|
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobično” iskustvo, iskustvo koje ostavlja čovjeka iznenađenog ili ustrašenog.
Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku buđenja. Slučajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave? Mnogi smatraju da se parapsihologija ne može izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna učenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, čovjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogućnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se budućnost može predvidjeti, a sudbina promijeniti.
ZANIMLJIVA PROŠLOST
Možda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam proročišta tražeći od njih da predvide što će učiniti na dati dan. Kažu da je samo proročište u Delfima (Grčka) položilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeća: 31. travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su čudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojčice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zaključka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Državama prizivajući duhove po narudžbi, gomilajući bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.
Ali spiritizam je već uvelike zapalio maštu ljudi. Uvelike se povećao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeća i znanost se počela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihičko istraživanje (Society for Psychical Research) koje će demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizičar, koji uporno tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.
NEUMOLJIVA STATISTIKA
Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošću i predviđanjem. Riječ je, dakle, o sposobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstračulne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veća zasluga što je statistiku uveo kao metodu za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proučavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predložio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je Njemačka riječ za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proučavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predviđala 25% točnih odgovora, postotak je, međutim, iznosio 35. Vjerojatnost da je riječ o slučajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.
PRISUSTVO FENOMENA
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Točni odgovori umjetnika bili su 47%, a kod muzičara cak – 56%. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da će se za deset ili dvadeset godina naći efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog čovjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili utjecaja na predmete pomoću misli) koristi se "generator slučajnih događaja”, elektronski aparat koji emitira signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slučajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utječe na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slučaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine je potvrdila prisutnost stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike točnosti da su isključene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom isprave, drastično smanjuju postotak uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetičkih efekata je, na primjer, proziranje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratorija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili nečeg sličnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujući prirodne zakone.
ZBUNJENA NAUKA
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergetičari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu liječiti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konačno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za većinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naći racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obično završavaju na primjedbama da je, moguće, riječ o placebo efektu, odnosno o snažnoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojčicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvući ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogućnosti da vidi, reći da li se ruka Emily nalazila bliže desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio proći postotak uspjeha kao da je od oka pogađao. Rad Emily je tako zaslužio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteže je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajući da ne sanja, "vidi” ambijent iz položaja koji je drukčiji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probuđene iz kome koje su ispričale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rođake.
|
|
