Anti - Corruption Program Croatia

.
Organizirani kriminal: Sprega lopova, Oglašivačke industrije i Medija.
.
Mislav Šutalo: „Ivica Mudrinić s 25 milijuna kuna preko svoje tvrtke Digitel financira medije u Hrvatskoj, mediji su u vrlo lošoj situaciji, a to je vrlo veliki novac koji se daje medijima da bi mediji o Mudriniću i toj kliki pisali na jedan jako drugačiji način. 25 milijuna kuna je bez javnog natječaja preko tvrtke Digitel, otišlo medijima za potplaćivanje medija u Hrvatskoj.“
Iz radijske emisije „Intervju tjedna“ na Radiu 101, subota, 17.lipnja 2000.godine.


Gubitci medijia i 1.000.000.000 kuna

Ovdje se nećemo baviti analizom razloga zašto su mediji te 2000. godine kada je dana izjava na Radiju 101 bili u lošoj financijskoj situaciji. Također toj tvrdnji potpuno nekritički dodati ćemo i činjenicu da su financijski pokazatelji hrvatskih medija danas također negativni.
Zvanični podatci govore da je ukupni gubitak u 2006. godini šest medijskih kuća koje se bave tiskanim izdanjima bio oko 77 milijuna kuna, a tri nacionalne televizije 152 milijuna kuna.

Dolaskom na čelnu poziciju u tadašnji HT Mudrinić bez javnog natječaja ugovara poslove marketinga s Digitelom d.o.o. Zagreb. Iznos od 1.000.000.000 kuna za zakup oglasnog prostora u hrvatskim medijima odavno je premašen.


Tiskani mediji: Gubitak u 2006. godini u Kn

Europapress Holding.............- 32.828.686
Vjesnik...................................- 16.884.965
Slobodna Dalmacija..............- 10.716.634
Media Ideja (24 sata).............- 8.520.295
Adria Media Zagreb................ - 5.819.731
(National Geographic, Geo, Elle, Elle Dekor, Mens Health, Story, Stars, Lisa.....)
Glas Istre ................................- 1.454.949
Večernji list..............................- 626.553

UKUPNO.................................-76.851.813


Televizija Gubitak u 2006. godini u Kn

Nova TV..................................- 94.500.000
RTL Televizija........................- 60.000.000
Hrvatska radiotelevizija..........+ 2.500.000

UKUPNO...............................-152.000.000


Obitelj Mudrinić - sinonim za hrvatske lopove i varalice

U razdoblju od travnja 1994. do travnja 1995. godine u 20% svih natpisa o gospodarskom kriminalu i političkim prevarama Ivica Mudrinić je glavna tema. U velikom dijelu preostalih tekstova Ivica Mudrinić se spominje.

U tekstovima se navodi da obitelj Ivice Mudrinića stoji iza njegovih postupanja. Posebno se navode postupanja otac Ivice Mudrinića Drage Mudrinića te supruge Ivice Mudrinića Božice Mudrinić.

Nije pronađen niti jedan natpis u novinama da se bilo tko od članova obitelji Ivice Mudrinića očitovao o natpisima u tisku.

Ukratko Ivica Mudrinić je u tisku predložen za Nobelovu nagradu za kriminal te je ismijavan da državnu imovinu krade marljivo poput pčele.

(Dokaz A1-A10)

I prisjetimo se još da je tada objavljen intervju predsjednika republike Stjepana Mesića koji je rekao da je Mudrinić kriminalac koji bi u svakoj drugoj državi već odavno završio u zatvoru.
Predsjednik republike za kriminal u državi nije tada optužio niti jednu drugu osobu, nego jednino i isključivo Ivicu Mudrinića.

Predsjednik Mesić je po obrazovanju pravnik i precizno se odredio prema nazivu društvenog fenomena obitelji Mudrinić - kriminal. Jasno je definirao kazneno djelo, novčani iznos ukradene državne imovine i društvenu sankciju za takvo ponašanje.

(Činjenice o dosadašnjim prevarama obitelji Mudrinić prvi dio - Dokaz A1)


Digitel pretvorba Mudrinićevih u obitelj koja „njeguje i čuva hrvatski identitet“

Nakon što su bez provedenog javnog natječaja ugovoreni poslovi marketinga s trgovačkim društvom Digitel d.o.o. uskoro su prestali natpisi u medijima u kojima se iznose činjenice o prevarama i kriminalu obitelji Mudrinić.

Krajnja pretvorba medijskog imegea obitelji Mudrinić dogodila se u tjedniku Nacional broj 579 od 18. prosinca 2006. godine gdje se o Mudrinićevima piše kao o obitelji koja „njeguje i čuva hrvatski identitet“. Nigdje u opremi teksta nije navedeno da je tekst plaćeni oglas
već je tekst objavljen u formi intervjua.

Popis ostalih hrvatskih „obitelji“ koji se poslove marketinga ustupili trgovačkom društvu Digitel d.o.o. moguće je pronaći na službenim internet stranicama Digitela..

Od 7. studenoga 2001. godine do 7. ožujka 2002. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu vođen je kazneni postupak protiv Šutalo Mislava iz Zagreba kojeg je pokrenuo tužitelj Digitel d.o.o. iz Zagreba po direktoru Vladimiru Smolecu zbog izjave iz uvoda ovog dokumenta.

(Dokaz B1 - B5)

Kazneni postupak je obustavljen jer se nakon što je Sud usvojio dokaze obrane tužitelj više nije pojavljivao na Sudu.

(Dokaz B6)

Kao dokaz da je u zakupu oglasnog prostora bilo najobičnijeg pranja novca obrana je dostavila dokaze da je nakon što je jedna od usluga HT-a ukinuta rješenjem državnog inspektora za telekomunikacije u medijima započela promidžba te usluge u trajanju od 7 tjedana.

(Dokaz C1 – C8)


Dokazi navedeni u Postu se nalaze u dokumentu:
Činjenice o dosadašnjim prevarama obitelji Mudrinić (2/4)
Download: MudrinicDrugiDio.pdf


Nekada se u EPH moglo pisati drugačije:

Serija tekstova Tanje Torbarine u kolumni Sred pušaka bajuneta

Tanja Torbaria, Globus, 15.travnja 1994. godine
„Vezovi“


„Budite presretni kad svi hadezeovci dižu ruke u Saboru. Jer im ruke taj moment nisu u vašem džepu“

„Evo, jel ko vidio Ivicu Mudrinića, ministra pomorstva i veza, da ide okolo i drži ruke u zraku. Nije. Imo je pune ruke posla. Pomorstvo mu je jako loše. Ali su mu zato veze odlične. A kad su mu veze odlične, onda je lako ušao u stan koji je vlada kupila za 570 000 maraka. A onda ga je on otkupio za 43 000 maraka. Da to nije uspjelo ministru za vezove, onda bi on dokazo da je nesposoban i trebalo bi ga odmah smjeniti. A kako je dokazao da su mu veze u odličnom stanju, onda je normalno da mu je poklonjeno oko 530 000 maraka. Međutim, nije mu lako. Ipak je trebalo skupiti 43 000 maraka. A plaće male, stan veliki, režije enormne. Čime da plati. Srećom da su naši političari štedljivi. Uvijek spremni da odvoje od usta. Naših.
Kako se stvarno može reć da naši političari nisu sposobni.“



Tanja Torbaria, Globus, 13. svibnja 1994. godine
„Vlak“


„Šlager bosanski: Gledam ja Tuđmana i Aliju Do jučer ustašu i baliju Gledam ja – jedan drugod cjeluju Vidim ja abnormalno djeluju“

„Dok direktor televizije na saopći da nam je on predsjednik, uživajmo u svakom trenutku vladavine sadašnjeg predsjednika. On nam je lijepo objasnio da je Mudrinić dobio veliki stan u Hrvatskoj zato što su ga u Kanadi tražili od Toronta do Klivlenda. A on im se nije dao. Na pitanje zašto sebi kao bogat čovjek nije kupio stan može se uvjerljivo odgovoriti. Jadnom mu je sva lova ostala u Kanadi. Tako im je munjevito umaknuo.
No, nećemo sad o tome. Ipak je Mudrinićeva površina stana nešto manja od teritorija koji su okupirali Srbi.“


Tanja Torbaria, Globus, 8. srpnja 1994. godine
„Kapi“


„Političari koji su prigrabili stanove ipak se osjećaju pokislo. Kad se tuširaju“

„Kad bi Mudrinić popio dve čaše kapi za nos, sigurno bi predložio da se u obnovu naselja ubroji sve stanove koje su članovi Hadezea dobili, ali ih treba obnoviti jer su paketi nebrušeni. Za to bi bilo dosta 39 milijuna dolara. Te bi više od milijun pripalo našem narodu. Oko 19,7 milijuna mora se potrošiti za poljoprivredu. Ako recimo, Milasu, Šeksu, Vukojeviću i Mudriniću nije uređen vrt, za vrtove bi se potrošilo 11 milijuna.
Jer bi se ukrasili poljeprivrednim kulturama, kao što su hrvatsko cvijeće i agave.
Dok bi se svega četiri milijuna potrošilo na njihove balkone....Tako da 12 milijuna može komotno se potrošit za priključke za noćne lampe, da Mudrinić može čitat do duboko u hrvatsku noć.
Nema sumnje da će naše rukovodstvo dopustiti Svjetskoj banci da sve kontrolira. Mudrinić je došao izvana i želi da strani radnici nadgledaju sve radove oko njegove kuće.
Kako je 20 milijuna dolara određeno za gradnju vodovoda, moglo bi se dogoditi da to domaći stručnjaci unište. Jer nesavršeno naprave Mudriniću kadu za svega 19 milijuna dolara. A kad legne unutra, sa željom da se osjeća pokislo ostane mu na suvom.“




Tanja Torbaria, Globus, 4. studenoga 1994. godine
„Nobelovci“


„Izludit ćemo Srbe u krajini. Dvije godine čekaju da ih napadnemo. A mi ništa.“

„Šveđani su užasno bezobrazni. Pa glede toga hrvatski narod pod hitno im mora poslat protestnu notu. Jer svake godine raspodjeljuju po svijetu Nobelove nagrade za mir, za medicinu, za ekonomiju. Ako se ko jako dokaže, onda mu daju stotine hiljada dolara. Kad u medicini tri doktora otkriju nešto važno, onda Nobelovu nagradu za medicinu podjele na tri dijela pa im daju po trećinu.
Hrvatsku stalno zaobilaze. A mogli bi nam puno olakšat život. Evo, ovamo je došao Ivica Mudrinić. Umjesto da ga zadrže u laboratoriju. Tu još nitko nema pojma što je napravio u životu, a već mu je dano love ko za Nobelovu nagradu. To se zove Nobelova nagrada za stan. Stan košta ko da je otkrio lijek za neku tešku bolest. Te se ubuduće ministra Mudrinića obavezno treba Hrvatima predstavljati ko dobitnika Nobelove nagrede za medicinu.
Bez obzira što u nastupima manje djeluje ko doktor, a više ko pacijent.
Inače Mudrinić je veliki patnik. I Hrvatina. Zdimio je iz Hrvatske kad je imo 13 godina. Odma se može zaključiti da je nagrabusio zbog političkog rada. Ti od 13 godina najopasniji su za rušenje svake vlasti. Mudrinić je bio smrtonosan. Da nije zdimio, Jugoslaviju bi bio srušio na svoj 14. rođendan.
Šveđani loše stoje s lovom. Daju Arafatu a ne našima. A Mudrinić kao nobelovac ima potpuno pravo da u Hrvatsku smjesti i svog oca, koji živi u inozemstvu. Zato je Mudrinić i digo 300 000 maraka kredita da svom ocu kupi stan ovdje. Omogućili su mu da do te love dođe brzo i lako. Te se predpostavlja da je i Mudrinićev otac ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. S druge strane Mudrinić, kojem je Hrvatska dala nobelovu nagradu za stan, pokazuje koliko brine o svom ocu. Naučio je to vani. U Kanadi. Mi ovdje pod utjecajem marksizma i lenjinizma koji smo ostali u domovini, i tako je izdali, ne brinemo toliko o starcima. Oni koji su zdimili iz Hrvatske i tako joj nesebično pomogli, vrlo su humani prema svojima.
Što ima dirljivije nego kad Mudrinić za našu lovu pokloni ocu stan. To u nama budi nježnost.
Dobar sin tako postupa sad kad se slavi Godina obitelji......
Međutim, s obzirom da se sad iz stanova deložiraju oni koji su po Hrvatskoj mažnjavali stanove dok je JNA bombardirala naše gradove, što će biti s našim nobelovcima. Oće li se i njih deložirati. Jer i Mudrinić i Šušak mažnjavali su stanove dok je JNA tukla po Hrvatskoj. Možda da im se ipak nađe nuždni smještaj.
Ali što s Mudrinićevim ocem koji se još nije udostojio doć, a stan mu se kupuje. Kako je još u Kanadi, onda nema problema.
Svi invalidi, prognanici, beskućnici i podstanari moraju odma skupljat lovu. Da mu se kupi nužni dvorac u Kanadi.
Ako se zna računat, može se lako zbrojit da ovi koji su nam dosad došli pomagat u domovinu koštaju ko najjači svjetski mozgovi. A Hrvatska ipak nije velesila. Mudrinić nas dosad košta skoro milijun maraka. Za tu lovu mogli smo kupit i dovest Klintona....“




Tanja Torbaria, Globus, 25. studenoga 1994. godine
„Marke mi!“


„Talijanske političare hapse jer podmićuju pa daju svoju lovu okolo. Naše ne hapse jer nikom ne daju. Oni uzimaju di stignu.“

„Naše političare ne treba hapsit. Dosta je pogledati pošteno Mudrinićevo lice. Pa zar bi taj nekom ponudio svoju lovu. Nikad.“




Tanja Torbaria, Globus, 23. prosinca 1994. godine
„Mongoli“


„Mudrinić neće popustiti željezničarima u štrajku. Dok ne pristanu da on sam od države dobije koliko 20 000 njih“

„Ivica Mudrinić je ministar za veze i predsjednik upravnog odbora Hrvatskih želježnica. Također je i šef odbora za pregovore sa željezničarima koji štrajakaju. On je zbilja najbolja osoba za te stvari. Jer odma izaziva opće povjerenje. On će od šuba uvjeriti željezničare da se trebaju žrtvovati. Tako je on njima saopćio podatak da je ove, 1994. godine država pomagala želježnici s 300 milijuna maraka. Mudriniću je država dala stan od 300 hiljada maraka. A za njegovog ćaću našo se kredit od 300 hiljada maraka. Dakle Hrvatske željeznice su od države prošle godine dobile 375 puta više love nego Mudrinić. Pa kakva je to humana država koja poduzeću, u kojem radi 23 000 ljudi, da više love nego jednom našem ministru. Zar nam je došo iz inozemstva ovamo da bismo mu pružili tako malo. Koliko bi tražio da ode. Moramo početi naveliko skupljati.“


Tanja Torbaria, Globus, 30. prosinca 1994. godine
„Stalaže“


„Pred našim političarima narod treba skinut kapu. Možda ubace nešto sitnoga“

„Prema tome, nije dobro za državu da joj na vrhu nisu i lopovi. Ili ljudi koji znaju uzeti na veliko. Eto, recimo, kako bi bilo da je Mudrinić izašao pred željezničare, a da se nije obogatio. To ne bi njima koristilo. Da je Mudrinić siromašan, mogo je pred njih doći i vikat udjelite siromahu. I onda bi se željezničari smilovali i nabacili bi mu sitnoga. I propo bi štrajk. Nemoš cjenit državu u kojoj žališ političare. Naši političari su takvi da pred njima narod skida kapu. Da im političari ubace malo sitnoga.“




Tanja Torbaria, Globus, 6. siječnja 1995. godine
„Duda“

„Mudrinić na svakim svojim hlačama ima patent. Hrvatska ih je skupo platila.“

„Dođe mi da se propijem čim vidim Mudrinića. Kad ga ko pita zašto je maznuo stan od 500 000 maraka i još bez pologa dobio kredit od 300 000 maraka, on pogleda svojim inteligentnim pogledom. Nabora čelo i vješto spji obrve s kosom i kaže: Zato jer sam svoje bogato iskustvo donio u Hrvatsku. I da ga je stavio na raspolaganje. Ovo bogato iskustvo povezuje se i s važnim patentom koje je donio sa sobom u Hrvatsku. Dapače, ima više patenata na svojim hlačama. Jer hlača ima više komada. Hrvatska javnost sad se pita koliko hlača ima Mudrinić. Da li je na svakima donio patent. Nitko ne može poreči da su to njegovi patenti. Što se tiče iskustva, rijetko ko nema iskustva. Međutim, ne zna to svako znalački ponudit. Zamisli da dođem vlasti, pogledam ih značajno i kažem da sam jako iskusna da se stavljam na raspolaganje i da mi zato daju 500 000 maraka. Nema te iskusne žene kojoj bi naši političari dali toliku lovu. Ali da bi zadržali uz sebe iskusnog muškarca učinit će sve. Nikica Valentić sigurno zna zašto brani Mudrinića.“


Tanja Torbaria, Globus, 20. siječnja 1995. godine
„Mahatma Gadni“


„Odlično je da se Vrdoljak zauvijek usidri u sportu. Sidro je najkorisnije kad je na dnu.“

„Džungla je idealno mjesto za Mudrinića. Hrvatska je premala zemlja za tako veliki papak....
Trutovi su u Hrvatskoj jako dobri. Uzmu samo ono što im daju. Ali, grozne su pčele. Evo recimo, Mudrinić vrijedno leti okolo. I pokupi sve što stigne.“


Tanja Torbaria, Globus, 21. travnja 1995. godine
„Tvorovi“


„Našem predsjedniku može uskoro nešto doć navr glave. Recimo kruna.“

„Da li ko normalan može posumnjati u Mudrinića da kad ide u samoposlugu da mažnjava. Nikad. On uđe i plati. A penzijoneri ulaze, izlaze ulaze, izlaze, ulaze, izlaze. Muvaju se s nepoštenim namjerama. Oće ono što ne mogu. Na njih naša policija treba vrebati. Prosta računica kaže da se svakog penzića, čim ga se spazi, može uhapsiti. I neće se pogriješiti. Mudrinić se začas namirio s 800 000 maraka. A ako 1 300 000 onih koji žive od penzija dnevno smulja za jedan jogurt, to je dnevno toliko maraka. To je godišnje 500 milijuna maraka. To je sto pedeset stanova za ljude koji vode Hrvatsku u bolje sutra. A penzijoneri nas zaustavljaju. Spori su. Ne može se s toliko sporih ljudi munjevito naprijed. Em zaustavljaju prosperitet. Em lažu svima u oči da žive od malo love. Em su kao lažljivci i potencijalne ubojice.
Tvrde da im je država dužna 15 penzija. Srećom, to se može riješiti. Dugogodišnjim pregovorima. Iznurivanjem protivnika. No, može se država odlučit da se s njima dogovara brzo u trku. Državni pregovarači da trče, a penzići da trče za njima. Onda će zamoliti da se stvar uspori. Znaju li oni što ustvari hoće. Da Mudrinić proda stan i da oni to neracionalno potroše na jogurte u po dana. Nema u tih starih ljudi humanosti. Da se Mudrinić za sebe nije sposoban izborio, nikada mu oni lovu za jogurte svih penzionera u Hrvatskoj ne bi dali. Oni su ti koji žive iznad svojih mogućnosti. Zato na njih treba budno paziti.“