lav nikolajevič tolstoj

ponedjeljak, 18.02.2008.

...Nema tog kadra koji može da se raširi kao pejsaž ravnice u ljetni dan...

...kaže priča... ili san kao i uvijek...

da... dospije i do mene poneka priča o njoj... ni ne pretpostave, siroti, da se nas dvoje oduvijek znamo, pa lupetaju tako koješta... No, najlakše je pričati o boljima od sebe, to je drevna zavjera...slažete se?... Oni što te uopće ne znaju, najviše laju, a oni što te najbolje znaju najviše šute... i lijepo bi bilo da mogu bar ponekog da ćušnem preko usta, onako učiteljski, kad se najmanje nada, ali... Davno je Bog prosvijetlio onu barabu iz 5. osnovne u meni, uzdržim se, taman posla... Dobro, opsujem tu i tamo, ali i u tome sam postao vješt, promrmljam samo... Te moje psovke prije liče na blagoslove nego na prostote... :-) :-)

Nekog tako zamišljaš i zamišljaš čitavog života, pa kad ga sretneš odjednom shvatiš da ga nisi zamišljao dovoljno dobro? Na licu te drske djevojke smijalo mi se sve osim usana... Dva opasno nauljena oka, aristokratski nadignut nosić, pa čak i uvojci koji su samo provirivali iza malih, također nasmijanih očiju, a te pirgave kose bilo je još čitavo čudo, podignute u punđu...

i kaže mi: "Šta je cirkusaneru, šta me tako gledaš?" Kao da nikad nisi vidio djevojku za kojom ćeš patiti cijelog života?...

... zastao sam na trenutak, opčinjeno gledao za njom, a onda, sjetivši se odjednom, uzeo onaj slatkiš iz džepa i liznuo ga zatvorenih očiju, pokušavajući osjetiti ukus djevojčinih usana na njemu...

a da mi tek vidite pogled kad ona dođe... mogli bi upaliti cigaretu na moje oči... treba razgrnuti taj žar ponekad...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv