Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njenoj, te reče: Ako će tako biti, zbog čega sam ovakva? I otide pitati Vječnoga. 23 A Vječni joj reče: Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i stariji će služiti mlađemu. 24 I kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj. 25 I prvi izađe crven, sav kao runo rutav, i dadoše mu ime Esav. 26 A poslije izađe brat mu, držeći rukom za petu Esava; i dadoše mu ime Jaakov. A bijaše Jichaku šezdeset godina, kad ih rodi Rivka. 27 I djeca odrastoše, i Esav posta lovac i ratar, a Jaakov bijaše čovjek krotak koji je boravio u šatorima. 28 I Jichak je volio Esava, jer rado jeđaše njegov ulov; a Rivka je voljela Jaakova. 29 Jednom Jaakov skuha jelo, a Esav dođe iz polja umoran. 30 I reče Esav Jaakovu: Nasipaj mi nešto toga crvenog, crvenog (jela), jer sam malaksao. Otuda se prozva Edom. 31 A Jaakov mu reče: Prodaj mi danas pravo prvorodstva svojega. 32 A Esav odgovori: Evo, umrijet ću, pa šta će mi pravo prvorodstva? 33 A Jaakov reče: Zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje pravo prvorodstva Jaakovu. 34 I Jaakov dade Esavu kruha i skuhane leće, i on se najede i napi, pa usta i otide. I Esav je prezirao svoje pravo prvorodstva.
(poglavlje 26)
1 Ali nasta glad u zemlji, pored prve gladi koja bijaše za vremena Avrahamovog; i Jichak otide k Avimelehu kralju filistejskom u Gerar. 2 I javi mu se Vječni i reče: Nemoj ići u Egipat, nego boravi u zemlji za koju ću ti kazati. 3 Boravi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagoslovit ću te; jer ću tebi i potpmstvu tvojem dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avrahamu ocu tvom. 4 I umnožiću potomstvo tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i dat ću potomstvu tvojem sve ove zemlje; i u potomstvu tvom blagoslovit će se svi narodi na zemlji, 5 Zato što je Avraham slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje i pravila moja i zakone moje.

Šeni
6 I osta Jichak u Geraru. 7 A ljudi u mjestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Rivke, jer je lijepa. 8 I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh kralj filistejski s prozora, i vide Jichaka gde se šali s Rivkom ženom svojom. 9 I dozva Avimeleh Jichaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Jichak mu odgovori: Rekoh: da ne poginem zbog nje. 10 A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao tko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u grijeh. 11 I zapovijedi Avimeleh svemu narodu svom govoreći: Tko se dotakne ovog čovjeka ili žene njegove, poginut će. 12 I Jichak poče sijati u onoj zemlji, i nađe one godine stostruko, i blagoslovi ga Vječni.

Šliši
13 I obogati se čovjek, i napredovaše sve više, te posta silan. 14 I imaše ovaca i goveda i mnogo slugu; a Filisteji mu zaviđahu,
15 Pa sve studence koje bijahu iskopale sluge oca njegovog za vremena Avrahama oca njegovog zaustaviše Filisteji, i zatrpaše ih zemljom.
16 I Avimeleh reče Jichaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas. 17 I Jichak otide odandje, i razape šatore u udolini Gerar, i nastani se ondje. 18 I Jichak ponovo otkopa studence, koji bijahu iskopani za vremena Avrahama oca njegovog, i koje zatrpaše Filisteji nakon smrti Avrahamove; i prozva ih imenima poput imena koja im bijaše dao otac njegov. 19 I kopajući sluge Jichakove u onoj udolini nađoše studenac žive vode. 20 Ali se svađaše pastiri gerarski s pastirima Jichakovim govoreći: Naša je voda. Stoga nazva onaj studenac Esek, jer se svadiše s njim. 21 Poslije iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svađaše, pa ga nazva Sitna. 22 I on otide odandje, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; zato ga nazva Rehovot, govoreći: Jer nam je sad dao Vječni prostora i bit ćemo plodni u ovoj zemlji.

Revi’i
23 I otide odandje gore u Ber-šavu. 24 I Vječni javi mu se ukaže te noći, i reče: Ja sam Bog Avrahama oca tvog. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagoslovit ću te i umnožit ću potomstvo tvoje radi Avrahama sluge svog. 25 I on načini ondje žrtvenik, i zazva ime Vječnoga; i ondje razape šator svoj; i sluge Jichakove iskopaše ondje studenac. 26 I dođe k njemu Avimeleh iz Gerara i grupa njegovih suradnika i Piholom vojskovođa njegov. 27 A Jichak im reče: Što ste došli k meni, kad me mrzite i otjeraste me od sebe? 28 A oni rekoše: Vidjesmo doista da je Vječni s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva među nama, između nas i tebe; hajde da napravimo savez s tobom;
29 Ako nam ne učiniš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro činismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Vječnoga.

Hamiši
30 Tada ih on ugosti; te jedoše i piše. 31 A sutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugom, i isprati ih Jichak i otidoše od njega s mirom.
32 Isti dan došavši sluge Jichakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: Nađosmo vodu. 33 I nazva ga Šiba; stoga se nazive onaj grad Ber-šava do današnjeg dana. 34 A bi Esavu četrdeset godina, i uze za ženu Judit, kćer Beerija Hetita, i Basemat kćer Elona Hetita. 35 I one bijahu jad duhu Jichaka i Rivke.
(poglavlje 27)
1 I bi kad Jichak ostari i oči mu bijahu potamnjele da ne mogaše vidjeti, dozva Esava starijeg sina svog, i reče mu: Sine! A on odgovori: Evo me. 2 I reče: Evo ostario sam, ne znam dan kada ću umrijeti; 3 Zato sada naoštri oružje svoje, svoj mač i (uzmi) luk svoj, i izađi u planinu, te lovi za mene; 4 I zgotovi mi ukusna jela, kako volim, i donesi mi ih da jedem, kako bi te blagoslovila duša moja dok nisam umro. 5 A Rivka ču kada Jichak govoraše sinu svom Esavu. I Esav otide u planinu da lovi i da donese. 6 A Rivka reče Jaakovu, sinu svom govoreći: Gle, čuh oca tvog gdje govori s Esavom, bratom tvojim i reče: 7 Donesi mi ulov, i zgotovi mi ukusna jela i jest ću, i blagoslovit ću te pred Vječnim dok nisam umro. 8 Nego sada, sine, poslušaj moj glas, što ti zapovijedam. 9 Idi sada k stadu i uzmi za mene dva dobra jareta, i ja ću od njih napraviti ukusna jela za tvog oca, kako on voli. 10 I ti ćeš ih unijeti tvom ocu da može jesti, kako bi te blagoslovio dok nije umro. 11 A Jaakov reče Rivki majci svojoj: Gle, Esav, brat moj, je rutav, a ja sam gladak; 12 Može me opipati otac, pa će se osjetiti da sam ga htio prevariti, te ću navući na sebe prokletstvo umjesto blagoslova. 13 A mati mu reče: Neka prokletstvo tvoje, sine padne na mene; samo me poslušaj moj glas, i idi i donesi mi ih. 14 Tada on ode i uze i donese ih majci svojoj; a majka njegova priredi ukusna jela kako je volio njegov otac.
15 Pa onda uze Rivka skupocjene haljine Esava, starijeg sina svog, koje bijahu u njenoj kući, i odjene Jaakova, mlađeg sina svog. 16 I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gde bijaše gladak. 17 I dade Jaakovu sinu svom u ruke ukusna jela i kruh koje pripremi. 18 A on dođe k ocu svom i reče: Oče moj! A on odgovori: Evo me; tko si ti, sine moj? 19 I Jaakov reče ocu svom: Ja sam Esav tvoj prvenac. Učinio sam kako si mi rekao. Molim te podigni se, sjedni i jedi ulov moj, tako da me blagoslovi duša tvoja. 20 A Jichak reče sinu svom: Kad brže nađe, sine? A on reče: Zato jer Vječni Bog tvoj priredi ga pred mnom. 21 A Jichak reče Jaakovu: Molim te dođi bliže, sine da te opipam jesi li uistinu sin moj Esav ili nisi. 22 I pristupi Jaakov k Jichaku ocu svom, a on ga opipa, pa reče: Glas je glas Jaakovljev, ali ruke su ruke Esavove. 23 I ne prepozna ga, jer mu ruke bijahu rutave kao u Esava brata njegovog: i blagoslovi ga; 24 I reče mu: Jesi li ti (doista) sin moj Esav? A on reče: Ja sam. 25 Tada reče: Postavi mi da jedem ulov sina svog, tako da te blagoslovi duša moja. I postavi mu, te jede; i donese mu vina te pi. 26 Potom Jichak, otac njegov reče mu: Dođi bliže i poljubi me, sine moj. 27 I on pristupi i poljubi ga i on osjeti miris od haljina njegovih, i blagoslovi ga, i reče: Gle, miris sina mog je kao miris polja koje blagoslovi Vječni!

Šiši
28 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobilno! 29 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi majke tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja! 30 A bi kad Jichak završi blagoslov Jaakova, i Jaakov otide ispred Jichaka oca svog, u taj čas dođe Esav brat njegov iz lova. 31 Pa pripremi i on ukusna jela i unese ocu svom, i reče mu: Nek otac moj ustane i jede od onoga što mu je sin ulovio, tako da me blagoslovi duša tvoja. 32 A Jichak otac njegov reče mu: Tko si ti? A on reče: Ja, sin tvoj, prvenac tvoj Esav. 33 Tada zadrhta Jichak snažnim drhtajem, i reče: Tko je onda onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh pre nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagosloven. 34 A kad ču Esav riječi oca svog, vrisnu glasno i gorko, i reče ocu svom: Blagoslovi i mene, oče. 35 A on mu reče: Dođe brat tvoj s prijevarom, i odnese tvoj blagoslov. 36 A on reče: Nije li mu zbog toga ime Jaakov? jer me prevari dva puta. Pravo prvorodstva mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reče: Nisi li i meni sačuvao blagoslov? 37 A Jichak odgovori, i reče Esavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom okrijepih ga; pa što bih sada za tebe učinio, sine? 38 I Esav reče ocu svom: Ima li samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I stade glasno plakati Esav. 39 A Jichak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. 40 I živjet ćeš od mača svog, i bratu ćeš svom služiti; ali će doći vrijeme, te ćeš pošto se naplačeš, skršiti jaram njegov s vrata svog. 41 I Esav je mrzio Jaakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svom: Neka se primaknu dani oplakivanja oca mog, tada ću ubiti Jaakova brata svog. 42 I kazaše Rivki riječi Esava sina njenog starijeg, a ona poslavši dozva Jaakova mlađeg sina svog, i reče mu: Gle, Esav brat tvoj žali zbog tebe, da te ubije. 43 I sada, sine, poslušaj šta ću ti kazati; ustani i bježi k Lavanu bratu mom u Haran. 44 I ostani kod njega nekoliko dana dok ne prođe bijes brata tvog, 45 Dok se gnjev brata tvog odvrati od tebe, te zaboravi šta si mu učinio; a onda ću ja poslati da te dovedu odandje. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan? 46 A Rivka reče Jichaku: Zgadio mi se život radi ovih Hetitki. Ako se Jaakov oženi Hetitkom poput ovih, između kćeri ove zemlje, što će mi više život?
(poglavlje 28)
1 I Jichak pozva Jaakova, i blagoslovi ga, i zapovijedi mu i reče: Nećeš uzeti ženu od kćeri kaananskih. 2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Betuela oca majke tvoje, i od tamo uzmi ženu, od kćeri Lavana, brata tvoje majke. 3 A Bog Svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, 4 I da ti da blagoslov Avrahamov, tebi i potomstvu tvom s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avrahamu.

Švi’i
5 Tako otpravi Jichak Jaakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu sinu Betuela Aramejca, bratu Rivke majke Jaakova i Esava. 6 A Esav vidje da Jichak blagoslovi Jaakova i otpravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i da blagosiljajući ga zapovijedi mu rekavši: Nećeš uzeti ženu od kćeri kaananskih, 7 I da Jaakov posluša oca svog i majku svoju, i otide u Padan-Aram; 8 I vidje Esav da kćeri kaananske nisu po volji Jichaku ocu njegovom. 9 Pa otide Esav k Išmaelu, i uze Mahalat, kćer Išmaela, sina Avrahamovog, sestru Nevaotovu, pored drugih svojih žena za ženu.

- 10:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Paraša Haje Sara (prva alija)

Berešit 23:1-25:18, prema prijevodu Đure Daničića

B''H

Rišon
(poglavlje 23)
1 A poživje Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine života Sarinog; 2 I umrije Sara u Kiriat-Arbi, a to je Hevron, u zemlji kaananskoj. I dođe Avram oplakati Saru i oplače je. 3 A kad usta Avram od mrtvaca svog, reče sinovima Hetovim govoreći: 4 Stranac sam i došljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svog ispred očiju svojih. 5 A sinovi Hetovi odgovoriše Avramu govoreći mu: 6 Čuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga među nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svog; niko između nas neće ti zatvoriti grob svoj da ne pogrebeš mrtvaca svog. 7 Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovim; 8 I reče im govoreći: Ako hoćete da pogrebem mrtvaca svog ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Coarovom, 9 Neka mi da pećinu Mahpela, koja mu pripada, koja je nakraj njegova polja; za punu cijenu neka mi je da među vama koliko vrijedi, da imam grob. 10 A Efron sjeđaše usred sinova Hetovih. Pa reče Efron Hetit Avramu pred sinovima Hetovim, koji slušahu, pred svim koji ulažahu na vrata grada njegovog, govoreći: 11 Ne, gospodaru; poslušaj me: poklanjam ti njivu, i pećinu kod nje poklanjam ti: pred sinovima naroda svog poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svog. 12 A Avram se pokloni narodu zemlje one, 13 I reče Efronu pred narodom zemlje one govoreći: Ako si voljan čuj me; dajem ti što vrijedi njiva, uzmi od mene, pa ću onda pogrepsti mrtvaca svog onde. 14 A Efron odgovori Avramu govoreći mu: 15 Gospodaru, čuj me; zemlja vrijedna četiri stotine šekela srebra, što je to između mene i tebe? Samo ti pogrebi mrtvaca svog. 16 A Avram ču i Avram izvaže Efronu srebro, koje reče pred sinovima Hetovim, četiri stotine šekela srebra, kako su išli među trgovcima.

- 08:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2006.

Paraša VaJera

Berešit 18:1-22:24, prema prijevodu Đure Daničića

B''H

Link na Paraša: tekst na hebrejskom izvorniku

Rišon
(poglavlje 18)
1 Poslije mu se javi Vječni u ravnici Mamre kad sjeđaše na ulazu pred šatorom svojim u podne. 2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred ulaza šatora svog, i pokloni se do zemlje; 3 I reče: Vječni, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog. 4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim drvetom. 5 I iznijet ću malo kruha, te potkrepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svog. I rekoše: Učini šta si kazao. 6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamesi tri kopanje belog brašna i ispeci pogače. 7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8 Pa onda iznese masla i mleka i tele koje beše zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. 9 I oni mu rekoše: Gdje je Sara žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. 10 A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara žena tvoja imat će sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. 11 A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i kod Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12 Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. 13 Tada reče Vječni Avramu: Zašto se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? 14 Ima li što teško Vječnom? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.

Šeni
15 A Sara poreče govoreći: Nisam se smijala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, smijala si se. 16 Potom ustaše ljudi odandje, i pođoše put Sedoma; a Avram pođe s njima da ih isprati. 17 A Vječni reče: Kako bih tajio od Avrama što ću učiniti, 18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? 19 Jer znam da će zapovijediti sinovima svojim i domu svom nakon sebe da se drže puteva Vječnoga i da čine što je pravo i dobro, da bi Vječni izvršio na Avramu što mu je obećao. 20 I reče Vječni: Vika je u Sedomu i Amori velika, i grijeh je njihov vrlo težak. 21 Zato ću sići da vidim da li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam. 22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sedoma; ali Avram još stajaše pred Vječnim, 23 I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim? 24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš li oprostiti mjestu zbog onih pedeset pravednika što su u njemu? 25 Nemoj to činiti, ni pogubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; zar sudac čitave zemlje neće suditi pravo? 26 I reče Vječni: Ako nađem u Sedomu pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelom mjestu zbog njih. 27 A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Vječnom, ako i jesam prah i pepeo. 28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li zbog onih pet uništiti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet. 29 I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onih četrdeset. 30 Potom reče: Nemoj se gneviti, Vječni, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću, ako nađem trideset. 31 Opet reče: Gle sada bih progovorio Vječnom; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onih dvadeset. 32 Konačno reče: Nemoj se gnjeviti, Vječni, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset. 33 I Vječni otiđe završivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.

Šliši
(poglavlje 19)
1 A uvečer dođoše dva anđela u Sedom; a Lot sjeđaše na vratima sedomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih susretne, i pokloni se licem do zemlje, 2 I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svog, i prenoćite i operite noge svoje; pa sutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici. 3 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče kruhova beskvasnih, i jedoše. 4 I još ne bijahu legli, a građani Sedomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva, 5 I zazivahu Lota i govorahu mu: Gdje su ljudi što sinoć dođoše k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo. 6 A Lot iziđe k njima pred vrata zatvorivši vrata za sobom, 7 I reče im: Nemojte, braćo, činiti zla. 8 Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima šta vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov. 9 A oni rekoše: Makni se. Pa onda rekoše: Ovaj je sam došao ovdje da živi kao došljak, pa nam još hoće suditi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i počeše provaljivati vrata. 10 A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota sebi u kuću, i zatvoriše vrata. 11 A ljude koji bijahu pred kućnim vratima odjednom osljepiše od najmanjeg do najvećeg, te ne mogahu naći vrata. 12 Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: Ako imaš ovde još koga svog, zeta ili sina ili kćer, ili koga god svog u ovom gradu, gledaj neka idu odavdje; 13 Jer hoćemo zatrti ovo mjesto, jer je vika njihova velika pred Vječnim, pa nas posla Vječni da ga zatremo. 14 I iziđe Lot, i kaza zetovima svojim, kojima htjede dati kćeri svoje, i reče im: Ustajte, idite iz ovog mjesta, jer će sada zatrti Vječni grad ovaj. Ali se zetovima njegovim učinilo da se šali. 15 A kad zora zarudi, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju, i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada tog. 16 A on poče otezati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bijaše žao Vječnom i izvedoše ga i pustiše ga izvan grada. 17 I kad ih izvedoše van, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obaziri se natrag i u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš. 18 A Lot im reče: Nemoj, Vječni! 19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred Tobom, i milost je Tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu pobjeći na brdo a da me ne stigne zlo i ne poginem. 20 Eno grad blizu; onamo se može pobjeći, a mali je; da bježimo onamo; ta mali je, te ću ostati živ.

Revi’i
21 A on mu reče: Evo poslušat ću te i zato, i neću zatrti grada, za koji kažeš. 22 Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Coar. 23 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Coar. 24 Tada pusti Vječni na Sedom i na Amoru od Vječnog s neba kišu od sumpora i ognja, 25 I zatre one gradove i svu onu ravnicu, i sve ljude u gradovima i urod zemaljski. 26 Ali žena Lotova bijaše se osvrnula idući za njim, i posta slan kamen. 27 A sutradan rano ustavši Avram, otiđe na mjesto gdje je stajao pred Vječnim; 28 I pogleda na Sedom i Amoru i svu okolinu po onoj ravnici, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. 29 Ali kad Bog uništavaše gradove u onoj ravnici, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad uništi gradove gdje življaše Lot. 30 A Lot otiđe iz Coara i nastani se na onom brdu s dvije kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Coaru; i življaše u pećini sa svoje dvije kćeri. 31 A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji. 32 Hajde da damo ocu vina neka se napije, pa da legnemo s njim, kako bismo sačuvale potomstvo ocu svom. 33 I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija liježe s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona liježe ni kad ustade. 34 A sutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i večeras, pa idi ti i lezi s njim, kako bismo sačuvale potomstvo ocu svom. 35 Pa i tu večer dadoše ocu vina, i ustavši mlađa liježe s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. 36 I obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svog. 37 I starija rodi sina, i dade mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjeg dana. 38 Pa i mlađa rodi sina, i dade mu ime Ben-Ami; od njega su Amonci do današnjeg dana.
(poglavlje 20)
1 A Avram otiđe otamo na jug, i nastani se između Kadeša i Šura; i življaše kao došljak u Gerari. 2 I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru. 3 Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer ima muža. 4 A Avimeleh ne bijaše je se dotakao, i zato reče: Vječni, da li ćeš i pravedan narod pogubiti? 5 Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama reče: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih. 6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš. 7 A sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i molit će se za tebe, te ćeš ostati živ. Ako li je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji. 8 I ujutro rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma. 9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Što si nam učinio? Što li sam ti zgriješio, te navuče na mene i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi što ne valja činiti. 10 I još reče Avimeleh Avramu: Što ti je bilo, da si to učinio? 11 A Avram odgovori: Rekoh: sigurno nema straha Božjeg u ovom mjestu, pa će me ubiti radi žene moje. 12 A upravo ona mi i jest sestra, kći je mog oca; ali nije kći moje majke, pa pođe za mene. 13 A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za mene gdje god dođemo: Brat mi je. 14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu. 15 I reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja. 16 A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu tisuću srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za pouku. 17 I Avram se pomoli Bogu, i izliječi Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu. 18 Jer Vječni bijaše sasvim zatvorio svaku maternicu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove.
(poglavlje 21)
1 I Vječni obiđe Saru, kao što bijaše rekao i učini Vječni Sari kao što bijaše kazao. 2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Vječni. 3 I Avram da ime sinu koji mu se rodi, kog mu rodi Sara, Jichak. 4 I obreza Avram sina svog Jichaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovijedi Bog.

Hamiši
5 A Avramu bijaše sto godina kad mu se rodi sin Jichak. 6 A Sara reče: Bog mi učini smijeh; tko god čuje, smijat će mi se. 7 I reče: Tko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 8 A kad dijete doraste da se odbije od prsa, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Jichaka od prsa. 9 I Sara vidje sina Hagar egipćanke, koja ga rodi Avramu, gdje se podsmjehuje; 10 Pa reče Avramu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njenim, jer sin ove robinje neće biti nasljednik s mojim sinom, s Jichakom. 11 A to Avramu bi vrlo krivo zbog sina njegovog. 12 Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Jichaku potomstvo prozvati. 13 Ali ću i od sina robinjinog učiniti narod, jer je tvoje sjeme. 14 I Avram ustavši ujutro rano, uze kruha i mješinu vode, i dade Hagar metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Ber-šave. 15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, 16 Pa otiđe koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu stade glasno plakati. 17 A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Hagar, i reče joj: Što ti je Hagar? Ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odandje gdje je. 18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod. 19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. 20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji i posta strijelac. 21 A življaše u pustinji Paranu. I mati ga oženi iz zemlje egipatske.

Šiši
22 U to vrijeme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš. 23 Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mog ni unuka mog nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak. 24 A Avram reče: Zaklet ću se. 25 Ali Avram ukori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. 26 A Avimeleh reče: Ne znam tko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas. 27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i učiniše savez među sobom. 28 A Avram odvoji sedam janjaca iz stada. 29 A Avimeleh reče Avramu: Za što su onih sedam janjaca što si odvojio? 30 A on odgovori: Da primiš iz moje ruke onih sedam janjaca, da mi budu za svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Otuda se prozva ono mjesto Ber-šava, jer se onde zakleše obojica. 32 Tako sklopiše savez u Ber-šavi. Tada usta Avimeleh i Fihol vojskovođa njegov, i vratiše se u zemlju filistejsku. 33 A Avram posadi lug u Ber-šavi, i onde prizva ime Vječnog Boga Vječnog. 34 I Avram življaše kao došljak u zemlji filistejskoj mnogo dana.

Švi'i
(poglavlje 22)
1 Poslije toga htjede Bog iskušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me. 2 I reče mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog, kojeg voliš, Jichaka, pa idi u zemlju Moriju, i prinesi ga tamo kao žrtvu paljenicu na jednom od brda, za koje ću ti kazati. 3 I sutradan rano ustavši Avram osedla magarca svog, i uze sa sobom dva mladića i Jichaka sina svog; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog. 4 Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mjesto iz daleka. 5 I reče Avram mladićima svojim: Ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama. 6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Jichaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke vatru i nož; pa otiđoše obojica zajedno. 7 Tada reče Jichak Avramu ocu svom: Oče! A on reče: Što je, sine! I reče Jichak: Eto vatre i drva, a gdje je janje za žrtvu? 8 A Avram odgovori: Bog će se, sinko, pobrinuti za janje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno. 9 A kad dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na njega, i svezavši Jichaka sina svog metnu ga na žrtvenik povrh drva; 10 I pruži Avram ruku svoju i uze nož da zakolje sina svog. 11 Ali anđeo Vječnog povika mu s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me. 12 A anđeo reče: Ne diži ruku svoju na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada spoznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi. 13 I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu umjesto sina svog. 14 I nazva Avram ono mjesto Vječni će se pobrinuti. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Vječni pobrinuti. 15 I anđeo Vječnog opet zazva s neba Avrama. 16 I reče: Sobom se zakleh, veli Vječni: kad si tako učinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog, 17 Zaista ću te blagosloviti i potomstvo tvoje vrlo umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na žalu morskom; i naslijedit će potpmstvo tvoje vrata neprijatelja svojih; 18 I blagoslovit će se u potomstvu tvom svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj. 19 Tada se Avram vrati k mladićima svojim, te se digoše, i otiđoše zajedno u Ber-šavu, jer Avram življaše u Ber-šavi. 20 Poslije toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Milka rodi sinove bratu tvom Nahoru: 21 Uca prvenca i Buza brata mu, i Kemuela, oca Aramovog, 22 I Kešeda i Haza i Pildaša i Jidlafa i Betuela. 23 A Betuel rodi Rivku. Osam ih rodi Milka Nahoru bratu Avramovom. 24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi i ona Tevaha i Gahama i Tahaša i Maahaa.

- 01:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se