lav nikolajevič tolstoj

utorak, 12.02.2008.

Djevojka može ostaviti dečka... ali, svoje haljine, nikada...

sve ovo nema nikakvu fabulu... kako mi dođe... ima ponešto teksta... pa se smjestite dok čitate... imao sam i ja svoje nastupe ludila... dal sam to ja, kad prolazim pored ogledala?

u svim pričama do sada postoji nešto što je bilo važnije od svake logike... to je bila moja mašta...

nudio sam vam put do prosvjetljenja popločan igrom i zabavom... da bi tim putem mogao koračati, prvo sam morao naučiti upoznati užitak... užitak u svakoj od 4 jedine ljubavi na svijetu... užitak u svakom trenutku... svakoj riječi, svakome slovu... takve užitke sam morao naučiti smjestiti na pravo mjesto... ne kažu bez razloga, da se sreća svakome ukazuje prema njegovim shvaćanjima... svatko od nas sreću različito tumači... pa svakom danu dajem šansu, da bude najljepši u mome životu... i kad sam sretan... i kad sam ljut...

pa ponekad... kad sam ljut, brojim do 4... a kad sam jako ljut... psujem...

kako se moj drugar Dare, po mom mišljenju nosi sa srećom... eto, on smatra... (nemoj se ljutiti brate)... svoj dan izgubljenim, ako mu se barem jedna djevojka, žena ili cura tog dana ne osmjehne... takav je... romantičar iz ulice...

nije zanimljivo što ono što nam djevojke kažu... zanimljivo je ono što nam prešute... nadam se da se slažete... kako Rilke tumači... djevojke treba obožavati ili ostavljati... ništa između...dame biraju... o, još kako... i uglavnom izaberu barabe... naučio sam samo obožavati... ostavljanje prepuštam djevojkama... koje, prije svega, nemaju čari... dok ih vi, burazeri ne otkrijete... dok im, kao najljepšim bićima na svijetu ne pošaljete samo anđele... onda ćete vidjeti sve njihove čari...

ali, poslije svega... nitko vam ne može biti toliko stran, kao osoba koju ste nekada voljeli... uvjeren sam da me nikada nije voljela onako, kako to rade poštene djevojke... ta lepotuška, ima osmijeh koji će joj biti dobra propusnica u životu... shvaćam ju potpuno... pa tko sam ja da joj to govorim!... zabavljali smo se kratko, i kad smo bili zajedno, kao tih mjeseci, samo smo se grlili i ljubili, kao pijani rusi... definitivno me pomjerila... istina je... da ne bude zabune... bila je ljepša nego ikad...

nakon toga... za svaki idući dodir sam dobio samo jedan formalan osmijeh... ali sam znao da malog prgavog emotivca neću moći tek tako izvući ni iz koje priče... curica sa bijelim cipelicama koja je rano morala kući...

"Tajne su kao djevice, s njima se mora nježno... bilo bi tako slatko naprosto im strgnuti bluzicu, a opet, čarolija je potpuna tek ako ih pustiš da se sramežljivo otkriju same..."

SANJAJTE... sanjari, šampioni...

pilence... sretan ti rođendan...

12.02.2008. u 22:23 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (13)
Prosinac 2007 (14)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...Moše Pijade...

...Darko Pančev, Danko Lazović, Boško Janković - Janez... to su moja tri drugara iz ulice... i tu smo gdje smo...

Jedna sa tašnom punom namirisanih stvarčica...

Kako se ranije nisam sjetio šta se ono radi kad te ostavi djevojka? E, pa... Nisu mene djevojke ostavljale baš toliko da bih mogao izdati priručnik na tu temu? Jedna, dve, OK, neka bude tri, ako ćemo baš sitničariti, mada je i Ta Treća odlično znala gdje me je ostavila, pa svraćala s vremena na vrijeme da provjeri da li sam još tamo...

i hvala...

Hvala tebi, Amose, mali mišu sa oboda mog šešira... na vrhu mojih vrata...