Designed by 1971
 

VJEROVATI U PETRA PANA

 

 

 

31.07.2006., ponedjeljak

Farewell, dakle!

Rekla mi je danas Holi: kraj je kad se ili pomiris sa zivotom il se pomiris sa sobom...
ovo prvo znaci da si zrtva, a ovo drugo znaci - jebite se, ja tako mislim...
ja ne sudim...


dosta je bilo! malo mi se skupilo. pozdravljam vas sve. ljubim. grlim. pazite na sebe...

odlazim smirena pjevajući: "sada znam da je fajrunt..."

do nekog drugog vremena i nekog drugog slova... Farewell!


- 10:11 - Komentari (41) - Isprintaj - #

26.07.2006., srijeda

MOJIM plavim I tajnim LJUBAVIMA

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

- 21:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #

23.07.2006., nedjelja

Dedicated to Audrey...

Šest ujutro. Vrućina se lagano budi.
-Ajmo,mala, buđenje. Idemo!
-A? Kaj? Kam?
-Diži se. Ajde. Idemo u Osijek. Nećemo stići ako se budeš još dva sata razvlačila po krevetu.
-Uh! Osijek?
Mužić me povlači za ruku i vuče van iz kreveta.
Obukla sam se na brzinu. Uhvatila četkicu za zube. Vežem kist jer to uopće ne liči ni približno na rep i sva sretna trčim u auto.
-Sretna si mi, a?
-Joj, jesam. Ali, nekak me strah.
-Čega?
-A ne znam. Nečega. Ovo je ko vremenska kapsula koja me vraća unatrag nekoliko godina.

Ravnica. Polja. Sunce se lagano diže. Ne, ne može ovo nitko platiti. Slavonija. Moja Slavonija.

Vozimo se lagano. Više nisi ni siguran kuda moraš skrenuti. Kaj je moguće da čovjek zaboravi tako brzo? Prolazimo kraj naših prošlih života. I onda me presječe. Tuga koju sam osjetila bila je nemjerljiva u bilo kojim mjernim jedinicama. Prolazim kraj svog studentskog stana i sjetim se svoje drage Audrey. Roleta je bila spuštena. U tom stanu ona više ne živi. Sjetim se svih naših učenja, bundeve koja pada sa sedmog kata, naših pijanstava, naših riba, palačinki, sušenih banana, alarma u srednjevjekovnom liftu i mog psovanja „finoj“ teti u neko gluho doba noći… Bemu, mala moja, jesmo stare. Koliko je već prošlo? I znam, dok ovo čitaš, da se smiješ. Znam da i tebi pomalo nedostaje tvoj sobičak i stolnjak s medama na radnom stolu. Televizor koji se smio gasiti samo na daljinskom, brdo skripti, knjiga, cd-ova, medvjeda koji je smrdio luđački na cigarete onoga jutra prije kolokvija. Znam da se sjećaš i našeg snimanja, urlanja: juuuuhuuuu!, čarapa na rukama dok igramo tenis i tvog zaletavanja u zid kada si mi demonstrirala poznavanje borilačkih vještina. Ona drveća, koje smo svako morale pijane dotaknuti na putu do Sounda, još su uvijek tamo. Naše „premile“ breze. Huh, i to je gotovo, a? Sve dobro i loše.

Obavili smo sve što smo trebali i otišli na kavu. Drava je tekla kao da joj prolaznost vremena ne znači ama baš ništa. Ja sam sjedila i osjećala kao da mi je na leđa netko stavio kuću. Ma, kaj kuću, cijelo naselje.
-Jesi popila? Idemo?
-Ne. Ja ne idem.
-Daj, nemoj me zezat. Idemo. Nismo još ni pola toga obavili.
-Ja ne idem, jesi me čuo?
-Nemoj me zezat! Idemo.
-Ne želim ići, čuješ me? Ja ću ostati ovdje. Ne mrdam ni milimetar. Ustajem se samo ako mi obećaš da se ne vraćamo u Zagreb. Ako mi kažeš da i dalje radimo u Osijeku, da nam je u stanu i dalje vruće i da bojler zeza i da se ništa nije promijenilo. Ako mi to ne možeš reći, ja ne idem.
-Znao sam. Opet scene. Ajde. Čim uđemo u Zagreb…zaboravit ćeš na ovo.

Znala sam da neću. Bilo mi je teško, iako nisam bila nesretna onoga dana kada smo odlazili iz Osijeka zauvijek.

Ne znam na kaj sam se više rastužila. Jesu li to bila dobro poznata mjesta koja se u meni probudila sva ona sjećanja? Možda fotke na laptopu svih ljudi s kojima sam radila i nakon čega sam shvatila da ih vjerojatno više nikada u životu neću vidjeti? Je li to bila tuga koju osjetiš jer znaš da se taj period života više nikada neće ponoviti? Ne znam. Pokušavam to definirati i ovaj trenutak, ali ne uspijevam.

Ustala sam se i polagano se vukla za mužem. Sjela sam u auto, nabila šiltericu na glavu, stavila cvike i uzela knjigu u ruke. Nisam htjela vidjeti više ni jedan detalj toga grada. Čovjek se na razne načine miri s gubicima. Ovo je bio moj način.

Sada sam tu. Sjedim u stanu i ako malo pomaknem glavu vidjet ću Sljeme. Zato to neću učiniti. Napisati ću ovaj post do kraja, zakeljiti ga na blog, nasloniti se u stolicu, zatvoriti oči i vidjeti beskonačnu ravnicu, cestu koja vodi za Vukovar i oznaku: MINE! Znam da ovo zadnje i nije neki lijepi segment sjećanja, ali to je Slavonija. Onakva kakvu je ja pamtim.

- 20:50 - Komentari (27) - Isprintaj - #

11.07.2006., utorak

...neki ljudi ne smiju se sresti...

ooo ljubaaaaaaaaav
kaj je to?
hehehehe



Kada ujutro ustaneš iz kreveta, pogledaš i ugledalo i osmjehneš se sam sebi- to je ljubav.
Kada te netko poljubi prije nego ode na posao- to je ljubav.
Kada nekome uputiš lijepu riječ- to je ljubav.
Kada nekome zatajiš nešto- i to je ljubav.
Kada podigneš malog psa i gledaš ga kako te zahvalno promatra- i to je ljubav.
Kada te malo dijete drži za ruku i popušta stisak kada tone u san- to je ljubav.
Kada te netko gađa s jastucima- to je ljubav.
Kada radnim danom popiješ previše u lokalnoj birtiji i nasmijavaš sve prisutne- i to je ljubav.
Kada otvoriš vrata i propustiš nekog- to je ljubav.
Kada se naljutiš jer te netko povrijedio- to je ljubav.
Kada te boli, a ne možeš si pomoći, i nesretan si zbog nekog- i to je ljubav.
Kada zazvoni telefon i čuješ dobro poznati glas i nasmiješ se- to je ljubav.
Kada dođeš na gradilište i izuješ cipelice, podigneš suknju i prohodaš dostojanstveno po šljunku-to je ljubav.
Kada ti se ona nasmije jer si se zabio s bicom u žardinjeru- i to je ljubav.
Kada tužnu osobu uspiješ nasmijati do suza- to je ljubav.
Kada imaš osobu pored sebe koja te želi saslušati- i to je ljubav.
Kada pozoveš nekoga na sladoled- to je ljubav.
Kada očistiš akvarij za nekog- i to je ljubav.
Kada čitaš knjigu po stoti put koja te naučila nečemu- to je ljubav.
Kada izvališ nešto dok zezaš muža i šogor te podrži- to je ljubav.
Kada zatajiš svoje osjećaje- to je ljubav.
Kad nekog iskreno pogledaš- to je ljubav.
Kada gledaš Osijek i teško ti je- to je ljubav.
Kada Savu zavoliš kao Dravu- i to je ljubav.
Kad se sjetiš Umaga- to je ljubav.
Kada sjediš za kompom i promatraš sve ovo- to je ljubav.
Kada ugledaš komentar ili novi post i razveseliš se- i to je ljubav.

Sreća je ljubav.
Tuga je ljubav.
Bol je ljubav.
Prijateljstvo je ljubav.
Dodir je ljubav.
Zagrljaj je ljubav.
Plava kosa je ljubav.
Nasip je ljubav.
Prsten je ljubav.
Ruka u kosi je ljubav.
Ukradeni poljubac je ljubav.
Skrivanje je ljubav.
Osmijeh je ljubav.
Strah je ljubav.
Treptaj je ljubav.
Ona je ljubav.
Ti i ja smo ljubav.
Ti si ljubav.

Ali…definitivno…neki ljudi ne smiju se sresti…



- 11:17 - Komentari (35) - Isprintaj - #

05.07.2006., srijeda

"VJEČNOST" ne postoji...

I danas je nekakav žnj dan! Valjda ovo vrijeme nikako da se odluči hoće li biti hladno ili toplo. Mrzim biti negdje nigdje. U sredini. Baš nigdje. I valjda zbog tog nedefiniranog dana opet sam okretala s njom životnu filozofiju i umjesto da ja pomognem njoj, ona pomaže meni. Ali nije mala stvar, njoj sam priznala. Sve ono loše što posjedujem. One nekakve glupe fore koje imamo samo mi žene. Ko da je u paketu s nesretnim kromosomom došlo! I da sam muško poludjela bih! Poludim i od toga što sam žensko!
I ovo i ono i hoću pa neću. I danas pa sutra, nikad, možda sad. I nikako krenuti. Pa krene i bum! Ruke probiju monitor i uhvate me za ramena! Čitam:

mila
počni uživat u onome što imaš
znaš da ništa nije vječno
želim ti da uživaš, pa kolko traje....
ja se uvijek opterećujem unaprijed
kolko će to trajati, kako će na kraju biti…jebeš to



Znam da nije neki kraj posta, ali fakat…jebeš to!

- 15:55 - Komentari (32) - Isprintaj - #

Kolovoz 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (8)
Svibanj 2006 (11)
Travanj 2006 (12)
Ožujak 2006 (15)
Veljača 2006 (11)
Siječanj 2006 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Da/Ne

Opis bloga

zar ga mora biti?


dakle...

Danas je Mali princ dobio novog vlasnika, samo za privremeno. Ja sam dobio više, okusio sam nešto već odavno zaboravljeno. Ovo je definitivno moj dan, no ne bih mogao bez tebe, zato hvala ti. A sutra je tvoj dan i to je već definitivno.

"Naravno, ponekad je promjena i više no korisna. Nadasve osvježava i čini te poželjnijim/om. Ako je to tvoja promjena. Ukoliko je to promjena tvoga materijalnog, onda pak poželjnost je suvišna. Ukoliko je to promjena okoliša, opet si umješan/a u mix raspoloženja. Možda je samo drugačiji kut gledanja ili motiv koji te tjera da gledaš ovako ili onako. Ali ja to stvarno ne mogu znati."
pgreen


Dobro što nisam zapisala njegov broj telefona, što ne znam gdje stanuje, što ga mogu izgubiti, ne optužujući se da sam propustila priliku.
A ako se tako i dogodi, ako ga izgubim, bar sam dobila jedan sretan dan u životu. S obzirom na to kakav je svijet, jedan sretan dan gotovo je nalik čudu.


"Dva svijeta su se napokon našla. Na trenutak zaustavila svoju vrtnju i stvorila novi svemir!"



moja sjena
VAKUUM "I čudan je to virtualni svijet. Toliko čudan, da ne znam kako bi ga opisala jednom dragom biću, da se nekim čudom, nakon 15 godina kome, probudi. Možda je bolje nikada se ne probuditi iz svog sna. S naglaskom na možda."

Ljudi koji život znače

@
"Dobro je pomislih, jer se nisam želio prisjećati najmračnijeg djela moga života, djela života kada sam trebao živjeti punim plućima, kada sam trebao izlaziti, veseliti se, plesati, pjevati, ljubiti......"

aquaria
"Možda napišem priču o životu kojeg razumijem, ali ga ne želim živjeti."

Archie
"Onako ga ispijaš polako i groziš se okusu kave koju ostavljam na usnama, odveć gorka aroma jutra."

bobica
"zima stiže. pitam se što se dešava kad se magla u očima prepozna s maglom oko mene..."

candy
"jednom se živi, a ovako dobro samo ako imaš novaca."

carica vrta
"ako oklijeva, misli da nije vrijedno.
sve ostale činjenice nisu bitne.
(ali, i onako se ne bi složila sa mnom.)"

DragonFly
"Kolodvor snova… Da, vjerujem da smo svi na kolodvoru snova. Toliko mogućnosti, toliko novih prilika…. I makar ne vidim kamo vlak vozi i ne znamo kamo će nas uvijek odvesti. I da, možda završimo u nekom nepoznatom kraju… No zar je bitno? Možda nađemo prečicu ili novi skriveni kutak svijeta..."

feniks
"Jutro je svanulo..ptice drugačije pjevaju...sunce nekako drugačije grije/prži..
Jutros mi je netko stavio ljubičaste očale na oči!!! I za divno čudo još su tu!"

Forza Fiume
"Toliko puta sam
otišao slušajući
svoje strahove.
Ostavljajući dio
sebe i skrivajući
suze. Čekajući
ljubav, da odnese
hladnoću koja me
je izluđivala kao
ćup pun zlata na
kraju duge."

frifolčina
"Bježim od analiziranja svačega i svakoga,
nečega i nekoga, jer to je gladan bezdan koji nema kraja..."

gospon gajo
"Mislim dakle postojim! Jednom je to netko dobro rekel, makar je bil totalno konfuzan. Zgleda da je sve prešlo kvragu jer eto vidi se kak Vlada vlada…."

innah
"....dobrodošli na odmor u zemlju gdje altruisti postaju egzorcisti, a čudesa nisu rijetkost."

Lego kockica
"zagasil je čika te se ispruženim i od duvana žutim kažiprstom desne ruke lagano naklonio prema meni i hrapavim glasom zaustioo: znaš li ti dijete...?
mislio sam u sebi : e lega najeba si....."

miško
"Gledam u njene noge i uživam u njihovoj ljepoti, ne dozvoljavajući njihovoj glatkoći, koja toplo sijeva i blješti, da me još jednom prevari i povede na put sjećanja. Slatkog. I bolnog."

oldsoul
"Još ga zamišljam u polutami njegova ateljea ....
Budući da ga poznajem , potpuno sam mirna : znam da ne žali , znam da već misli na nešto drugo i da već novi likovi dobivaju svoje obrise .... I s nježnim i bolnim osjećajem ... znam da ni on nije zaboravio ............"

pjesma o jednoj mladosti
"Što reći djetetu? Zagrliti je, bez riječi, obrisati suzu ako kane... Pričale jesmo, neću poticati ponovo dok sama ne izrazi želju za razgovorom jer kod nas to bude naširoko i naveliko – da ne kopkam po svježoj rani. Baš me zanima što će ta mala reći..."

rilady
"Nismo mulci, nismo bez iskustva, nismo bez stavova, nismo bez znanja što želimo. Ne treba proći par godina da bih znala jel' to TO."

serafina
"Na meni je da povjerujem još jednom mome ocu i svemu u što je vjerovao i učio me.
Da se pomolim i ponovim «Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj možda se ipak sve u dobro pretvori…»"

sklblz
"Pogrešno sinkronizirani glasovi ispred Kavkaza mi odvukoše misli.
Plavi dim cigareta i čaše na krovovima automobila

„Nisi na rođendanu?”
„Nisam. Otići ću kasnije. Nekoliko godina kasnije.”"


svjetioničarka
" Nekada mi se čini da pišući te poruke i odašiljući uokolo podsvjesno puštam svoju životnu poruku u boci. Često se osjećam kako se na taj način odričem svojih najljepših snova, odustajem od onog o čemu sam maštala, ispuštam iz ruku nešto što nikada nisam niti imala.
A opet, tko zna? Možda jednoga dana... Možda."

starcatcher
"U vrtlogu zivota i beskrajnoj analizi znamo da smo izmislili vrijeme.
No jesmo li izmislili smisao?bIli se on bas u trazenju skriva?"

stereokemija
"Nema te nervoze koju djeca ne mogu da smire, nema te tuge koju djeca ne mogu da oraspolože, nema te boli koju djeca ne mogu da izliječe..."

Trill
"A ne. Ja imam neke druge brige. Planetarne, svemirske važnosti. Brine me raspored i status planeta. Želim red u svemiru.
I da nam vrate Pluton. On je naš. Kao nekad Trst."

zvončica
"Vjerujes li da svatko posjeduje barem jednu, malu zvijezdu?
Putujes li ikad na svoju?"



FROM HOLI...(16.01.2006.)

OBJAŠNJENJE

Sad shvatam:nismo došli zadovoljni ko trave,
Što niču da ih gaze nečije trapave zore.
Mi smo zvezde,što ludo u mrak se strmoglave
I zbog jednoga bleska ne žele da izgore.
Imamo ruke,dobre kao aprilske laste,
Da se grlimo plavo i gasimo u letu.
I prisutni smo zbog neba što mora da izraste
U pupoljcima vida ponekome u svetu.
Prejeli smo se svega.I zubatog.I nežnog.
Sad svako pruža ruke i nova čuda traži.
A sve je smešno i tužno.I sve je neizbežno:
I ove istine dobre,i ove dobre laži.
Prejeli smo se kažem,i svako ume da sanja.
I svako ume da vrišti i ruši daljine glavom.
I jednako je u nama i kamenja i granja.
I jednako je u nama i prljavo i plavo.
I svesni smo da smo lepi,isto koliko i ružni,
Stigli smo gde se gnjura i stigli gde se leti.
I znamo šta smo dali.I znamo šta smo dužni.
I šta smo juče hteli.I sutra šta ćemo hteti.
Goreli smo,al nismo postali pepeo sivi
Od koga bujaju žita i obale u cvetu.
Uvek smo bili živi,pa ipak:drukčije živi.
Od svih ostalih živih,na ovom zbunjenom svetu.
I najzad:tako je dobro što nismo samo trave,
Što talasanja svoja nijednom vetru ne damo.
Već smo zvezde što sjajem svo nebo okrvave
Željne da budu sunce,makar trenutak samo...



Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe;
svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje, ako
More odnese Grudu zemlje, Europe je manje,
kao da je odnijelo nekakav Rt, Posjed tvoga
prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka
smanjuje mene jer sam obuhvaćen u
Čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono
Zvoni; Tebi zvoni.


92
LJUBAVI moja, umrem li, a ti ne umreš,
ljubavi moja, umreš li, a ja ne umrem,
ne ostavimo bolu odviše prostora:
nema zivota do ovoga koji zivimo.

Prah u zitu, pijesak u pijesku,
vrijeme, voda što luta, nejasan vjetar
odnio nas je kao plovece sjeme.
Moglo se desiti da se ne sretnemo u vremenu.

Ovu livadu na kojoj se nadjosmo,
o maleni beskraju, vracamo,
ali ta ljubav, ljubavi, nije svršena.

I kao što mje imala rodjenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje ili usne.

P.N.


od 1.6.2006.
Counters

Free Counter


Moram navesti da je 5.9.2006.
moja mila zračna bila 4000 posjetitelj ovoga bloga! :)


DJECA PONOĆI

Tko-što sam? Moj je odgovor: ja sam ukupni zbroj svega onoga što je bilo prije mene, svega onoga što sam bio-vidio-učinio, svega što su meni učinili. Ja sam svatko čije je postojanje na svijetu utjecalo na mene i sve na što sam ja utjecao. Ja sam sve ono što će biti kad mene više ne bude, ono čega ne bi bilo da mene nije bilo. Ponavljam posljednji put: da biste razumijeli mene, morat ćete progutat cijeli svijet.




-Tko je?
-Nitko, prijatelju. Samo koraci u noći.


Odlutaš ponekad i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dođe d-moll.

Spusti se k'o lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to.

Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je.
Glupi d-moll uvek sazna kad je to.

Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan,
ali je lukav d-moll.

Pusti da se svetla svud priguše,
sačeka poslednje zvezde namiguše
- vuče mi rukav: "Idemo!"

Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti...
Glupi d-moll, za kim tuguje svu noć.

Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od herendi porcelana.
I jedan pulover u kom si bila...

I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan,
dok me bude
moja mila...
























































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se