lav nikolajevič tolstoj
utorak, 24.07.2007.
Kreutzerova sonata...... L. N. T.
Legao sam na leđa, široko raširivši ruke, pokušavajući da što ravnomjernije rasporedim mjehur praznine u grudima. Marina mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti dio mene, pomislih, ne mogavši zamisliti koji… Glava, udovi, prsti, pipci i kraci? O, ne… Sve je to nekako izvana? Ovo fali iz sredine… Negdje iz tamnog ambisa zbog kojeg se sve rjeđe usuđujem zaroniti u sebe… Jer tamo oglušim… Oči se prepune do vrha… I suze začas raspu kao pokidane biserne niske… Po sobi… Po meni… Po čitavom svijetu… I ne mogu ih skupiti do jutra…
srijeda, 18.07.2007.
Znaš li?
Znaš li uopće koliko si lijepa? Da li si u ogledalu ikad vidjela svoje oči, nos, uši, usta, prste, ramena,...? I jesi li primjetila kako to sve liči jedno na drugo i kako jedno drugom odgovara, kako sve ima isti oblik. Riječima ti ništa ne mogu dati. A bez njih bi ti mogao reći tisuću puta bolje...
četvrtak, 05.07.2007.
Odoh ja u pustinju... od ovih prekrasnih mjesta
Eto, rijetko pokazujem ono što stvarno osjećam, vrag da me nosi… Godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda prije pravilo probleme nego što ih je rješavalo… Ne, pilence, tebe ću teško prevariti, kad sam „takav“ onda sam u stvari prosto pomalo tužan, sjećaš se, no, ja to obično pretrpim na nogama, sutra ću već zviždati niz stepenište…
ponedjeljak, 02.07.2007.
Pazi ga, kao malo vode na dlanu...
Jel vam se događalo da ste ljeti, po danu, za kišovita vremena, legli spavati, pa kad ste se probudili u predvečerje, otvorili oči i kroz otvoren prozor, na kojemu je platnena zavjesa mlatarala od prozorsko okno, pogledali na kišom smočene preslatke trešnje i vlažnu stazicu u kojoj ste ostavili otisak malenog stopala u djetinjstvu, osjetili miris čista i svježa zraka - jeste li tada pomislili: "eeeeh, kako me nije sram prespavati takvo bajno predvečerje!" Onda naglo skočili s kreveta i pošli da se s užitkom prošećete po vrtu...