Designed by 1971
 

VJEROVATI U PETRA PANA

 

 

 

28.02.2007., srijeda

Calkum Pakum zvana Snorky i Snoopy asana

Image Hosted by ImageShack.us
Snorkyjevci

Ja jednostavno ne mogu odoljeti, a da s vama ne podijelim radost i bedastoću!

Utorak, yoga, cakum pakum i ja.

Prvo, ja sam okorjeli alergičar i jednostavno mi proljeće ne ide na ruku. Dok svi zanosno šnjofaju cvjetiće na voćkama i bistrim očima gledaju svijet, ja se gušim, šmrčem, plačem i očajnički postajem zaljubljena u iglu na hitnoj i u tekuću verziju dimidrila… uuuuuuu….
Eh, iz tog razloga, a i iz razloga dubokog disanja koje zahtjeva yoga, ja sam sada primorana nositi masku na licu jerbo bi se tamo malčice predozirala s peludi i onda bi to bila zabava za cijelu grupu. Ne želim na taj način zabavljati ekipu. Ekipa nas ionak ne voli. Ne vole nas zato jer se cakum pakum i ja non-stop nekaj kliberimo.

No, jučer je bila seansa za pamćenje. Inače sam hedonista i jako volim da mi je fino i toplo. Iz tog razloga ja sam navukla svoju prugastu kapuljaču na glavu, namjestila masku na nos i usta i uživala. U jednom trenutku okrenula sam se prema cakum, ona je savila svoje noge, obgrlila koljena rukama, stavila glavu na njih i tresla se. Znala sam ja da umire od smijeha. Naravno, počela sam se smijati i ja. Grobna tišina, ja čekam da mi od pritiska svi vitalni organi izlete van kroz nos i osjećaj mržnje ostale publike u zraku. Ajde, nekako se oporavismo jer sam ja glavu okrenula na drugu stranu i radila vježbu samo na toj strani. Zato me danas boli desna strana vrata.

Druga scena se odigrala za vrijeme Snoopy asane. Snoopy asana izgleda kao kada Snoopy leži na krovu svoje pasje kućice. Znate ono, nos prema nebu i dupe gore, a ruke (šape) onak debilno spuštene uz tijelo. E da! Moja draga cakum inače jako lijepo izgleda u toj pozi jer ima prćastu rit i sva je nekak simpa. Još ima dar za napraviti bezazlenu debilkos facu. Ovoga puta ona je odbila glumiti Snoopya i cerekala se meni, mojoj kapuljači, masci i mojoj riti, kladim se. Čak me pokušala dekoncentrirati škakljanjem. Da stvar bude bolja neka teta ispred nas dolazi s full opremom (ko da kreće u osvajanje Mount Everesta), nekakva spužvasta prostirka koja na sebi prikazuje slike divljači, bar se meni tak čini. Nešto tipa onog plakata u mesnicama kad imate prikazane kategorije mesa različitih životinja, e tak nešto. I prilikom rada s nogicama…bate, šuška li ga šuška! A čim ona više šuška, cakum je sve manje normalna i sabrana… Izbacit će nas!

I najbolji doživljaj večeri je: tanananaaaaaaaaaa!!!!!
Lagano se opuštamo, slušamo tibetansku meditaciju i mislima se i dušom odvajamo od cijelog današnjeg (jučerašnjeg) dana (ne baš, ali ajd!). U jednom trenutku ja začujem s moje desne strane zvuk, nešto nalik na: hhrrrrrrrr… Cakum je zaspala i počela hrkati!

Mislim… stvarno!

Cakum… još i priznaš!!! Gora si od one ženske koja doslovno žnjopa svakih pet minuta novi Neo Angin uz prekrasne zvuke plastične ambalaže u grobnoj tišini dvorane dječjeg vrtića koju probija samo zvuk cvrčaka…. Jesi ih konačno čula? Gradsko dijete….

Carice….

- 09:53 - Komentari (14) - Isprintaj - #

22.02.2007., četvrtak

debil, debila, debila, debilu, o debilu, s debilom, oj debilu!

Ok… ovo je izljev bijesa, a ne struke ili ne znam čega već!

Ja sam odlučila! Za deset godina više se neću baviti ovim poslom. Zašto? Zato što više neću ništa znati! Žali Bože svih tih godina i strahova! Ja se ni ne uklapam u ove okvire velike hrvaštine i noviteta, antiekavizma i svega trofaznog (iako to nije)!

Trebalo bi znati razlučiti tradiciju od nekog geografskog položaja, običaja toga položaja i jezika.

Nekako gutam te fore između NEĆU i NE ĆU, ali grješka, zadatci, grjehota, otpadci, strjelica… Ne pada mi na pamet! Da čujem kako to izgovaraju!

Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika dalo je prijedlog raspisivanja natječaja za izradu novoga pravopisa hrvatskog jezika. Neću uopće ulaziti u obrazlaganje zašto je danas na snazi jedan pravopis, a neki iza njega nije, zašto je preporučen još jedan iako se ne uvjetuje pridržavanje onoga što propisuje. To je suludo! Suludo mi je i to da jedinstvenu pravopisnu normu moramo uskladiti prije ulaska u EU! Sve prije EU! Pitam se, bi li mogli jednom napraviti zbog nas i onoga što je naše, a ne zbog EU i kojoj nam prvenstveno ni nije mjesto?!

Ako se vratim na famozno NE ĆU, Katičić (koji većini neće predstavljati ništa, a i bolje) pokušava uvjeriti ekipu kako je odvojeno pisanje hrvatska tradicija, odnosno da je sastavljeno pisanje propisao Novosadski pravopis iz 1960. Ma hajde, da je riječ o pravopisu bila vođena bilo gdje drugdje, npr. u Puščoj Bistri, i dalje bi se pisalo sastavljeno…

Velika je stvar što većina nema blagog pojma odakle je došlo to diskutabilno NEĆU. Više o svemu tome, a i o drugim stvarčicama koje sasvim solidno pomažu popuniti rupe koje smo stvorili sami i koje su nam „poklonili“ sveznajući profesori, o kojima nismo razmišljali, lagano se iščitavaju na blogu JEZIČNI SAVJETNIK. Moj SAVJET je da ponekada škicnete tamo.

No! No! Nooooooooooooo! Najveća kretenarija, posebna ponuda kuhinje nestručnih kadrova, a to je samo moj osobni sud, je nova paradigma padeža za malce petih razreda. Gramatika po HNOS-u! Bemti HNOS! Pazi vamo! Nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ, instrumental i vokativ! Kaj je najgore, to je prihvaćeno! To već ide! Od jeseni!

Zna se koja je tradicionalna paradigma padeža i koju poštuje cijeli svijet! Mi očito nismo taj cijeli svijet. Mi smo uvijek bili posebni! Bojim se i pomisliti odakle su došle riječi: debil, kreten, frustracija, idiotizam! Čini se da su to stare hrvatske riječi koje su označavale…znate već što!

Svašta!

I kao što su dvije osobe u komentarima na članak Večernjeg lista napisale osvrt na jednog od naših „vođa“: kretijen…. i Kre ten (veliko slovo je obavezno)!

Carpe diem!


- 10:54 - Komentari (25) - Isprintaj - #

09.02.2007., petak

Pet Tibetanaca i Dvije Budale

Prošli su svi dobri izgovori zašto ne bismo nešto učinile sa svojim tijelom i umovima (slavna cakum pakum i moja šugavost) pa smo na kraju i natjeravajući se otvorile internetske stranice i počele kopati. Najednom se ona javi:

-Mala, si čula za Zen Yogu? – pita cakumica.
-Ne. Di si to iskopala? – ja se čudim ko zadnji seljo karameli.
-Ne znam. Daj vidi na netu. Ja nemam vremena.

Kopam ja i tražim i nađem. Kad ono, jebate….

-Mala, mala, mala, e, e, eeeee…
-Kaj se dereš? Koji ti je?- a osjećam da jedva čekam da joj obznanim strašnu vijest.
-Našla sam Zen Yogu. E mala, vele da nam budu očistili i um. Jel ti možeš vjerovat???
-I um? Idemo, mila. Odmah!!!!
-A čekaj, cakum! Jel mi bumo plaćale duplo s obzirom na našu mentalnu (ne)ravnotežu?
-Mila, gle, mi se bumo pravile normalne pa onda pemo po istoj tarifi ko i svi.
-Aha, tak bumo? A ako bumo tak onda može.
-Jupi! Jedva čekam!
-Joj i ja, cakum. Misliš da nam budeju pomogli?
-Kaj ti isto gluposti pitaš! Naravno da ne budu. Svašta….

I krenule smo mi. Doduše ne na Zen Yogu, ali na Yogu da. Nekakvu Medical, a sad… nemamo pojma kaj je to! Glavno da nam je bolje….

Uglavnom…

Došle mi i počinje striptiz. Skidaju se kaputi, tenisice, torbe…cakum skida i cvike! Ništa ne vidi! Čorava ko šišmiš. Ja ju vodim za rukicu do njezine prostirke. Zahvalna je, vidim joj po sjaju u okama. Sjednemo na pod i dolazi teta yogica, nosi formulare. Ja popunim jer mi je cakum pristojno prepustila olovku. Kada završavam svoj dajem njoj. Spustila je nos u formulare i pita:

-Kaj tu piše?
-Ime i prezime, mala.
-Jel ima kakva crta na koju se piše?
-Nema. Prazno je.
-A kaj je ovo?
-JMBG.
-Pa kaj će im to? Jel ima kućice za upisati brojeve?
-Kaj ti baš ništ ne vidiš????
-Hihihi, ne!
-Bate! Gle, tu se još potpiši i to je to.
-A kaj sam to potpisala?
-Da ako ti pukne noga, ruka, kralježnica ili vrat, da si tu došla svojom voljom, bez prisile i svjesna svih posljedica.
-Molim?
-Serem. Ajde, lezi i odmaraj.
-Mila?
-A?
-Vidiš kakav je život. Čovjek mora platit 230kn da si negdje dođe sat vremena u miru leći.
-Je, mila, žalosno je to...

Sve ostalo što se događalo i jesmo li bile ozbiljne ili se pogledavale u mraku i cerekale u sebi, jesmo li mogle izvesti sve što je Yogi Mudar naredio, je li meni prostirka prekratka pa se skližem ko da sam na ledu i kakvu smo pomoć dobile od Pet Tibetanaca i kaj radimo poslije Yoge, prepuštam obožavanom čitateljstvu na maštu…

Ali zanimljivo bi bilo to pogledati. To svakako….uz zvuke cvrčaka….bez toga ne ide (idu mi na živčeke).

- 09:36 - Komentari (29) - Isprintaj - #

05.02.2007., ponedjeljak

Hvala ti, A., za ovo ...

Hodaj...

Kada ti se sva tuga sveta sakupi na pleća
I teret postane pretežak
Kada bi iz kože najradije iskočila
A znaš da nemaš gde pobeći
Kada bi želela da vrištiš
A glas si odavno izgubila
Kada ti sve želje postanu nedostižne
I misliš da više ničeg nema
Seti se
Delimo istu bol
A ja i dalje hodam
Možda će ti to malo pomoći

Kada ti misli krenu lutati bez cilja
Osećaji postanu haotični
Boje zamene mesta
I crno postane toliko crno da pomrači vid
Kada bi trčati htela
A nemoć ovlada stopalima tvojim
Kada pogledaš u druge i vidiš sebe
I njihovu sreću svojatati kreneš
Seti se
Delimo istu bol
A ja i dalje hodam
Možda će ti to malo pomoći

Zaratustra

- 08:47 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Kolovoz 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (8)
Svibanj 2006 (11)
Travanj 2006 (12)
Ožujak 2006 (15)
Veljača 2006 (11)
Siječanj 2006 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Da/Ne

Opis bloga

zar ga mora biti?


dakle...

Danas je Mali princ dobio novog vlasnika, samo za privremeno. Ja sam dobio više, okusio sam nešto već odavno zaboravljeno. Ovo je definitivno moj dan, no ne bih mogao bez tebe, zato hvala ti. A sutra je tvoj dan i to je već definitivno.

"Naravno, ponekad je promjena i više no korisna. Nadasve osvježava i čini te poželjnijim/om. Ako je to tvoja promjena. Ukoliko je to promjena tvoga materijalnog, onda pak poželjnost je suvišna. Ukoliko je to promjena okoliša, opet si umješan/a u mix raspoloženja. Možda je samo drugačiji kut gledanja ili motiv koji te tjera da gledaš ovako ili onako. Ali ja to stvarno ne mogu znati."
pgreen


Dobro što nisam zapisala njegov broj telefona, što ne znam gdje stanuje, što ga mogu izgubiti, ne optužujući se da sam propustila priliku.
A ako se tako i dogodi, ako ga izgubim, bar sam dobila jedan sretan dan u životu. S obzirom na to kakav je svijet, jedan sretan dan gotovo je nalik čudu.


"Dva svijeta su se napokon našla. Na trenutak zaustavila svoju vrtnju i stvorila novi svemir!"



moja sjena
VAKUUM "I čudan je to virtualni svijet. Toliko čudan, da ne znam kako bi ga opisala jednom dragom biću, da se nekim čudom, nakon 15 godina kome, probudi. Možda je bolje nikada se ne probuditi iz svog sna. S naglaskom na možda."

Ljudi koji život znače

@
"Dobro je pomislih, jer se nisam želio prisjećati najmračnijeg djela moga života, djela života kada sam trebao živjeti punim plućima, kada sam trebao izlaziti, veseliti se, plesati, pjevati, ljubiti......"

aquaria
"Možda napišem priču o životu kojeg razumijem, ali ga ne želim živjeti."

Archie
"Onako ga ispijaš polako i groziš se okusu kave koju ostavljam na usnama, odveć gorka aroma jutra."

bobica
"zima stiže. pitam se što se dešava kad se magla u očima prepozna s maglom oko mene..."

candy
"jednom se živi, a ovako dobro samo ako imaš novaca."

carica vrta
"ako oklijeva, misli da nije vrijedno.
sve ostale činjenice nisu bitne.
(ali, i onako se ne bi složila sa mnom.)"

DragonFly
"Kolodvor snova… Da, vjerujem da smo svi na kolodvoru snova. Toliko mogućnosti, toliko novih prilika…. I makar ne vidim kamo vlak vozi i ne znamo kamo će nas uvijek odvesti. I da, možda završimo u nekom nepoznatom kraju… No zar je bitno? Možda nađemo prečicu ili novi skriveni kutak svijeta..."

feniks
"Jutro je svanulo..ptice drugačije pjevaju...sunce nekako drugačije grije/prži..
Jutros mi je netko stavio ljubičaste očale na oči!!! I za divno čudo još su tu!"

Forza Fiume
"Toliko puta sam
otišao slušajući
svoje strahove.
Ostavljajući dio
sebe i skrivajući
suze. Čekajući
ljubav, da odnese
hladnoću koja me
je izluđivala kao
ćup pun zlata na
kraju duge."

frifolčina
"Bježim od analiziranja svačega i svakoga,
nečega i nekoga, jer to je gladan bezdan koji nema kraja..."

gospon gajo
"Mislim dakle postojim! Jednom je to netko dobro rekel, makar je bil totalno konfuzan. Zgleda da je sve prešlo kvragu jer eto vidi se kak Vlada vlada…."

innah
"....dobrodošli na odmor u zemlju gdje altruisti postaju egzorcisti, a čudesa nisu rijetkost."

Lego kockica
"zagasil je čika te se ispruženim i od duvana žutim kažiprstom desne ruke lagano naklonio prema meni i hrapavim glasom zaustioo: znaš li ti dijete...?
mislio sam u sebi : e lega najeba si....."

miško
"Gledam u njene noge i uživam u njihovoj ljepoti, ne dozvoljavajući njihovoj glatkoći, koja toplo sijeva i blješti, da me još jednom prevari i povede na put sjećanja. Slatkog. I bolnog."

oldsoul
"Još ga zamišljam u polutami njegova ateljea ....
Budući da ga poznajem , potpuno sam mirna : znam da ne žali , znam da već misli na nešto drugo i da već novi likovi dobivaju svoje obrise .... I s nježnim i bolnim osjećajem ... znam da ni on nije zaboravio ............"

pjesma o jednoj mladosti
"Što reći djetetu? Zagrliti je, bez riječi, obrisati suzu ako kane... Pričale jesmo, neću poticati ponovo dok sama ne izrazi želju za razgovorom jer kod nas to bude naširoko i naveliko – da ne kopkam po svježoj rani. Baš me zanima što će ta mala reći..."

rilady
"Nismo mulci, nismo bez iskustva, nismo bez stavova, nismo bez znanja što želimo. Ne treba proći par godina da bih znala jel' to TO."

serafina
"Na meni je da povjerujem još jednom mome ocu i svemu u što je vjerovao i učio me.
Da se pomolim i ponovim «Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj možda se ipak sve u dobro pretvori…»"

sklblz
"Pogrešno sinkronizirani glasovi ispred Kavkaza mi odvukoše misli.
Plavi dim cigareta i čaše na krovovima automobila

„Nisi na rođendanu?”
„Nisam. Otići ću kasnije. Nekoliko godina kasnije.”"


svjetioničarka
" Nekada mi se čini da pišući te poruke i odašiljući uokolo podsvjesno puštam svoju životnu poruku u boci. Često se osjećam kako se na taj način odričem svojih najljepših snova, odustajem od onog o čemu sam maštala, ispuštam iz ruku nešto što nikada nisam niti imala.
A opet, tko zna? Možda jednoga dana... Možda."

starcatcher
"U vrtlogu zivota i beskrajnoj analizi znamo da smo izmislili vrijeme.
No jesmo li izmislili smisao?bIli se on bas u trazenju skriva?"

stereokemija
"Nema te nervoze koju djeca ne mogu da smire, nema te tuge koju djeca ne mogu da oraspolože, nema te boli koju djeca ne mogu da izliječe..."

Trill
"A ne. Ja imam neke druge brige. Planetarne, svemirske važnosti. Brine me raspored i status planeta. Želim red u svemiru.
I da nam vrate Pluton. On je naš. Kao nekad Trst."

zvončica
"Vjerujes li da svatko posjeduje barem jednu, malu zvijezdu?
Putujes li ikad na svoju?"



FROM HOLI...(16.01.2006.)

OBJAŠNJENJE

Sad shvatam:nismo došli zadovoljni ko trave,
Što niču da ih gaze nečije trapave zore.
Mi smo zvezde,što ludo u mrak se strmoglave
I zbog jednoga bleska ne žele da izgore.
Imamo ruke,dobre kao aprilske laste,
Da se grlimo plavo i gasimo u letu.
I prisutni smo zbog neba što mora da izraste
U pupoljcima vida ponekome u svetu.
Prejeli smo se svega.I zubatog.I nežnog.
Sad svako pruža ruke i nova čuda traži.
A sve je smešno i tužno.I sve je neizbežno:
I ove istine dobre,i ove dobre laži.
Prejeli smo se kažem,i svako ume da sanja.
I svako ume da vrišti i ruši daljine glavom.
I jednako je u nama i kamenja i granja.
I jednako je u nama i prljavo i plavo.
I svesni smo da smo lepi,isto koliko i ružni,
Stigli smo gde se gnjura i stigli gde se leti.
I znamo šta smo dali.I znamo šta smo dužni.
I šta smo juče hteli.I sutra šta ćemo hteti.
Goreli smo,al nismo postali pepeo sivi
Od koga bujaju žita i obale u cvetu.
Uvek smo bili živi,pa ipak:drukčije živi.
Od svih ostalih živih,na ovom zbunjenom svetu.
I najzad:tako je dobro što nismo samo trave,
Što talasanja svoja nijednom vetru ne damo.
Već smo zvezde što sjajem svo nebo okrvave
Željne da budu sunce,makar trenutak samo...



Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe;
svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje, ako
More odnese Grudu zemlje, Europe je manje,
kao da je odnijelo nekakav Rt, Posjed tvoga
prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka
smanjuje mene jer sam obuhvaćen u
Čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono
Zvoni; Tebi zvoni.


92
LJUBAVI moja, umrem li, a ti ne umreš,
ljubavi moja, umreš li, a ja ne umrem,
ne ostavimo bolu odviše prostora:
nema zivota do ovoga koji zivimo.

Prah u zitu, pijesak u pijesku,
vrijeme, voda što luta, nejasan vjetar
odnio nas je kao plovece sjeme.
Moglo se desiti da se ne sretnemo u vremenu.

Ovu livadu na kojoj se nadjosmo,
o maleni beskraju, vracamo,
ali ta ljubav, ljubavi, nije svršena.

I kao što mje imala rodjenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje ili usne.

P.N.


od 1.6.2006.
Counters

Free Counter


Moram navesti da je 5.9.2006.
moja mila zračna bila 4000 posjetitelj ovoga bloga! :)


DJECA PONOĆI

Tko-što sam? Moj je odgovor: ja sam ukupni zbroj svega onoga što je bilo prije mene, svega onoga što sam bio-vidio-učinio, svega što su meni učinili. Ja sam svatko čije je postojanje na svijetu utjecalo na mene i sve na što sam ja utjecao. Ja sam sve ono što će biti kad mene više ne bude, ono čega ne bi bilo da mene nije bilo. Ponavljam posljednji put: da biste razumijeli mene, morat ćete progutat cijeli svijet.




-Tko je?
-Nitko, prijatelju. Samo koraci u noći.


Odlutaš ponekad i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dođe d-moll.

Spusti se k'o lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to.

Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je.
Glupi d-moll uvek sazna kad je to.

Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan,
ali je lukav d-moll.

Pusti da se svetla svud priguše,
sačeka poslednje zvezde namiguše
- vuče mi rukav: "Idemo!"

Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti...
Glupi d-moll, za kim tuguje svu noć.

Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od herendi porcelana.
I jedan pulover u kom si bila...

I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan,
dok me bude
moja mila...
























































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se