četvrtak, 30.04.2009.

Jednom nogom u zdravom životu


Pa, eto. Mnogo vremena je prošlo od prijašnjeg posta pa moramo se malo javiti. Eto, svi znamo da ovih dana mediji svekoliko bruje o tzv. svinjskoj gripi i o sveučilišnom buntu, ali uz pregršt tih događanja ja bih se dotakao teme koja je aktualna non-stop. Naime pojam zdravog života jako varira te je teško laiku zacrtati što je zdrav život. Nutricionisti vam nude mnoštvo savjeta i sličnih pizdarijica, da se tako izrazim, kako biste bili vitki, snažni i zdravi, al narode moj: to košta! No, što košta! Druga stvar je jesmo li mi stvarno željni da jedemo rižine kekse, pola kile voća svaki dan, izbacimo kruh pšenični, kukuruzni, štajaznamkaki i da čvaraka i kobasica maknemo sa trpeze. Pogađate i sami da to tako ne ide. Odvajkada je Slavonac imao da jede kruva, masti i paprike pa diće siroma sad jesti hranu bogatu vlaknima! No, što želim reči: nije da velim da se netreba zdravo hraniti, ali takva pretjerivanja su sranje. Il pitanje alkohola: ko će meni nedat da popijem čašu piva, dve, pet? No, u biti alkohol, to bi zapravo prije bilo vino ili rakija. A vino-zdravo za srce i tlak, a rakija-odvajkada znade svak da ona najbolje popravlja cirkulaciju. Ne pretjerivanje ne može biti loše za zdravlje. Druga stvar koje sam se želio dotaknuti u zdravom životu je rekreacija. Ma serem ja na ono da je sport zdravlje, kad vidim njih sirote pokidane, imali 32 operacije zglobova, napuknuće slezene, potres mozga i gluhi su na jedno oko. To se meni ne čini zdravljem. No, ipak rekreacija je druga priča. Malo trčanja, šetnje po prirodi, baciklo vozit, pogledom slijedit zgodne ženske-to je dobro za zdravlje i kondiciju. Tokom prošlog tjedna trojica autora ovog blogžeta su si zacrtala rekreaciju u obliku trčanja na srednjoškolskom igralištu. Iako naša lijena dupeta nisu nastavila razgibavanje i na ovaj tjedan, rezultati su bili prilično ugodni. Nakon par puta čovjek prestane pljuvati krv i uz ledeni zrak u plućima osjeti pravu snagu u ekstremitetima. Čarobno. Kondicija se diže i mogli smo tokom večeri i do dva-tri kilometra lagano pretrčati. Najbolji je osjećaj nakon toga kada ste iscrpljeni i sretni što ste uspjeli sagorjeti makar vaš preobilni ručak koji vam se zato nije ugradio u dupe. Poruka svima:rekreirajte se! Ipak i dalje tvrdim, osobito mladima, ne pretjerivat. Moraju se sve čari mladosti proživjet kao što je i popit i pojest dobro i žemske hvatat ako nije netko pregadan ili predosadan. Svakao uzet u obzir da malim promjenama u životu donosite uvelike koristi svome tijelu.
I da! Osim što se svi napijete i nažderete za prvi maj, probajte barem pješke doći u prirodu gdje ćete spičit roštilj. Živili!

- 21:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2009.

Jednom nogom u Varaždinu, II.dio



Ah, eto nas ponovno sa nastavkom vesele priče iz baroknog Varaždina. Iduća postaja ovog čarobnog putovanja je čuveni varaždinski Stari grad koji se nalazi na novčanici od 5 kuna, i zahvaljujuć njoj nismo se mogli izgubiti. Prežderani smo krenuli hodnicima starog muzeja koji je futao na minula stoljeća i turske brkove. Naše snene oči pozorno su skenirale svaki pedalj muzeja tražeč stari bakar koji bi se dao pretopit i prodat(al nebismo se bunili i da smo našli aluminij, al smo sumnjali da su ga stari Hrvati tad koristili), kad je Dino ugledao nešto čudesno! Bila je to bista Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Nažalost nije bila od bakra, ali bilo je divno ugledati tog starog heroja kako se kočoperi na postolju od kvalitetnog drveta za koje je Ochif sumnjao da je mamutovac, a Stoja je bio uvjeren da je Bengalski bambus. Kako drvo bilo, krenusmo gledat ostatak postava, bilo je tu mnoštvo lijepih portreta sa gadnim ljudima, lijepo namještaja i starina te prve srednjovjekovne kenjare. Stoja je testirao jednu i kaže da su vrlo nekomfortne i hlade guzicu. Također skužili smo da srednjovjekovni Varaždinci nisu poznavali toalet papir. Eh sada vam kažemo...ovaj post je bio u finalu gotov, ali blog.hr nešto bagao i sve nam je nestalo, a pošto nemamo volje sve opet pisati pa ćemo samo ukratko opisati. Nakon posjeta starom gradu imali smo slobodno i pomučili se da nađemo nekakvu birtiju. Konačno smo našli jednu i popili jednog crnog tomislava. Kada je karamelizirani slad krenuo našim krvotokom skupili smo energiju za nastavak razgledanja. Još smo posjetili gradsku sportsku dvoranu Varaždinu i uvjerili se kako je bogami zanimljiv kompleks i da su veceji puno bolji te da su novi Varaždinci shvatili što je dobra higijena. Vrlo pohvalno. Tu smo ručali i potom posjetili FOI-fakultet organizacije i informatike i možemo reći da se čini kao iznimno dobar fakultet koji ima i super stipendije. Tu i završava naš posjet Varaždinu. Povrtaka je bio neugodan i bučan, zbog okoline u busu, a mi smo dotle razmišljali o sladoledu od banane. Uskoro očekujte i novi post!



















Evo i dva videjića s puta ka Varaždinu i nazad. U prvom Stoja iznosi negativan stav spram shebane mode, a u drugom Dino je otkrio način kako si fino osušit kosu poslije pranja u veceju na benzinskoj pumpi.





KOMENTIRAJTE KAKO BISMO ZNALI DA NAS ČITATE!

- 17:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.04.2009.

Jednom nogom u blogu, jednom nogom u Varaždinu



Dobro došli dragi budući čitatelji! Iako nas je skoro uhvatila depresija kad smo vidjeli dizajn ovog bloga, smogli smo nekakve snage da nastavimo s pisanjem posta. U skorašnjem vremenu očekujte sveopći razvoj ovog bloga i svih njegovih komponenti. Pošto smo se najeli pekmeza u špajzi, zakoračili smo jednom nogom u blog, kako bi vam donjeli prvi post o jednom veselom posjetu baroknom gradu Varaždinu!


Na putu prema Varaždinu naš Stoja se uplašio da čemo ostati bez goriva pa je ošo tenkirati, naravno čim je počeo tenkirati skužio je da nema novaca.

Bio je lijep i sunčan dan kada smo rano ustali, otreznuli se od noćašnjeg posjeta komšijinom podrumu gdje smo se najeli nedozrele kobasice i dimljenog vina. Naš put nas je vodio ka čarobnom gradu koji se nalazi na novčanici od pet kuna. Mama jednog od nas opremila nas je sa svežnjem novčanica od pet kuna kako se ne bi izgubili (trebali smo samo gledati u sliku). Samo mama se zajebala pa nam je dala kovane od pet , pa smo vidijeli medveda i skoro se zajebali i ošli u Zoološki vrt za životinje. Ipak , drug Dino je uvidio da je to medved , pa smo ipak otišli u Varaždin. Doduše išli smo sa ekskurzijom u autobusu , pa bi i tak završili u Varaždinu. Prvo su nas ostavili u centru. Bilo je čarobno. Vidjeli smo zgrade, divne kamnalizacijske šahte za kanalizaciju, gradsku vjećnicu koja je čak imala i žbuku što je već bio prvi dokaz da se nalazimo u vrlo razvijenom mjestu. Doznali smo i da se nesmije vršiti nuždu na korzu(ne pitajte kako).


Dika grada Varaždina!


Čarobni korzo po kojem se ne smije piškit.


Izgubljeni u prijevodu (Varaždinu).

Zahvaljujuć ekskurziji zaputili smo se tamo gdje nebi išao uobičajeni posjetitelj Varaždina-tvornicu za mlijeko, tj. obradu mlijeka, mliječnih proizvoda, sireva, sokova, rasadnik ugodnih mliječnih mirisa-Vindiju. Na sebe smo radi higijenskih razloga jer se netko ne pere ili ima uši morali odjenuti radne kute od bijelog materijala koji je podsjećao kao da je iz Kine, to jest bio je tanak i prhak. Nažalost unutrašnjost same tvornice nismo smjeli slikati (vjerojatnu su skužili da bi stoja kopirao recept za izradu etiketa za na boce za bezalkoholne proizvode za energiju i dušu). Bilo je čarobno. Skoro me boca opalila u glavu, ali ne bi zbog tog žalio jer je bilo naprosto čarobno. Nakon posjeta tvornici bila je velka degustacija gdje smo se kao i svi pravi balkanci najeli ko svinje , a ti dragi ljudi iz Vimdije su nam dali i kesice da zapakujemo i za kuć, zato što smo rekli da imamo rodbine u Etiopiji. Poslije ovog hiperventilirajućeg posjeta koji nas je skoro stajao trovanja mliječnim proizvodima , zaputili smo se dalje, a gdje saznajte u novom postu. Sve Vas puno pusamo.


Stol za tovljenje, ovaj degustaciju.


Iz pouzdanih izvora čuli smo da ova odjela služe za komunikaciju sa izvanzemaljcima.


Priprema i primjena odjela, kontakt je uspostavljen!-.-!

- 16:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se