|
Dobro došli dragi budući čitatelji! Iako nas je skoro uhvatila depresija kad smo vidjeli dizajn ovog bloga, smogli smo nekakve snage da nastavimo s pisanjem posta. U skorašnjem vremenu očekujte sveopći razvoj ovog bloga i svih njegovih komponenti. Pošto smo se najeli pekmeza u špajzi, zakoračili smo jednom nogom u blog, kako bi vam donjeli prvi post o jednom veselom posjetu baroknom gradu Varaždinu!
Na putu prema Varaždinu naš Stoja se uplašio da čemo ostati bez goriva pa je ošo tenkirati, naravno čim je počeo tenkirati skužio je da nema novaca.
Bio je lijep i sunčan dan kada smo rano ustali, otreznuli se od noćašnjeg posjeta komšijinom podrumu gdje smo se najeli nedozrele kobasice i dimljenog vina. Naš put nas je vodio ka čarobnom gradu koji se nalazi na novčanici od pet kuna. Mama jednog od nas opremila nas je sa svežnjem novčanica od pet kuna kako se ne bi izgubili (trebali smo samo gledati u sliku). Samo mama se zajebala pa nam je dala kovane od pet , pa smo vidijeli medveda i skoro se zajebali i ošli u Zoološki vrt za životinje. Ipak , drug Dino je uvidio da je to medved , pa smo ipak otišli u Varaždin. Doduše išli smo sa ekskurzijom u autobusu , pa bi i tak završili u Varaždinu. Prvo su nas ostavili u centru. Bilo je čarobno. Vidjeli smo zgrade, divne kamnalizacijske šahte za kanalizaciju, gradsku vjećnicu koja je čak imala i žbuku što je već bio prvi dokaz da se nalazimo u vrlo razvijenom mjestu. Doznali smo i da se nesmije vršiti nuždu na korzu(ne pitajte kako).
Dika grada Varaždina!
Čarobni korzo po kojem se ne smije piškit.
Izgubljeni u prijevodu (Varaždinu).
Zahvaljujuć ekskurziji zaputili smo se tamo gdje nebi išao uobičajeni posjetitelj Varaždina-tvornicu za mlijeko, tj. obradu mlijeka, mliječnih proizvoda, sireva, sokova, rasadnik ugodnih mliječnih mirisa-Vindiju. Na sebe smo radi higijenskih razloga jer se netko ne pere ili ima uši morali odjenuti radne kute od bijelog materijala koji je podsjećao kao da je iz Kine, to jest bio je tanak i prhak. Nažalost unutrašnjost same tvornice nismo smjeli slikati (vjerojatnu su skužili da bi stoja kopirao recept za izradu etiketa za na boce za bezalkoholne proizvode za energiju i dušu). Bilo je čarobno. Skoro me boca opalila u glavu, ali ne bi zbog tog žalio jer je bilo naprosto čarobno. Nakon posjeta tvornici bila je velka degustacija gdje smo se kao i svi pravi balkanci najeli ko svinje , a ti dragi ljudi iz Vimdije su nam dali i kesice da zapakujemo i za kuć, zato što smo rekli da imamo rodbine u Etiopiji. Poslije ovog hiperventilirajućeg posjeta koji nas je skoro stajao trovanja mliječnim proizvodima , zaputili smo se dalje, a gdje saznajte u novom postu. Sve Vas puno pusamo.
Stol za tovljenje, ovaj degustaciju.
Iz pouzdanih izvora čuli smo da ova odjela služe za komunikaciju sa izvanzemaljcima.
Priprema i primjena odjela, kontakt je uspostavljen!-.-!
|
