Posljednje proljeće

Htjela mu je ispricati kako zora svice sa njenog novog prozora i kako mirise hladno jutro. Reci mu da ce se vratiti i da to javi svima, ali da nikome ne kaze da je zarezala zapesce jednom previse i da rana sporo zacjeljiva.
"Nikad ti nisam rekla"-mislila je "cini se da necu ni imati priliku."-razocarano se nasmijala.
Izdigla je glavu sa jastuka i prstom pokusala na njemu nacrtat usne, no svi su se oblici deformirali, ali ipak poljubila je obrise i osjetila sol na jastucnici.
"Znas da precesto placem u zadnje vrijeme? Ne, nitko ne zna. Osim tebe."-rekla je jastuku. Ali on nije odgovorio.
Ustala se polako i pogledala razbacane stvari iz torbe koje je srusila sa kreveta na pod. Za oko joj je zapela izguzvana stara biljeznica. Podigla ju je i otvorila. Listala je kroz stare tekstove i pokoju Kristijanovu pjesmu. Rijeci su joj prolazile kraj ociju, samo je dvije zapamtila: Jutarnja kava.
"Zasto ne?"-upitala se. Otisla je u kuhinju i stavila vodu da kuha. Nakon toga je iz jedne ladice ivadila pepeljaru i zapalila cigaretu.